Ivanišević Drago
Trst 10. 2. 1907. – Zagreb 1. 7. 1981.
književnik i kazališni djelatnik; 1907-1981
Drago Ivanišević (Trst, 10. veljače 1907. – Zagreb, 1. lipnja 1981.) bio je hrvatski pjesnik, dramatik, prevoditelj, urednik i slikar, kazališni djelatnik.
Pripada krugu najvećih imena hrvatske poezije u drugoj polovici 20. stoljeća i jedan je od prvih modernista u hrvatskoj književnosti između dvaju svjetskih ratova. Angažiran pjesnik i humanist, čovjek eruptivne životne snage i široke kulture prožete mediteranskim duhom, napajajući se ekspresionizmom i europskom avangardnom poezijom stvorio je mnogobrojne antologijske stihove, obilježene nadrealističkom i apokaliptičkom vizijom svijeta, jezičnim eksperimentima, začudnim analogijama i metaforama.
== Životopis ==
Drago Ivanišević rođen je u Trstu 1907. godine. Maturirao je u Splitu 1926. godine, a diplomirao francuski jezik, komparativnu povijest književnosti i jugoslavensku književnost na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1930. godine. Studijski boravi u Rimu, Münchenu i Padovi, gdje je 1931. godine doktorirao tezom La fortuna di Dante nella letteratura serbocroata. Godine 1926. – 1927. asistirao je u režijama Branka Gavelle u Srpskom narodnom kazalištu u Beogradu. U Parizu boravi povremeno od 1926. godine te neprekidno u razdoblju od 1936. do 1938. godine. Gimnazijski je profesor u Zagrebu i Karlovcu 1933. – 1936. i 1938. – 1939., potom dramaturg HNK-a u Zagrebu 1939. – 1941. Osnivač je Glumačke škole HNK-a. Za Drugoga svjetskoga rata upravitelj je Centralne kazališne družine pri ZAVNOH-u, voditelj partizanske glumačke škole u Glini i ravnatelj drame Kazališta narodnoga oslobođenja Hrvatske. Ravnatelj je i nastavnik Zemaljske glumačke škole u Zagrebu 1945. – 1949., od 1950. godine docent, a od 1956. do 1959. godine izvanredni profesor na zagrebačkoj Akademiji za kazališnu umjetnost. Od umirovljenja, 1960., do 1963. godine bio je tajnik DHK-a, a 1965. – 1967. glavni urednik Nakladnog zavoda »Znanje«.
== Književni rad ==
Surađivao je i objavljivao književne tekstove u nizu novina i časopisa. Uređivao je časopis Teatar (1955. – 1956). Pisao je eseje, novele i drame, ali najviše pjesme, posebno zanimljive na čakavštini.
== Djela ==
Zemlja pod nogama (1940.), pjesme
Kotarica stihova (1951.), pjesme za djecu
Turica (1956.), pantomima
Dnevnik (1957.), pjesme
Ljubav u koroti (1958., 1960.), drama
Mali ribar (1958.), stihovi
Karte na stolu (1959.), novele
Jubav (1960., 1975.), čakavske pjesme
Srž (1961.), pjesme
Poezija (1964., 1966.)
Spliti (1966.), esej
Igra bogova ili pustinje ljubavi (1967.), pjesme
Glasine (1969.), pjesme
Da sam ptica (1970, 1978.), pjesme za djecu
Vrelo, vrelo bez prestanka (1970.), pjesme
Od blata jabuka (1971.), pjesme
Otok (Josipu Pupačiću u spomen) (1971.), stihovi
Pismo Mrtvoj ljubavi ‘73 ili Feljton (1973.), poema
Mali, ne maline (1973., 1975., 1979.), pjesme za djecu
Historija (1974.), pjesme
Ljubav (1977.), izabrane pjesme i gramofonska ploča s autorovim recitacijama
Čovjek (1978.), pjesme/grafike (Ivan Lacković-Croata)
Mnogi ja - Molteplice io (1979.), pjesme
Čovjeku riječ (1980.), pjesme
Druga sloboda (1981.), pjesme
Neke od njegovih njegovih čakavskih pjesama su uglazbljene.
== Spomen ==
Plaketa Drago Ivanišević, jedno od priznanja Festivala dalmatinskih klapa u Omišu, dodjeljuje se autoru stihova
Reljef Drage Ivaniševića, autora Pere Jakšića postavljen je u Krilu Jesenicama, odakle potječe Ivaniševićeva obitelj
== Literatura ==
Ivanišević, Drago, enciklopedija.lzmk.hr
Drago, Hrvatski biografski leksikon
Hrvojka Mihanović-Salopek, Avangardizam u pjesništvu Drage Ivaniševića, Dani Hvarskoga kazališta, 1/2003. (HAW)
== Vanjske poveznice ==
Mrežna mjesta
Drago Ivanišević, Pamti na svojim usnama, (uredila Ana Horvat), Vergl, Zagreb, 2009. (24 str.)
Drago Ivanišević, Parke, Latina et Graeca 17/1981.
Mani Gotovac, Drago Ivanišević: Ljubav u koroti, drama, Dani Hvarskoga kazališta 1/1983. (HAW)
Viktorija Franić Tomić, Prva hrvatska Antigona, Dani Hvarskoga kazališta 1/2008. (HAW)
Miljenko Buljac, Čakavsko pjesništvo Drage Ivaniševića, Čakavska rič 1-2/2012.
u spomen na književnika Dragu Ivaniševića
(doslovno iz odluke: „književnika Dragu Ivaniševića“)