Josip Freudenreich

glumac, redatelj i književnik; 1827-1881

Josip Freudenreich ml. (Nova Gradiška, 6. listopada 1827. – Zagreb, 27. travnja 1881.) hrvatski je kazališni umjetnik, jedan od začetnika hrvatskog glumišta i utemeljitelj žanra pučkog igrokaza.
Njegov djed Carolus Franciscus Freudenreich došao je iz Češke u Hrvatsku i glumio je u kazališnim predstavama u Zagrebu na njemačkom jeziku. Njegov otac Josip Freudenreich stariji bio je vojni kapelnik. Njegov brat Franjo Freudenreich bio je kazališni glumac. Njegova supruga Karolina Freudenreich (umjetnički Norveg) bila je operna i operetna pjevačica te komičarka. Njihova djeca su: Dragica Freudenreich (kazališna glumica), Dragutin Freudenreich (kazališni glumac) i Marija Freudenreich (operna pjevačica i kazališna glumica). Njegovi unuci (djeca od Dragutina) su: Milan Freudenreich (arhitekt i slikar) i Aleksandar Freudenreich (arhitekt).
Svoje prve kazališne korake započeo je 1841. u Karlovcu, gdje je prisustvovao izvedbama Domorodnog teatralnog društva.
Kao svestrani umjetnik koji je obilježio razvoj hrvatskog kazališta u 19. stoljeću, Freudenreich je djelovao kao glumac, redatelj, dramatičar, koreograf, prevoditelj i pedagog. Posebno se istaknuo u karakternim i komičnim ulogama, među kojima su interpretacije: Harpagona u Molièreovom „Škrtcu”, Karla Moora u Schillerovim „Razbojnicima” te Dimitra Hvaranina u Demetrovoj „Teuti”.
Nakon početnog bavljenja poplunarskim i knjigoveškim obrtom, 1845. godine započinje njegova profesionalna kazališna karijera. Nastupao je s hrvatskim i njemačkim putujućim družinama diljem Hrvatske i inozemstva, uključujući: Zagreb, Karlovac, Varaždin, Bjelovar, Ptuj, Temišvar, Lavov i Beč. Prekretnicu u njegovoj karijeri označio je povratak u Zagreb 1860. na poziv Dimitrija Demetra, kada postaje jedan od ključnih aktera u procesu nacionalnog osamostaljenja hrvatskog kazališta.
Freudenreichov najznačajniji doprinos hrvatskoj dramskoj književnosti je uvođenje žanra pučkog igrokaza, inspiriranog bečkom pučkom komediografijom. Njegov prvijenac „Graničari” (1857.), koji spaja elemente tragičnog i komičnog uz dodatak glazbe i plesa, postao je standardno djelo nacionalnog repertoara i jedno od najizvođenijih djela hrvatske dramatike. Među njegova značajnija djela ubraja se i ”Crna kraljica” (1858.) s pripadajućim jednočinim fantastičnim prologom „Prokletstvo na Medvedgradu”.
Kao umjetnički inovator, 1863. godine uvodi operetu u hrvatski kazališni život, a 1870. postaje prvi operni redatelj u povijesti hrvatskog kazališta. Njegov pedagoški rad iznjedrio je niz istaknutih glumaca, među kojima su: Adam Mandrović i Marija Ružička-Strozzi. Oženio se glumicom Karolinom Norveg, s kojom je imao četvero djece koja su nastavila obiteljsku kazališnu tradiciju.
Freudenreichov stvaralački opus, koji uključuje i djela poput „Mađari u Hrvatskoj” (1861.) te „Udmanić ili Zlo rodi zlo” (1873.), značajno je pridonio razvoju hrvatske dramske umjetnosti, posebice kroz spoj izvorne narodne tematike s elementima bečke pučke komike, uz korištenje živog jezika koji je vješto kombinirao štokavski standard s regionalizmima i dijalektalnim osobitostima.
Nalazi se kao jedna od osoba na svečanom zastoru za otvorenje zgrade Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu 1895. Izradio ga je Vlaho Bukovac. Zastor je poznat pod imenom „Hrvatski preporod”.
Bio je prijatelj s hrvatskim skladateljem Ivanom pl. Zajcom.
== Izvori ==
== Vanjske poveznice ==
Digitalizirana djela, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu

Freudenreich [fro'jdenrajh], Josip, ml., hrvatski glumac, kazališni redatelj i dramatičar (Nova Gradiška, 6. X. 1827 – Zagreb, 27. IV. 1881). Od 1845. nastupao je s hrvatskim i njemačkim kazališnim družinama u Zagrebu, Karlovcu, Varaždinu, Bjelovaru, Ptuju i drugim hrvatskim i slovenskim gradovima. U Zagreb je došao 1855. Sljedeće godine boravio je u njemačkom kazalištu u Temišvaru, odakle se vratio s rukopisom Graničara, prvoga hrvatskoga pučkog igrokaza, koji je postavljen 1857., a 1858. izvedena je njegova »čarobna gluma« Crna kraljica. Kada su ukinute hrvatske predstave, boravio je u Lavovu i Beču. Na poziv Dimitrija Demetra vratio se u Zagreb 1860. Nakon osamostaljenja hrvatskoga kazališta 1861. glumio i režirao, nastavio pisati i prevoditi, 1863. uveo operetu, a 1870., s osnutkom opere, postao naš prvi operni redatelj. Kao glumac isticao se u karakternim ulogama i kao komičar, ali mu je tadašnji repertoar nametao i herojske uloge: Harpagon (Molière, Škrtac), Karl Moor (Friedrich Schiller, Razbojnici), Dimitar Hvaranin (D. Demeter, Teuta), Grga (u vlastitim Graničarima) te različite uloge u igrokazima Ferdinanda Jakoba Raimunda i Johanna Nepomuka Nestroyea. Posebno važan zbog uvođenja žanra pučkog igrokaza, radio je na organizaciji kazališta i glumačkoj pedagogiji (učenici su mu među ostalima bili Adam Mandrović i Marija Ružička-Strozzi). Citiranje: Freudenreich, Josip, ml.. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji

Wikipedia Wikidata