Ivan Antunović

književnik, biskup i hrvatski preporoditelj u Bačkoj; 1815 - 1888

Ivan Antunović (mađ. Antunovich János (Antunovic); Kunbaja, 19. lipnja 1815. – Kalača, 13. siječnja 1888.) bački hrvatski pisac i naslovni biskup u Kalači. Pisao je romane i pripovijetke. Smatra se prvim preporoditeljem bačkih Hrvata.
== Politički rad ==
Najznačajnija je osoba nacionalnog organiziranja Hrvata u Ugarskoj 1870.-ih i 1880.-ih godina u vrlo teškom vremenu po nemađare, kad su ugarske vlasti sprovodile intenzivnu mađarizaciju u Ugarskoj, ali i samoj Hrvatskoj, (Khuen Hedervary) u dijelu koji je bio pod ugarskim dijelom Austro-Ugarske Monarhije. Budući da su ugarske vlasti bile zazorne i na samu spomen hrvatskog imena nakon ugušenja mađarske revolucije i Jelačića, a ohrabrene nakon hrvatsko-ugarske nagodbe iz 1868. godine, Antunović je morao pristupiti nekim po vlastima neprovokativnim imenom (sukladno prijašnjoj odluci sa sastanka bunjevačkih starješina 1868.) kojim bi pokrenuo nacionalnu samosvijest kod ugarskih Hrvata, kojima je prijetila potpuna asimilacija odnosno mađarizacija, koja je uvelike zahvatila inteligenciju i više društvene slojeve bunjevačkih Hrvata, čije su vođe to otvoreno rekle na sastanku s Antunovićem 1869. organiziranom radi planiranja preporodnih akcija i borbi protiv mađarizacije. Budući da su tako ugarski Hrvati ostali bez jake gospodarstvene osnovice, borba za nacionalnu afirmaciju ostala je na nacionalno svjesnim Hrvatima u Katoličkoj Crkvi. Ivan Antunović, kao biskup, bio je najutjecajnija osoba koja je tu mogla nešto učiniti. Stoga je Antunović pristupio okupljanju podunavskih Hrvata pod bunjevačkim i šokačkim imenom, smanjivši tako usitnjenost kod Hrvata koja je nastala zbog uporabe i samooznačavanja i pod brojnim raznim pokrajinskim i podnacionalnim imenima, kao što su Bošnjaci, Bunjevci, Dalmatinci/Dalmatini, Iliri, Raci, Šokci i Toti.
Za službovanja u Aljmašu, došao je u dodir s Ambrozijem Šarčevićem koji je poslije postao njegovim doživotnim ideološkim sljedbenikom i najbližim suradnikom. Nakon Antunovićeve smrti, Šarčević je preuzeo ulogu intelektualnog vođe bunjevačkih Hrvata.
== Kulturni rad ==
Uređivao je časopis "Bunjevačko-šokačka vila".
Ustrajno je radio na buđenju hrvatske nacionalne svijesti kod hrvatskih etničkih skupina Bunjevaca i Šokaca, onda izloženoj intenzivnoj asimilatorskoj politici i politici odhrvaćivanja. Svojevremeno je izjavio:"Gdi je god bilo Srbah, tamo je... bilo također Bunjevacah i Šokacah, ili kako se danas volimo nazivati Hrvatah".
Pokretačem je "Bunjevačko-šokačkih novina" i "Bunjevačko šokačke vile", koje su promicale usvajanje književnog jezika kakvim se govori u Hrvatskoj, u kojima su suradnici argumentirali to činjenicom da ""nije moguće svakoj šaki ljudi njiovim stilom izdavati knjige", ali "to nije mnogima povoljno" jer je "croatico ilyrismus" u našim krajevima nepovoljno predstavljen."
Svojim djelima je ušao u Antologiju proze bunjevačkih Hrvata iz 1971. godine, sastavljača Geze Kikića, u izdanju Matice hrvatske.
Rođak je Franje Ante Evetovića i Ivana Evetovića (po njihovoj majci). Starijeg Franju Antu uzeo je pod svoje skrbništvo da bi se on školovao u Kalači, u isusovačkoj gimnaziji, jer se među ostalim Franjo pokazivao izvrsnim učenikom. Na njegovu molbu, Franjo Ante se pridružio franjevcima, iako je htio prvotno otići u red premonstratega.
== Djela ==
Poučne iskrice
Slavjan, (Kalača, 1875.)
Odmetnik, roman, (Zagreb, 1875.)
Bog s čovjekom
Naputak
Razprava o podunavskih i potisanskih Bunjevcih i Šokcih u pogledu narodnom, vjerskom, umnom građanskom i gospodarskom, programsko djelo, (Beč, 1882.)
Pijani um govori trijeznom srcu
Posliednji Gizdarev : pripoviest, osnovana po Ivanu Antunovich bivšem uredniku Bunjevačkih i šokačkih novina (2015., postumno)
Neobjavljen mu je ostao roman Bariša Kitković.
== Spomen ==
Njegov rođendan je 2006. godine uzet za blagdan hrvatske zajednice u Srbiji.
Po ovom velikanu katolički institut u Subotici nosi ime Katolički institut za kulturu, povijest i duhovnost Ivan Antunović. Isti institut, svake godine priređuje "Razgovor" u sklopu Dana biskupa Ivana Antunovića. Taj "Razgovor" se prvi put održao 1934. godine, a obnovljen je 1990. godine.
15. listopada 2020. Hrvatsko nacionalno vijeće u Republici Srbiji, Katoličko društvo Ivan Antunović i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata organiziraju svečano otkrivanje spomenika biskupu Ivanu Antunoviću na svetkovinu sv. Terezije Avilske, zaštitnice Grada Subotice. Spomenik u parku pokraj katedrale podiže se povodom 200. obljetnice njegova rođenja, proslavljene 2015. godine. Spomenik je izliven od bronce, u prirodnoj veličini i sjedećem položaju. Autor spomenika je akademski kipar iz Zagreba Bernard Pešorda.
Godine 2021. podignut mu je spomenik u Baji.
== Literatura ==
Matija Evetović, Život i rad biskupa Ivana Antunovića narodnog preporoditelja, Subotica, 1935.
Geza Kikić, Antologija proze bunjevačkih Hrvata, Matica Hrvatska, Zagreb, 1971.
Ante Sekulić, Hrvatska preporodna književnost u Ugarskom Podunavlju do 1918., Zagreb, 1994.
Milovan Miković, Iznad žita nebo: ogledi iz književnosti, Subotica-Zagreb, 2003.
Milovan Miković, Roman u književnosti Hrvata u Vojvodini, Književna revija Osijek, 3. – 4., 2008, 3. – 474.
== Izvori ==
== Vanjske poveznice ==
Mrežna mjesta
Digitalizirana djela, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu
Antunović, Ivan, Leksikon podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca (str. 36-40)
Antunović, Ivan, Hrvatski biografski leksikon
Knjiga  Arhivirana inačica izvorne stranice od 29. rujna 2007. (Wayback Machine) Hrvatski književnici u Mađarskoj
Knjiga  Arhivirana inačica izvorne stranice od 29. rujna 2007. (Wayback Machine) Ivan Antunović: Slavjan
Socijalna akademija  Arhivirana inačica izvorne stranice od 27. rujna 2007. (Wayback Machine) Subotica: Svečano proslavljen dan biskupa Ivana Antunovića
Radio-Vatikan  Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. listopada 2007. (Wayback Machine) Bogatstvo socijalnog nauka i djelovanja biskupa Ivana Antunovića
Vijenac Samostalno ostvarena prava
Hrv. iseljenički zbornik 2004.
Radio-Subotica  Arhivirana inačica izvorne stranice od 2. ožujka 2021. (Wayback Machine) Obljetnica smrti biskupa Ivana Antunovića - «školska slava» Hrvata-Bunjevaca i Šokaca?, 21. siječnja 2007.
Radio Subotica  Arhivirana inačica izvorne stranice od 2. ožujka 2021. (Wayback Machine) Dani biskupa Ivana Antunovića
Radio Subotica  Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. ožujka 2016. (Wayback Machine) "Razgovor" u okviru Dana biskupa Ivana Antunovića
Radio-Subotica  Arhivirana inačica izvorne stranice od 28. siječnja 2008. (Wayback Machine) Antunovićeva misao za naše vrijeme
Časopis za suvremenu povijest Robert Skenderović: Bunjevačko-šokačka stranka 1920. – 1926.
Subotička biskupija  Arhivirana inačica izvorne stranice od 29. rujna 2007. (Wayback Machine) Sjećanje na preporoditelja bačkih Hrvata

