Ivo Parać

Parać, Ivo, hrvatski skladatelj (Split, 24. VI. 1890 – Split, 4. XII. 1954). Studirao je talijanski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Firenci (1909–14), gdje je također privatno učio glasovir, pjevanje i teoriju. U ratnim je godinama (1914–19) boravio u Splitu, a 1919–23. ponovno je u Italiji (Firenca, Rim, Pesaro), na studiju kompozicije (I. Pizzetti, Domenico Alaleona i L. Perosi). Nakon položena diplomskog ispita na Liceo musicale Rossini u Pesaru i kratka boravka u Beogradu, 1925. vratio se u Split i djelovao kao učitelj glazbe, skladatelj i zborovođa. Premda je za boravka u Italiji imao prilike upoznati novija glazbena zbivanja (dodekafoniju, talijanski futurizam i dr.), Parać je svojim glazbenim izrazom ostao vjeran tonalitetnosti i bliži Debussyju i impresionizmu. U osnovi kasni romantičar, Parać je u početku svoj glazbeni izraz gradio pod utjecajem talijanske kulture premda nikada nije rabio njezin karakteristični belkanto. Polovicom 1920-ih, pod utjecajem nacionalnoga smjera u Hrvatskoj, počeo je pokazivati zanimanje i za elemente folklora. Parać je skladao scensku i instrumentalnu glazbu, no u njegovu opusu preteže interes za vokalni medij (solo pjesme i zborovi). Skladao je većinom na talijanske tekstove, a od ciklusa solo pjesama ističe se Musiche Pascoliane (1930), s melodijama i harmonijskim utjecajem impresionizma. Njegova opera Adelova pjesma, prema libretističkom predlošku Bijedna Mara L. Botića, uporabom lajtmotiva odaje Wagnerov utjecaj. Većina Paraćevih instrumentalnih skladbi programno je orijentirana. Pjesme su mu okupljene u zbirci Ludi e canti. Citiranje: Parać, Ivo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 24.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji

u spomen na skladatelja, dirigenta i glazbenog pedagoga Ivu Paraća

(doslovno iz odluke: „imenuje se u spomen na skladatelja, dirigenta i glazbenog pedagoga Ivu Paraća i dobiva ime ULICA IVE PARAĆA“)