Ivan Dežman
Rijeka 6. 5. 1841. – Zagreb 24. 10. 1873.
liječnik i književnik; 1841-1873
Ivan Dežman (Rijeka, 6. svibnja 1841. – Zagreb, 24. listopada 1873.), hrvatski književnik i liječnik pulmolog
Završio je medicinu u Beču, te živio u Zagrebu kao privatni liječnik, saborski zastupnik i književnik. Pisao je pjesme, pripovijesti i libreta, a od 1871. do 1872. uređivao je Vienac. Bavio se hrvatskom medicinskom terminologijom, te pisao rasprave iz higijene i praktične upute za liječnike. Zalagao se za osnivanje medicinskoga fakulteta u Zagrebu. Napisao je libreto za Zajčevu operu "Ban Legat". Godine 1868. objavio je Rječnik liječničkog nazivlja.
Njegov sin je Milivoj Dežman, koji je zbog njega uzeo i pseudonim Ivanov.
== Nagrade ==
1870.: Nagrada iz zaklade Ivana N. grofa Draškovića, za djelo Čovjek prema zdravlju i ljepoti.
== Izvori ==
== Vanjske poveznice ==
Digitalizirana djela, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu
DEŽMAN, Ivan, liječnik, leksikograf i pisac (Rijeka, 6. V. 1841 — Zagreb, 24. X. 1873). Gimnaziju pohađao u Rijeci 1850–58, gdje je bio učenik F. Kurelca te sljedbenik jezičnih pogleda Riječke filološke škole. Medicinski fakultet završio 1864. u Beču. Od 1865. radi u Zagrebu kao privatni liječnik, začasni gradski fizik i uznički liječnik. God. 1868. sastavio je prvi hrvatski medicinski rječnik, koji je bio poticaj mnogim strukovnim rječnicima. Sastavljajući ga poslužio se Kurelčevim jezičnim savjetima i rukopisnom građom, pa se stoga u njemu zrcale jezični purizam i težnja starijem tipu govora. Osnovao društvo za popularna znanstvena predavanja (1869), u kojem je održao desetak predavanja iz higijene, poslije skupljenih u knjigu Čovjek prema zdravlju i ljepoti. Objavio mnogobrojne zdravstveno-prosvjetne članke (Vienac, 1869–73). Kao zastupnik u Hrvatskom saboru u rujnu 1873. istupio je protiv tajnosti Nagodbe i prosvjedovao što se u njoj ne spominje Rijeka. Njegove saborske namisli vezane uz obnovu Kazališnog zakona i utemeljenja dramske škole prekinula je smrt. — Još kao student počeo se baviti književnim radom objavivši povijesni ep Smrt grofa Rabate (Naše gore list, 1861), zatim Smiljan i Koviljka, romantički ep iz narodnog života, u kojem je spojio elemente naše pučke romantike i Ariostove epike. Od epskih djela ističu se Zrinijada (Vienac, 1869) i Ljutovid Posavski (Vienac, 1874). Pisao je balade, romance i legende (zbirka Poletar) te novele i pripovijetke s prizvucima realizma (Vienac, 1869–71), a za Zajčevu operu Ban Leget napisao je libreto. Ostale književne radove objelodanio je u mnogim periodicima (Glasonoša, 1862, 1864; Domobran, 1865; Naše gore list, 1865; Dragoljub, 1868; Napredak, 1870; Danica, kalendar, 1871–72, 1874. i dr.). Bio je jedan od osnivača književnog časopisa Vienac i njegov glavni urednik (1871/72). U rukopisnoj ostavštini (Zavod za književnost i teatrologiju HAZU) sačuvano je Petdeset domorodnih soneta, Petdeset pričic, tj. basana u stihovima, drama Varadinka Mara te nacrti za drame Lenkovići, Zrinjski i Karlo Drački. Iako njegov književni rad nema znatniju umjetničku vrijednost, D. je bio važna osoba hrvatskoga kulturnog života iz Šenoina kruga. DJELA: Smiljan i Koviljka. Zagreb 1865. — Lĕčnička izvĕšća. Zagreb 1868. — Poletar. Zagreb 1868. — Rĕčnik lĕčničkoga nazivlja. Zagreb 1868. — Ban Leget. Zagreb 1872. — Čovjek prema zdravlju i ljepoti. Zagreb 1872. — Izabrana zdravoslovna pouka. Zagreb 1890. — Izabrani spisi. Zagreb 1896.
Dežman, Ivan, hrvatski liječnik, leksikograf i književnik (Rijeka, 6. V. 1841 – Zagreb, 24. X. 1873). Studij medicine završio u Beču 1864. U Zagrebu bio uznički liječnik i gradski fizik, saborski zastupnik, istodobno djelovao u književnosti Šenoina kruga. God. 1871/72. bio je glavni urednik Vienca. Sastavio je prvi hrvatski medicinski rječnik (1868), služeći se jezičnim savjetima i rukopisnom građom F. Kurelca. Objavljivao je i znanstveno-prosvjetne članke (Vienac, 1869–73). Osnovao društvo za popularna znanstvena predavanja (1869), u kojem je držao predavanja iz higijene (skupljena u knjizi Čovjek prema zdravlju i ljepoti, 1872). Objavio je povijesni ep Smrt grofa Rabate (Naše gore list, 1861), romantični ep Smiljan i Koviljka (1865), u kojem se miješaju elementi pučke epske pjesme s naslućivanjem talijanske renesansne tradicije L. Ariosta i T. Tassa, zbirku pjesama Poletar (1868). U Viencu tiskao epove Zrinijada (1869) i Ljutovid Posavski (1874), nekoliko pripovijedaka, balada i romanci, bez veće književne vrijednosti, s naglašenom prosvjetiteljsko-odgojnom tendencijom. Napisao i libreto za Zajčevu operu Ban Leget (1872). U rukopisu ostavio deseteračku dramu Varadinka Mara, sonete i nedovršene drame. Citiranje: Dežman, Ivan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji