Ivan Cankar
Vrhnika 10. 5. 1876. – Ljubljana 11. 12. 1918.
slovenski književnik; 1876-1918
Ivan Cankar (Vrhnika, 10. svibnja 1876. – Ljubljana, 11. prosinca 1918.), slovenski književnik.
== Životopis ==
Studirao je na Visokoj tehničkoj školi u Beču i potpuno se posvetio književnosti. U slovenskoj književnosti javio se pjesmama i zbirkom Erotika, koja je ozlojedila konzervativne krugove te je ljubljanski biskup Anton Bonaventura Jeglič otkupio cijelu zbirku i dao je spaliti. Jedan je od tvoraca slovenske moderne, u suvremenom političkom životu bio je angažiran kao socijaldemokrat, a njegove političke ideje našle su odraza u svim njegovim djelima. Tematski je obuhvatio sve slojeve slovenskog društva: od seljaka do inteligencije, a stilom varira od neoromantičkog do naturalističkog. Glavne su karakteristike njegovih proza i drama oštra psihološka i sociološka analiza.
== Nepotpun popis djela ==
=== Poezija ===
"Erotika", Ljubljana, 1899.
=== Proza ===
"Vinjete", 1899.
"Ob zori", Ljubljana, 1903.
"Križ na gori", 1905.
"Sluga Jernej i njegovo pravo" (Hlapec Jernej in njegova pravica), 1907.
"Crtice iz moje mladosti"1999
=== Drame ===
"Romantične duše", Ljubljana, 1897.
"Za narodov blagor", Ljubljana, 1901.
"Kralj na Betajnovi", Ljubljana, 1902.
"Pohujšanje v dolini Šentflorjanski", Ljubljana, 1907.
"Hlapci", Ljubljana, 1910.
"Lepa Vida", 1911.
== Počasti ==
U Sarajevu je od 1934. do 1940. djelovalo slovensko društvo „Cankar“ koje je po njemu dobilo ime.
== Izvori ==
== Literatura ==
=== Članci ===
Cankar, Ivan, slovenski književnik (Vrhnika, 10. V. 1876 – Ljubljana, 11. XII. 1918). Započeo studij u Beču, ali ga je uskoro napustio i postao prvi slovenski profesionalni pisac. God. 1898–1909. živio je u Beču a zatim u Ljubljani. U književnom razdoblju moderne afirmirao je nov način pisanja u kojem prevladava čovjekov unutarnji svijet, ali i svijest o socijalno i materijalno zatiranom narodu i cijelom čovječanstvu. Za intimističke teme najpogodniji mu je književni oblik bila crtica, a društvenokritičke teme obrađivao je u noveli, romanu ili drami. Prikazujući teške stvarne životne prilike, Cankar se služio simbolističkim snovima i metaforikom kao izrazom čežnje za ljepšom budućnošću. Često je svoje simbole preuzimao iz pučkoga pjesništva (Kralj Matijaš, Kurent, Lijepa Vida, Petar Klepec). Tematski je raspon njegove pripovjedne proze i drama velik; on promišlja bitne probleme svojega doba i prostora: uloga klasa u društvenom i povijesnom kretanju, uloga radnika i radništva, uloga intelektualca i kulture u razvoju naroda, sudbina preranih ili prekasnih pokretača novih ideja, isprepletenost ekonomske moći i morala, propadanje starih društvenih i idejnih struktura. Dominantno mjesto u njegovoj poetici ima refleksija o trima pojmovima: mati–domovina–Bog; na podlozi tih pojmova izgrađena je izvorna osobna filozofija.Najvažnija djela: novele Vinjete (1899), Nina (1906), Sluga Jernej i njegovo pravo (Hlapec Jernej in njegova pravica, 1907), Kurent (1909), Milan i Milena (Milan in Milena, 1913) i Slike iz snova (Podobe iz sanj, 1917); romani: Na klancu (1902), Križ na gori (1904), Kuća Marije Pomoćnice (Hiša Marije Pomočnice, 1904) i Martin Kačur (1906); drame: Romantične duše (1897), Jakob Ruda (1900), Za dobro naroda (Za narodov blagor, 1901), Kralj na Betajnovi (1902), Sablazan u dolini šentflorijanskoj (Pohujšanje v dolini šentflorjanski, 1908), Sluge (Hlapci, 1910) i Lijepa Vida (Lepa Vida, 1912); pjesnička zbirka Erotika (1899), važna za formiranje slovenske moderne. Pisao i eseje te kritička i polemička djela. Citiranje: Cankar, Ivan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji