Ivan Banjavčić
Barilović 29. 5. 1843. – Heidelberg 7. 10. 1913.
dobrotvor, prvi gradonačelnik grada Karlovca; 1843-1913
Ivan Banjavčić (Barilović, 29. svibnja 1843. – Heidelberg, 7. listopada 1913.), hrvatski političar i dobrotvor. Podupirao je književnost i obrtništvo. U izvorima ga se spominje i pod imenom Ivan Banjavčević.
Gorljivi pristaša Ante Starčevića, u Karlovcu je slovio kao vođa tamošnjih pravaša, a njegova odvjetnička kancelarija, u kojoj je neko vrijeme radio i književnik Ante Kovačić, također pravaš. davala je više od tri desetljeća pečat pravaškom političkom životu u tom gradu.
Od 1877. do 1906. karlovački je zastupnik, kao pravaš, u Hrvatskomu saboru. Četiri je puta uzastopce biran u Hrvatski sabor.
Banjavčić je bio prvi načelnik grada Karlovca proširenog upravnim općinama – Banijom i Švarčom. Bio je gradonačelnik grada Karlovca, u razdoblju kad su pravaši bili uspješni u Karlovcu. Od 1896. do 1920. pravaši su Karlovcu dali četvoricu gradonačelnika. Banjavčić je obnašao gradonačelničku dužnost od 1. ožujka 1903. do 9. srpnja 1908. Njegovom zaslugom grad dobiva 1908. električnu centralu na Kupi kod Ozlja, takozvanu Munjaru grada Karlovca. Po tom je pothvatu Karlovac dobio prije glavnog grada Zagreba električnu struju. Zatim je za njegova mandata izgrađen suvremeni vodovod u karlovačkom predgrađu, izgrađena je regulacijska osnova grada, te velika kanalizacijska mreža.
Demisionirao je s dužnosti karlovačkog gradonačelnika 1908. zbog potpore omraženom hrvatskom banu Pavlu Rauchu. Banjavčić je bio voljan ugostiti bana kad je ovaj u srpnju 1908. prolazio kroz Karlovac odnosno kad je želio nazočiti ukidanju državnih mitnica (malta) u Mostanju i Dugoj Resi. Još u lipnju u Zagrebu su bile održane demonstracije protiv Raucha 18. lipnja 1903. Na karlovačkim demonstracijama prosvjednike su vodili karlovački oporbenjaci iz saborskih klupa Edo Lukinić, Božidar Vinković i Gustav Modrušan. Banjavčić je dolio ulje na vatru oslovivši bana Raucha "najhrvatskim banom poslije Mažuranića". Oporba je ovu izjavu ocijenila narodnom izdajom i zahtijevala ostavku. Banjavčić je to i učinio. Na njegovo mjesto došao je povjerenik Gjuro Horvat.
Umro je 1913. u Heidelbergu, a oporučno je svoj veliki imetak podijelio hrvatskim društvima, đacima, seljacima i obrtnicima.
== Izvori ==
BANJAVČIĆ, Ivan, političar i dobrotvor (Barilović kraj Karlovca, 29. V 1843 — Heidelberg, 7. X 1913). Rođen je u siromašnoj zemljoradničkoj obitelji. Osnovnu školu pohađao je u rodnom mjestu, gimnaziju u Karlovcu i Rijeci, gdje je upoznao A. Starčevića. Studirao je pravo na Pravoslovnoj akademiji u Zagrebu te doktorirao u Grazu. Kraće je vrijeme službovao kao odvjetnički perovođa u Zagrebu. God. 1874. otvorio je vlastitu odvjetničku kancelariju u Karlovcu, gdje je djelovao do smrti. Umro je na liječenju u Heidelbergu; pokopan je 14. X 1913. u Karlovcu. Njegov nadgrobni spomenik izradio je kipar I. Kerdić. — B. je bio član Stranke prava i odlučni pristaša A. Starčevića. Od početka boravka u Karlovcu slovio je kao vođa karlovačkih pravaša. Njegova odvjetnička kancelarija, u kojoj je neko vrijeme radio i književnik Ante Kovačić, davala je više od tri desetljeća pečat pravaškom političkom životu u Karlovcu. God. 1876–1908. bio je gradski zastupnik u Karlovcu, a 1887–1906. narodni zastupnik Karlovca u Hrvatskom saboru kao pripadnik pravaške stranke. Za raskola u Stranci prava 1895, B. se priključio struji F. Folnegovića, odn. pristao je uz tzv. domovinašku frakciju Stranke prava te s njom ušao u Hrvatsko-srpsku koaliciju. Kao član Koalicije izabran je 1906. za narodnog zastupnika u Koprivnici. Od 1895. do 1903, za načelnikovanja Josipa Vrbanića, bio je karlovački podnačelnik, potom gradonačelnik do 1908. B. je bio prvi načelnik Karlovca proširenog općinama Banijom i Švarčom. Njegovom zaslugom Karlovac je dobio električnu centralu na Kupi kod Ozlja (1908), izgrađen je suvremeni vodovod u karlovačkom predgrađu, izrađena regulacijska osnova grada i velika kanalizacijska mreža. Dao je sagraditi nove građanske škole u Karlovcu i pučke učionice u okolnim selima Turnju i Jelsi. God. 1894. izabran je za počasnoga građanina Karlovca. Bio je član i odbornik mnogobrojnih karlovačkih društava i mnogih hrvatskih kulturnih ustanova. Od 1893. do 1895. predsjednik je Karlovačke čitaonice, od 1887. skupštinar i član upravnog odbora Zagrebačke županije te član Društva braće hrvatskog Zmaja. Uvaženi pravaš i popularna ličnost u Karlovcu bio je sve do 1908, kad je na Skupštini gradskog zastupstva izjavio da će bana P. Raucha na njegovu prolasku kroz Karlovac primiti kao gosta u svoj dom. Većina zastupstva ustala je tada protiv Banjavčića, a karlovačko građanstvo izrazilo mu je nepovjerenje, na što je vlada raspustila gradsko zastupstvo, ban otkazao dolazak u Karlovac a B. istupio iz Hrvatske stranke prava. — Njegovi saborski govori objavljeni su u saborskom dnevniku, a polemike i drugi govori tiskani su u periodicima: Svjetlo (1884, 1894), Obzor (1903), Hrvatska (1906, 1908), Glasonoša (1908), Narodni glas (1908), Hrvatska sloboda (1910), Slovan (1913) i dr. B. je svojim radom stekao znatan imetak pa je dao velike svote za pravašku stranku i istakao se kao mecena knjige. Oporučno je svoj imetak podijelio hrvatskim društvima, đacima, seljacima i obrtnicima. Ostavio je 100 000 kruna za izdanja Matice hrvatske i za društvo »Sv. Ćirila i Metoda« u Istri. — B. je bio istaknuta ličnost u političkom i komunalnom životu Karlovca od 1874. do 1908, kada se ogorčen povukao te prestao politički i javno djelovati. DJELA: Afera dr Potočnjak – Rubido – Zichy (suautor Bogoslav Mažuranić). Zagreb 1898.
Banjavčić, Ivan, hrvatski političar i dobrotvor (Barilović kraj Karlovca, 29. V. 1843 – Heidelberg, 7. X. 1913). Pravo studirao u Zagrebu, a doktorirao u Grazu. Kraće vrijeme radio kao odvjetnički perovođa u Zagrebu, zatim otišao u Karlovac i ondje 1874. otvorio odvjetničku kancelariju. Odvjetništvom se bavio sve do smrti. Do 1895. politički djelovao kao član Stranke prava. Nakon raskola u stranci priključio se Matici stranke prava (domovinašima), s kojom je poslije ušao u Hrvatsku stranku prava. Kao njezin član djelovao je u Hrvatsko-srpskoj koaliciji. God. 1908. povukao se iz stranke i iz političkoga života. Bio je gradski zastupnik u Karlovcu (1876–1908), karlovački podnačelnik (1895–1903) i gradonačelnik (1903–08) te zastupnik u Hrvatskom saboru (1887–1906). Kao gradonačelnik Karlovca poticao je izgradnju grada i urbane infrastrukture (električna centrala, vodovod, kanalizacijska mreža). Promicao je izgradnju pučkih škola u gradu i u okolici te aktivno sudjelovao u radu mnogobrojnih gradskih društava i nacionalnih kulturnih ustanova, koje je i materijalno pomagao. Citiranje: Banjavčić, Ivan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji