Josip Brunšmid

arheolog i numizmatičar; 1858-1929

Josip Brunšmid (Vinkovci, 10. veljače 1858. – Zagreb, 29. listopada 1929.), bio je hrvatski arheolog, numizmatičar i muzealac.
== Životopis ==
Studirao povijest i zemljopis na Sveučilištu u Beču, gdje je pohađao i Arheološko-epigrafički seminar (O. Benndorf i dr.). Dok je službovao kao gimnazijski profesor u Vinkovcima (1882.–1892.) prikupio je vrijednu arheološku i numizmatičku zbirku, koju je poslije poklonio Arheološkomu muzeju u Zagrebu. Godine 1892. otišao na arheološko usavršavanje u Beč, gdje je 1893. doktorirao iz povijesti grčkih kolonija u Dalmaciji. Nakon povratka u Zagreb postao je kustosom (1893.) te ravnateljem (1895.) Arheološkog odjela Narodnog muzeja. Prvi je profesor arheologije na Zagrebačkom sveučilištu (1896.).
Pokrenuo novu seriju Vjesnika Hrvatskoga arheološkoga društva, koju je uređivao 1895.–1919. g. i u njoj objelodanio većinu svojih radova.
Bavio se prapovijesnim razdobljima, antikom, klasičnom i srednjovjekovnom arheologijom te numizmatikom; iskapao japodske nekropole, istraživao grčke i rimske spomenike i natpise te o njima napisao kapitalno djelo "Natpisi i novci grčkih gradova u Dalmaciji" (Die Inschriften und Münzen der griechischen Städte Dalmatiens, 1898.). Uredio je Numizmatičku zbirku Arheološkoga muzeja u Zagrebu (oko 77 000 novčića iz različitih razdoblja), obradio 40 skupnih nalaza novaca, pisao o kamenim spomenicima Hrvatskoga narodnog muzeja u Zagrebu.
Istraživao je nalaze seobe naroda (gotske, gepidske, langobardske). Arheološka iskapanja starohrvatske nekropole u Bijelom Brdu kraj Osijeka objelodanila su postojanje ranosrednjovjekovne kulture koju je Brunšmid nazvao bjelobrdskom. Ta i druga istraživanja (Kloštar Podravski, Veliki Bukovac, Svinjarevci, Slakovci) imaju temeljnu važnost za srednjovjekovnu arheologiju.
Bio je dopisni član JAZU od 1899. te drugih strukovnih udruga u Beču i Pragu.
== Izvori ==
== Vanjske poveznice ==

BRUNŠMID, Josip, arheolog (Vinkovci, 10. II 1858 — Zagreb, 29. X 1929). U rodnom gradu polazio osnovnu školu i klasičnu gimnaziju, potom upisao studij povijesti i zemljopisa na Sveučilištu u Beču (1876), gdje pohađa i novoosnovani Arheološko-epigrafički seminar, slušajući iz epigrafike i klasične arheologije predavanja E. Bormanna, O. Benndorfa i dr. Pod njihovim utjecajem piše prve radove o antičkim spomenicima rodnih Vinkovaca (Cibalae), koje poslije tiska u časopisu Archaeologisch-epigraphische Mittheilungen aus Oesterreich. Po završetku studija službovao je 1882–92. u Vinkovcima kao gimnazijski profesor. U to vrijeme skupio je veliku zbirku arheoloških predmeta, posebno novca, upoznao vrijedne numizmatičke zbirke sugrađana Petra Stojanovića (više od 1000 primjeraka novca), Samka Georgijevića i dr., kao i zbirku vinkovačke gimnazije, te tiskao više radova iz numizmatike i klasične arheologije u Izvještaju Kraljevske velike gimnazije u Vinkovcima i u Viestniku Hrvatskoga arkeologičkoga družtva. Svoju bogatu zbirku poklonio je poslije Arheološkom muzeju u Zagrebu. Prekretnica u njegovu životu nastaje odlaskom u Zagreb gdje 1892. postaje gimnazijski profesor. Nastojanjem Izidora Kršnjavoga odlazi šk. god. 1892/93. na arheološko usavršavanje u Beč, gdje 1893. brani disertaciju pod naslovom Zur Geschichte der griechischen Colonien in Dalmatien. Iako tekst nije nikada u cijelosti tiskan, B. je objelodanio najveći dio građe u radu Die Inschriften und Münzen der griechischen Städte Dalmatiens (Beč 1898). Po povratku u domovinu postaje 1893. kustos, potom 1895. upravitelj Arheološkog odjela Narodnog muzeja u Zagrebu, gdje nasljeđuje Šimu Ljubića, a već 1896. prvi je profesor arheologije na zagrebačkom Sveučilištu. God. 1902–10. bio je ravnatelj Strossmayerove galerije, a od 1914. predsjednik Povjereništva za čuvanje spomenika u Hrvatskoj i Slavoniji. Zbog slaba zdravlja umirovljen je 1924. — Kao upravitelj Arheološkog muzeja u Zagrebu B. razvija intenzivnu muzejsku i znanstvenu djelatnost. Pokreće novu seriju Vjesnika Hrvatskoga arheološkoga društva, koju uređuje 1895–1919, te u njoj objavljuje najveći dio svojih radova iz prapovijesne, klasične i srednjovjekovne arheologije te numizmatike. Iz područja prapovijesne arheologije objelodanjuje građu iz brončanog i željeznog doba iz Slavonije, Like i drugih hrvatskih krajeva. Posebno je važno njegovo arheološko iskapanje japodskih nekropola iz željeznog doba u Vrepcu kod Gospića (1896) i Kompolju kod Otočca (1900–03). Monografiju o nalazima s nekropole u Kompolju nije uspio publicirati, ali je ostavio iscrpne dnevnike i bogat slikovni materijal. Najviše radova posvetio je grčkim i rimskim spomenicima s područja Hrvatske. Na osnovi bogatih zbirki u Arheološkom muzeju u Zagrebu, kao i svojih mnogobrojnih terenskih istraživanja, napisao je fundamentalne radove objavljujući ih u nastavcima pod naslovom Arheološke bilješke iz Dalmacije i Panonije i Kameni spomenici Hrvatskoga narodnoga muzeja u Zagrebu. Kao muzealac marljivo je opisivao golemu numizmatičku zbirku Arheološkog muzeja s oko 77 000 komada novca iz različnih razdoblja, uvrstivši je tako među najbolje uređene numizmatičke zbirke u Evropi. Osobito su važni Brunšmidovi radovi u kojima je obradio 40 skupnih nalaza novca. Istaknuo se i epigrafičkim radom, osobito kao stručnjak za grčku epigrafiku. Njegovi radovi iz srednjovjekovne arheologije u Slavoniji temeljne su važnosti za razvitak te znanosti u sjevernoj Hrvatskoj. Arheološka iskapanja starohrvatske nekropole u Bijelom Brdu kod Osijeka (1896–97) objelodanila su postojanje srednjovjekovne kulture kojoj je B. dao ime Bjelobrdska kultura. Obradio je također i druge važne nalaze iz srednjeg vijeka (Kloštar Podravski, Veliki Bukovac, Svinjarevci, Slakovci). Među prvima u nas uspješno se bavio problematikom arheologije iz seobe naroda obradivši gotski, gepidski i langobardski materijal. Surađivao je u znanstvenim časopisima Archaeologisch-epigraphische Mittheilungen aus Oesterreich (Beč 1878–80), Eranos vindobonensis (Beč 1893), Bullettino di archeologia e storia dalmata (1897), Ljetopis JAZU (1903), Numizmatische Zeitschrift (Beč 1903, 1906, 1924), Numizmatikai közlöny (Budimpešta 1905), Savremenik (Zagreb 1912, 1917), u zborniku Spomen-cvieće iz hrvatskih i slovenskih dubrava (Zagreb 1900) i dr. Bio je dopisni član JAZU (od 1899), član odbora Arheološkog muzeja u Pragu (od 1904), dopisni član Numizmatičkog društva u Beču (od 1905) i dr. Suradnici i poštovatelji posvetili su mu 15. svezak Vjesnika Hrvatskoga arheološkoga društva (1928), a Hrvatsko arheološko društvo je u povodu 115. obljetnice rođenja organiziralo znanstveni skup te izdalo posebnu publikaciju Corolla memoriae losepho Brunšmid dicata (Vinkovci 1979). DJELA: Popis numismatičke sbirke vinkovačke gymnasije. Izvještaj o Kralj. velikoj gymnasiji u Vinkovcih, 1882–83, str. 3–35; 1883–84, str. 3–34. — Arheološke bilješke iz Dalmacije i Panonije. Viestnik Hrvatskoga arheološkoga društva NS 1(1895) str. 148–183; 3(1898) str. 150–205; 4(1899–1900) str. 181–201; 5(1901) str. 87–168. — Die Inschriften und Münzen der griechischen Städte Dalmatiens. Wien 1898. — Colonia Aurelia Cibalae. Vjesnik Hrvatskoga arheološkoga društva, NS 6(1902) str. 117–166. — Unedierte Münzen von Dazien und Moesien im Kroatischen Nationalmuseum in Agram. Numismatische Zeitschrift (Wien), 35(1903) str. 205–220; 38(1906) str. 1–16. — Kameni spomenici Hrvatskoga narodnoga muzeja u Zagrebu. Vjesnik Hrvatskoga arheološkoga društva, NS 7(1903–04) str. 209–240; 8(1905) str. 35–106; 9(1906–07) str. 81–184; 10(1908–09) str. 149–222; 11(1910–11) str. 61–144; 12(1912) str. 129–197. — Antikni figuralni bronsani predmeti u Hrvatskom narodnom muzeju u Zagrebu. Ibid., 13(1913–14) str. 207–268. — Novci gepidskog kralja Kunimunda. Bulićev zbornik. Zagreb—Split 1924, 671–673. — Potpuni popis radova vidi u: V. Vejvoda i I. Mirnik, Bibliografija radova Josipa Brunšmida. Corolla memoriae Iosepho Brunšmid dicata. Vinkovci 1979, 17–22.

Brunšmid, Josip, hrvatski arheolog, numizmatičar i muzealac (Vinkovci, 10. II. 1858 – Zagreb, 29. X. 1929). Studirao povijest i zemljopis na Sveučilištu u Beču, gdje je pohađao i Arheološko-epigrafički seminar (O. Benndorf i dr.). Dok je službovao kao gimnazijski profesor u Vinkovcima (1882–92), prikupio vrijednu arheološku i numizmatičku zbirku, koju je poslije poklonio Arheološkomu muzeju u Zagrebu. Godine 1892. otišao na arheološko usavršavanje u Beč, gdje je 1893. doktorirao iz povijesti grčkih kolonija u Dalmaciji. Nakon povratka u Zagreb postao kustosom (1893) te ravnateljem (1895) Arheološkog odjela Narodnog muzeja. Prvi je profesor arheologije na Zagrebačkom sveučilištu (1896). Pokrenuo novu seriju Vjesnika Hrvatskoga arheološkoga društva, koju je uređivao 1895–1919. i u njoj objelodanio većinu svojih radova. Bavio se prapovijesnim razdobljima, antikom, klasičnom i srednjovjekovnom arheologijom te numizmatikom; iskapao japodske nekropole, istraživao grčke i rimske spomenike i natpise te o njima napisao kapitalno djelo Natpisi i novci grčkih gradova u Dalmaciji (Die Inschriften und Münzen der griechischen Städte Dalmatiens, 1898). Uredio je Numizmatičku zbirku Arheološkoga muzeja u Zagrebu (oko 77 000 novčića iz različitih razdoblja), obradio 40 skupnih nalaza novaca, pisao o kamenim spomenicima Hrvatskoga narodnog muzeja u Zagrebu. Istraživao je nalaze seobe naroda (gotske, gepidske, langobardske). Arheološka iskapanja starohrvatske nekropole u Bijelom Brdu kraj Osijeka objelodanila su postojanje ranosrednjovjekovne kulture koju je Brunšmid nazvao bjelobrdskom. Ta i druga istraživanja (Kloštar Podravski, Veliki Bukovac, Svinjarevci, Slakovci) imaju temeljnu važnost za srednjovjekovnu arheologiju. Dopisni član JAZU od 1899. te drugih strukovnih udruga u Beču i Pragu. Citiranje: Brunšmid, Josip. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji

u spomen na Josipa Brunšmida

(doslovno iz odluke: „preimenuje se u spomen na Josipa Brunšmida i do- biva naziv“)

Wikipedia Wikidata