Josip Draženović
Stajnica 30. 11. 1863. – Zagreb 1. 5. 1942.
književnik, pravnik - sudac; 1863 - 1942
DRAŽENOVIĆ, Josip, pripovjedač (Stajnica kraj Brinja, 30. XI. 1863 — Zagreb, 1. V. 1942). Gimnaziju završio u Senju 1881, studij prava u Zagrebu 1886. Isprva radio u kotarskim sudovima u Senju i Novom Vinodolskom (1886–89), potom je 1889–1929. sudac u Vrbovskom, Senju, Bakru, Perušiću i Gospiću; 1896–1900. upravitelj je te pristav Kotarskog suda u Perušiću, a 1918–29. predsjednik Sudbenog stola u Gospiću. God. 1935. doselio se u Zagreb, gdje je i umro. — Prvom prozom javio se u bakarskom listu Vragolan, 1881. pod pseudonimom Ivša i Dinčić-Senjčad ljuta. Crtice i putopisne zapise te pripovijetke tiskao u sušačkoj Slobodi, Vijencu, Hrvatskoj vili, Balkanu, Iskri, Savremeniku, Hrvatskom kolu, Književnim novostima te Domu i svijetu. Pisao i pod pseudonimom Brdić i šiframa -en i -žn. Draženovićeve su tematske preokupacije u rasponu od lirskih solilokvija i razmišljanja o životu (lirske crtice Iskrice) do Crtica iz primorskoga malogradskoga života, realističkih opisa života malog čovjeka, uglavnom iz senjskog ambijenta. Dosegnuvši gotovo vrhunske realiste hrvatske književnosti, D. je naznačio i neka osvježenja uobičajenoga realističkog strukturiranja (npr. defabulacija). Osim nekih novih tema i motiva, kojima katkada navješćuje prozu J. Leskovara, zapažena je i njegova sposobnost uočavanja detalja i lirske atmosfere, čime podsjeća na kratku prozu I. S. Turgenjeva. Uz F. Mažuranića D. je istaknuti zagovornik crtice kao samostalnoga književnog žanra; sažetost i gnomičnost najdjelatniji su elementi njegova književnog izraza. DJELA: Crtice iz hrvatskoga života. Zagreb 1884. — Iskrice. Senj 1887. — Crtice iz primorskoga malogradskoga života. Senj 1893. — Povjest jednoga vjenčanja. Zagreb 1901. — Djela, 1–3. Zagreb 1947–1948. — Nova era. Zagreb 1950. — Jure Turić, Janko Leskovar, Josip Draženović: Djela. Zagreb 1953, 451–738. — Budisavljević. Turić. Draženović. Djela. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 56. Zagreb 1963, 213–369.
Draženović, Josip, hrvatski pripovjedač (Stajnica kraj Brinja, 30. XI. 1863 – Zagreb, 1. V. 1942). Pravni fakultet završio u Zagrebu 1886. Službovao u kotarskim sudovima u Senju, Novom Vinodolskom, Vrbovskom, Bakru, Perušiću, a u Gospiću 1900–29. bio vijećnik i predsjednik Sudbenoga stola. Nakon umirovljenja 1935. došao u Zagreb.Izrazit crtičar i pripovjedač sa sklonošću sažetu, gnomskom izrazu, Draženović je teme svoje proze u prvoj fazi razvijao od lirskih solilokvija i razmišljanja o životu uopće (Iskrice, 1887) do Crtica iz primorskoga malogradskoga života (1893), s mnogo osjećaja za realističke pojedinosti i za lirske ugođaje koji podsjećaju na Turgenjevljevu kratku prozu. U pripovijetkama s motivima sudbina malih ljudi, »antiheroja«, opterećenih vlastitom prošlošću, kakve će poslije uspješnije opisivati J. Leskovar, Draženović se u posljednjoj fazi stvaralaštva (Povijest jednoga vjenčanja, 1901; Nova era, 1950) gotovo realističko-verističkim postupcima predstavio kao vješt fabulator. Citiranje: Draženović, Josip. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji