Ivan Fiamin
Škrbići kraj Opatije 9. 6. 1833. – Rijeka 25. 4. 1890.
svećenik, političar i književnik; 1833-1895
FIAMIN, Ivan (Fiamini), pisac i prevoditelj (Škrbići kraj Opatije, 9. VI. 1833 — Rijeka, 25. IV. 1890). Zajedno s roditeljima nastanio se 1835. u Rijeci, gdje je završio šest razreda gimnazije, a sedmi i osmi u senjskom sjemeništu. Bogoslovni studij započeo 1852. u Senju, završio 1856. u Beču te postao kateheta u gimnaziji i prefekt sjemeništa u Senju. Na poticaj riječkih Hrvata premješten je u Rijeku, gdje 1862. postaje kanonikom, 1863. župnikom prepoštom riječkoga Kaptola, 1868. riječkim arhiđakonom, potom opatom Sv. Jakova i prisjednikom Duhovnog stola. God. 1865–67. zastupnik je riječkoga Kaptola u Hrvatskom saboru te član riječkoga gradskog zastupstva. Bio je gorljiv rodoljub i borac za hrvatska prava. God. 1866. član je izaslanstva koje je nosilo adresu Hrvatskog sabora caru u Beč. — Fiaminov pretežito prevoditeljski književni rad nastao je u okviru hrvatskoga preporodnoga gibanja i težnje da se europski kulturni duh prijevodima odabranih naslova približi hrvatskoj sredini. Pučkoprosvjetno, povijesno i vjersko štivo prevodio je s talijanskog, francuskog, njemačkog i latinskog jezika: Mladić uputjen na dobrotu, nauku i rad (Rijeka 1868) i Poštenjak iliti pravice i dužnosti (Rijeka 1869) C. Cantùa, Kršćanske molitve N. Tommasea (Kraljevica 1874), Dobro ili zlo P. Mantegazze (Kraljevica 1874, 18772), Dva govora otca Bourdaloua (Prebrani govori otca Bourdaloue, 1–3; Kraljevica 1874, 1875, 1877), Zgode Telemaka, Ulisova sina F. Fénelona (Zagreb 1879; Draškovićeva nagrada Matice hrvatske), Ksantipa, vesela igra u jednom činu H. Littrowa (Sušak 1880), Katilinina urota G. Salustija Krispa (Sušak 1881). Njegovo izvorno djelo Radnja čovjeku dužnost i blagodat (1870) ne očituje samo autorovu pučkoprosvjetiteljsku nakanu nego ga otkriva i kao vrsna mislioca koji svoje spoznaje o čovjekovoj materijalnoj i duhovnoj kulturi oblikuje u povijesnu antropološko-sociološku raspravu. Manji prinosi tiskani su mu posmrtno u periodicima Mali dobrotvor (1901–02), Jurina i Franina (kalendar, 1926), Narodni val čovječnosti, pravice i slobode (1927), Hrvatsko selo (1944). Kao pripadnika riječke filološke škole i Kurelčeva učenika Fiamina su suvremenici cijenili ne samo poradi prosvjetiteljsko-odgojnih odlika njegova djela, nego i zbog dotjerana jezičnog izričaja (H. Badalić). Kasnija je kritika bila oštrija, pretpostavljajući mu Kurelca i po nadarenosti i po jezičnom ukusu (M. Deanović). DJELA: Radnja čovjeku dužnost i blagodat. Zagreb 1870.
Ivan Fiamin (Volosko, 1833. – 1890.), hrvatski katolički svećenik, književnik, prevoditelj
== Životopis ==
Rodio se u Voloskom. Predavao na bogosloviji u Senju od 1857. do 1862. godine katehetiku, metodiku i pedagogiku. Obnašao dužnost župnika u Rijeci. Branio prava hrvatskog naroda i zauzimao se za očuvanje staroslavenske službe Božje.
Dobio Nagradu iz zaklade Ivana N. grofa Draškovića 1878. godine, za prijevod knjige Françoisa Fénelona, Zgode Telemaka.
== Izvori ==