ANTUNOVIĆ, Ivan, pisac i preporoditelj (Kunbaja kod Bácsalmása, 19. VI 1815 — Kalocsa, 13. I 1888). Potomak je obitelji Stjepana Antunovića koji je 18. XI 1698. dobio od cara Leopolda plemstvo i naslov Aljmaški. Otac Joso i majka Manda Petrić imali su petero djece – tri kćeri i dva sina. Pučku školu svršio je u Bácsalmásu, a 1825. upisao se u prvi razred gramatike u Subotici. Zatim se školovao u Segedinu (Szeged), Pečuhu (Pecs) i Kalocsi. Bogosloviju je svršio u Kalocsi i 1838. postao svećenik. Bio je, između ostalog, župnik u Bacsalmásu (1842), vijećnik Bačke županije (1843; podatak da je 1848. zatvoren kao Jelačićev pristaša nije točan), zatim kaločki kanonik (imenovan 1859) i privremeni podžupan Bačke županije (1861). God. 1863. stekao je naslov opata Sv. Marije od Kereka, 1864. imenovan za prepošta Sv. Pavla u Baču, 1875. je predsjednik Duhovnog stola i veliki prepošt kaločki, a 1876. naslovni biskup. Više od deset godina upravljao je Kaločko-bačkom nadbiskupijom zamjenjujući nadbiskupa-kardinala L. Haynalda. U međuvremenu je boravio 1867. u Parizu i Berlinu, 1869. u Nici, Genovi i Rimu, gdje se pripremao I vatikanski sabor. Poznavao je više jezika (grčki, latinski, mađarski, njemački, talijanski i francuski). — A. je pokrenuo prve novine u podunavskih Hrvata (Bunjevačko-šokačke novine, 1870, Bunjevačko-šokačka vila, 1872. i dr.). Njegovom je zaslugom objavljen Bunjevačko-šokački kalendar (od 1883. Bunjevačko-šokačka Danica), a zaslužan je i za osnutak nekoliko prosvjetnih institucija (Kaločka štedionica, Čitaonica, Dobrotvorno žensko društvo, Vodna zadruga i dr.). Osiguravao je školovanje darovitim mladićima. Pripovijesti, vjersko-nabožne pouke, dopise i rasprave objavljivao je u raznim novinama, časopisima i godišnjacima: Bunjevački i šokački kalendar (1870), Zatočnik (1870, 1875), Bunjevačko-šokačke novine (1871), Srpski narod (1871), Bunjevačko-šokačka vila (1872–1876), Sriemski Hrvat (1882), Neven (1884, 1887, 1889) itd. S puta po Ugarskoj i zapadnoevropskim zemljama javljao se dopisima u Bunjevačko-šokačkim novinama (1872) i Bunjevačko-šokačkoj vili (1873, 1874, 1876). Dopisivao se s mnogim uglednim suvremenicima (J. J. Strossmayerom, J. Dobrilom, F. Račkim, I. Okrugićem, I. Mažuranićem, G. Martićem, E. Fermendžinom, I. Kukuljevićem Sakcinskim, B. Modrošićem i dr.), ali sva pisma nisu sačuvana. Najpoznatija je njegova Razprava o podunavskih i potisanskih Bunjevcih i Šokcih (1882), iz koje su mnogi crpili građu. Mnoga su mu djela ostala u rukopisu: pripovijetke Posljednji Gizdarev, Bariša Kitković, Vjerske istine (na latinskom), Obliek grada Subotice te na mađarskom Sophisticus magas miveltség morálja (Ćudoredne sofističke visoke naobrazbe, rukopis iz 1842) i A bőjtöl (O postu, oko 1840). Potpisivao se pseudonimima: Stari Rodoljub, Ivan Antun, Füzesi Adamko, Janko Kostelić. — A. je bio predvoditelj svih preporodnih akcija među podunavskim Hrvatima. U njegovu radu prepleću se sveslavenstvo i južnoslavenstvo, ali odlučno je želio pomoći svom narodu i zavičaju. Pisao je nevješto, ali neposredno i iskreno. Njegov je portret, prema pričanju, izradio Marko Horvatski (1934). DJELA: Otvorena knjiga Ivana Antunovića Kalačkog kanonika, na sve rodoljubne Bunjevce i Šokce naputjena. Kaloča 1870. — Poučne iskrice koristnoj pučkoj zabavi. Putem po Italiji godine 1869-te sabrao. Temišvar 1872. — Odmetnik. Poviesna pripoviedka. Zagreb 1875. — Slavjan na svetih dnevih ili blagdanih crkvenih. Kaloča 1875. — Bog s čoviekom na zemlji. Vac 1879. — Kalocsa város fényképei madár távlatban (pseud. Fuzesi Adamko). Vácz 1879. — Fény és árnyképek. Vacz 1880. — Naputak za one koji osićaju napast postati Nazarcnom. Kaloča 1882. — Razprava o podunavskih i potisanskih Bunjevcih i Šokcih u pogledu narodnom, vjerskom, umnom, građanskom i gospodarskom. Beč 1882, Sombor 1930². — Čovik s Bogom u svojih molba i prošnja. Kaloča 1884.

Antunović, Ivan, hrvatski biskup, pisac i preporoditelj (Kunbaja kraj Bácsalmása, Mađarska, 19. VI. 1815 – Kalocsa, Mađarska, 13. I. 1888). Teologiju završio u Kalocsi, zaređen za svećenika 1838. Kaločki kanonik (1859), privremeni podžupan Bačke županije (1861), veliki prepošt kaločki (1875) i naslovni biskup (1876). Više od deset godina upravljao Kaločko-bačkom nadbiskupijom, zamjenjujući kardinala Lajosa Haynalda. Služeći se hrvatskim književnim jezikom Zagrebačke škole, pokrenuo prve novine podunavskih Hrvata (Bunjevačko-šokačke novine, 1870; Bunjevačko-šokačka vila, 1872); njegovom je zaslugom pokrenut Bunjevačko-šokački kalendar (od 1882. Bunjevačko-šokačka Danica). Zaslužan za osnutak prosvjetnih ustanova (Kaločka štedionica, Čitaonica, Dobrotvorno žensko društvo, Vodna zadruga i dr.). Objavio više pripovijesti, vjersko-poučnih radova i rasprava (Otvorena knjiga…, 1870; Odmetnik, 1875; Razprava o podunavskih i potisanskih Bunjevcih i Šokcih u pogledu narodnom, vjerskom, umnom, građanskom i gospodarskom, 1882., i dr.). Zauzimao se za narodna prava podunavskih Hrvata unutar Ugarske. Promicao jačanje njihovih veza s drugim Hrvatima, ali i ostalim Južnim Slavenima. Svojim kulturnim radom započeo preporod podunavskih Hrvata, koji će pod vodstvom njegovih učenika prerasti u pravi narodno-politički pokret. (→ bunjevci; šokci) Citiranje: Antunović, Ivan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji

u spomen na književnika Ivana Antunovića

(doslovno iz odluke: „preimenuje se u spomen na književnika Ivana An- tunovića i dobiva naziv“)

Wikipedia Wikidata