Ivan Lepušić
Zagreb 10. 3. 1855. – Apatovec 25. 8. 1906.
književnik; 1855-1906
Ivan Lepušić (Zagreb, 10. ožujka 1855. – Apatovac kod Križevaca, 25. kolovoza 1906.), hrvatski je pjesnik i književnik.
Po završetku učiteljske škole službuje najprije u Bosni i Hercegovini, a zatim u Hrvatskoj: Virje, Glogovnica i Apatovec, gdje ostaje do kraja života. Pisao je basne, crtice, pripovijetke, drame. Objavio je četrnaest knjiga proze i zbirku pjesama "Pjesnička povijest".
== Poznatija djela ==
Pjesnička povijest - zbirka pjesama
Sto izvrsnih basana
Majčin amanet
Slike iz Bosne
Propast bosanskog kraljevstva
Bosanke
Godine 1909. u Apatovcu Braća Hrvatskog zmaja postavljaju mu spomen-ploču. Kulturno-umjetničko društvo toga sela nosi njegovo ime.
LEPUŠIĆ, Ivan, pisac (Zagreb, 10. III. 1855 — Apatovac kraj Križevaca, 25. VIII. 1906). Završio učiteljsku školu u Zagrebu 1874. te učiteljevao u Apatovcu, Virju, Badljevini i Glogošnici do 1881. i u Brčkom, Banjoj Luci, Sarajevu i Travniku do 1889. U Brčkom 1883. pokrenuo i do 1884. izdavao list Bosanac, u Zagrebu 1890–93. uređivao humoristični Zvekan. Crticama, moralnopoučnim pripovijetkama i basnama, skupljenima u zbirke, te romanesknom prozom povijesne i suvremene tematike (Vračara Klara; Nenad i Bojana; Pustolovka) pridonio je razvoju hrvatske književnosti u BiH. Objavio dramsku igru Majčin amanet (1885), a pisao i pjesme (Pjesnički prvijenci, 1888). Prilozi su mu tiskani u periodicima Glasonoša (1864), Smilje (1877–78), Hrvatska omladina (1885–86), Vienac (1886–92, 1894, 1898, 1901–02), Smotra (1887), Vrhbosna (1887–88, 1890), Agramer Zeitung (1892, 1908), Danica (1893, 1898, 1900, 1902, 1904, 1906–08), Narodni list (1894), Sarajevski list (1894), Podravac (1896), Venec slovanskih povestij (Gorica 1896, 1899), Mali dobrotvor (1898–99), Narodne novine (1904, 1906), Sijelo (Prag 1904–06), Hrvatstvo (1905), Hrvat (1906), Hrvatski ilustrovani pučki koledar (1907), Agramer Tagblatt (1911), Laibacher Zeitung (1914), Istarska riječ (Trst 1927), Hrvatske novine (1928), Stenograf (1929–30), Kalendar Prosvjeta (1933), Srpski zadrugar (Novi Sad 1933–34, 1936–38), Jugoslovenče (Beograd 1939), Novo doba (1939), Kalendar Podmlatka Crvenog krsta (Beograd 1940–41) i Glasnik Islamske vjerske zajednice (1943). Uvršten je u izbor Grad na kamenu (Klis 2000), prevođen na češki, slovački i slovenski jezik. Služio se pseudonimom Hrvaćanin. DJELA: Sto basna. Vinkovci 1882. — Majčin amanet. Zagreb 1885. — Pjesnički prvijenci. Sarajevo 1888. — Slike iz Bosne. Zagreb 1891. — Bošnjakuše. Križevci 1892. — Bosanke. Zagreb 1893. — Vračara Klara. Zagreb 1896. — Cvjetnik. Križevci 1900. — Dragoljub. Križevci 1900. — Kralj i kraljević. Križevci 1900. — Zločin i pravda Božja. Zagreb 1901. — Nenad i Bojana. Sisak (s. a.), Zagreb 1905, Sisak 1907. — Borje i omorje. Bjelovar 1905. — Čemprez i ruže. Bjelovar 1907. — Poljsko cvijeće. Bjelovar 1907. — Odabrane basne. Križevci (s. a.). — Pustolovka. Zagreb 1908.