Josip Kotnik
21. 3. 1923. – 20. 8. 1990.
znanstvenik-astronautičar, konstruktor žiroskopa; 1923-1990
Josip Kotnik (Plaški, pokraj Karlovca, 21. ožujka 1923. – Rijeka, 20. kolovoza 1990.) bio je sudionik narodnooslobodilačke borbe, visoki časnik JNA, inženjer elektrotehnike i stručnjak za aeronutiku.
== Životopis ==
=== Djetinjstvo i mladost ===
Josip Kotnik rođen je u obitelji slovenskih doseljenika u Plaškom, koji su se iz Celja, u Sloveniji, doselili u Plaški, kako bi radili u drvoprerađivačkoj industriji. U starom zavičaju, u Celju, njihov je djed, Franc Kotnik, bio veleposjednik, u sklopu čijeg se imanja nalazilo petnaestak kuća, te je navodno bio potomak plemićke obitelji koja je korijene vukla od grofova Celjskih, točnije Friedricha Celjskog i Veronike Deseničke. Grob obitelji Kotnik (njem. Kottnig) nalazi se u Frankolovu kod Celja, gdje su pokopani pripadnici obitelji Kotnik, pa tako i Josip Kotnik, koji je umro u Rijeci, u kolovozu 1990.
=== Drugi svjetski rat i poraće ===
Tijekom Drugoga svjetskog rata bio je na dužnosti obavještajnog časnika u Drugoj moslavačkoj brigadi, da bi kraj rata, u svibnju 1945., dočekao u Mariboru, u Sloveniji, kao vojnoobavještajni časnik u stožeru 33. NO divizije, u sklopu Treće (3.) Jugoslavenske armije (JA), da bi kao takav, zbog poznavanja pet stranih jezika, sudjelovao kao prevoditelj Milana Baste u pregovorima s Britancima, koji su se odvijali kod Bleiburga, o bezuvjetnoj kapitulaciji vojske NDH i njihovoj predaji jedinicama JA, natrag u Jugoslaviju.
Kotnik je bio osobno zadužen za odvođenje i predaju civila na području Slovenj Gradeca jedinicama u stožeru 12. proleterske brigade 51. divizije u sklopu Treće (3.) Jugoslavenske armije (JA).
Svoja zapažanja na sudbine ljudi i minule događaje iznio je u knjizi "Svi umiru jednako", u izdanju Globusa, iz 1990., u kojoj po njegovoj ocjeni najveću krivnju za stradanja zarobljenih vojnika i civila snose podjednako ustaški i jugoslavenski vojno-politički vrh. Tadašnji ministar kulture u Vladi RH, Vlatko Pavletić, je neposredno po izlasku knjige smatrao kako se po knjizi treba snimiti film, ali zbog silnog otpora i kritike, od istog se odustalo.
=== Karijera u socijalističkoj Jugoslaviji ===
Nakon rata karijeru je gradio u JNA, iz koje je na vlastiti zahtjev demobiliziran 1968., u činu pukovnika Jugoslavenske ratne mornarice. Još tijekom vojne karijere, 1954, diplomirao je elektrotehniku u Zagrebu, da bi 1965. doktorirao na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu, a 1970. je diplomirao i na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Kao mornarički pukovnik Jugoslavenske armije te nakon odlaska iz vojne službe 1968. bio je voditelj više tehničkih, vojnotehničkih i ekonomskih projekata, institucija i poduzeća.
Nakon izlaska iz JNA, radio je kao vanjski suradnik, predavač na zagrebačkom FER-u., a od 1977. radi kao predavač na katedri za tehniku svemirskih letova pri Tehničkom fakultetu u Münchenu, u SR Njemačkoj. Bio je jedan od inicijatora utemeljenja Sveučilišnog računskog centra Sveučilišta u Zagrebu iz 1971.
Tijekom svoje bogate karijere aktivno se bavio razvojem vojnih uređaja i raketne tehnike te izučavao problematiku svemirskih letova. Naime, Kotnik je konstruirao žiroskop primijenjen u američkom Svemirskom programu Apollo, zatim je surađivao u izgradnji najveće amaterske trostupanjske rakete na svijetu kao glavni izvršitelj njezina lansiranja 1967. na Fruškoj gori. Posebno se istaknuo afirmiranjem astronautike u široj populaciji te praćenjem silaska prvih ljudi na Mjesec u prijenosu RTV Zagreba, te brojnim drugim televizijskim i radijskim emisijama i tiskovinama. Među ostalim, napisao je knjigu "Čovjek u svemiru", iz 1968. Josip Kotnik je imao više od dvadesetak patenata za dijelove raketa u JNA, ali mu nikad nisu priznati. Bio je pukovnik sa završenim fakultetima ekonomije i elektrotehnike. Osim slavnog američkog trojca, poznavao je Wernhera von Brauna i Hermanna Obertha, tvorce V1 i V2 raketa, kao i Jurija Gagarina, prvog čovjeka u svemiru.
== Djela ==
„Čovjek u Svemiru”, Narodna tehnika NR Hrvatske: Zagreb, 1968.
„Svi umiru jednako”, Globus: Zagreb, 1990.
== Izvori ==
KOTNIK, Josip, elektrotehnički inženjer i astronautički stručnjak (Plaški, 21. III. 1923 — Rijeka, 20. VIII. 1990). U Zagrebu završio srednju tehničku školu 1941, diplomirao 1954. na Tehničkom fakultetu i doktorirao 1965. tezom Mikrostrojevi sa permanentnim magnetima primijenjeni u specijalnim uređajima na Elektrotehničkom fakultetu, a 1970. diplomirao i na Ekonomskom fakultetu. God. 1943. priključio se partizanima te nakon rata ostao u JA u činu mornaričkoga pukovnika. Specijalizirao se 1954–56. u elektrotehničkim kompanijama Siemens (Njemačka) i Metropolitan-Vickers (Velika Britanija) te u njemačkoj ratnoj podmorničkoj luci Kiel. God. 1954–57. radio kao inženjer na izgradnji i obnovi električne mreže duž jadranske obale i bio glavni projektant ratne luke Lora u Splitu, od 1957. voditelj Odjela dirigiranih projektila u Raketnom institutu u Beogradu. Od 1961. u Zagrebu je voditelj Odjela za podvodna oružja Brodarskoga instituta, a nakon demobilizacije 1968. službe za industriju, rudarstvo, građevinarstvo i promet u Privrednoj komori i honorarni nastavnik na poslijediplomskom studiju Elektrotehničkoga fakulteta. God. 1974–76. zaposlen u poduzeću Buje-export u Zagrebu, a od 1977. nastavnik na katedri za tehniku svemirskih letova na Tehničkom sveučilištu u Münchenu. Znatan je njegov prinos automatizaciji vojnih uređaja i razvoju raketne tehnike. Konstruirao je žiroskop na pogon sinkronim strojem s aksijalno magnetiziranim feritnim magnetima, primijenjen u američkom svemirskom programu Apollo. Istraživao je prijenos informacija preko satelita, mogućnosti odlaganja nuklearnoga otpada u svemir te radio na projektu istraživanja Marsa korištenjem njegovih energetskih izvora. Surađivao u izgradnji najveće amaterske trostupanjske rakete u svijetu i bio glavni izvršitelj njezina lansiranja 1967. na Fruškoj gori. Pratio je četiri leta misije Apollo u Cape Canaveralu i bio komentator svemirskih letova i izravnoga prijenosa spuštanja na Mjesec 1969. Kao predsjednik Savjeta za informatiku RH pridonio je osnivanju Sveučilišnoga računskoga centra 1971. Sudjelovao na međunarodnim znanstvenim i stručnim kongresima, bio suradnik časopisa Journal of the British Interplanetary Society (London 1978), objavljivao znanstveno-popularne članke te popularizirao znanost i tehniku u radijskim i TV emisijama. Napisao je knjigu Čovjek u svemiru (Zagreb 1968, dva izd.), skripta Teorija mikrostrojeva sa permanentnim magnetima (Zagreb 1978), pogovor u knjizi J. Vernea Put na Mjesec: od fantazije do Apolla (Zagreb 1969), predgovor u knjizi Misterij letećih tanjura (Zagreb 1987), a sjećanja na partizanske dane te ratna i poslijeratna stradanja sažeo je u knjizi Svi umiru jednako (Zagreb—Ljubljana 1990). S I. S. Lisevičem uredio i napisao predgovor u knjizi Poruke kroz vrijeme (Zagreb 1981). Bio je član Ancient Astronaut Society od 1976, od 1985. dopisni član Odjela inženjerskih znanosti Međunarodne astronautičke akademije (IAA) te od 1988. član njezina Odbora za istraživanje međuzvjezdanoga prostora. Suosnivač, prvi tajnik 1963–67. i predsjednik 1969–72. Astronautičkoga i raketnoga društva Hrvatske. LIT.: Zapažena emisija na televiziji: Trenutak spoznaje. Istraživanje svemira – za ili protiv. Čovjek i svemir, 16(1972–73) 2, str. 10–14. — F. Deranja: Mali zeleni postoje (razgovor). Glas Istre, 43(1986) 22–23. III, str. 9. — (Nekrolozi): R. Aleksa, Vjesnik, 50(1990) 23. VIII, str. 12. — F. Deranja, Novi list, 44(1990) 22.VIII, str. 24. — Tehnički fakulteti 1919.–1994. Zagreb 1994, 98. — J. Sedlak: Kotnikov dom u Novom ujedinjavao je znanstvenike istoka i zapada (razgovor). Novi list, 53(1999) 26. VII, str. 9.
Kotnik, Josip, hrvatski elektrotehnički inženjer i astronautički stručnjak (Plaški, 21. III. 1923 – Rijeka, 20. VIII. 1990). U Zagrebu diplomirao 1954. elektrotehniku na Tehničkom fakultetu, doktorirao 1965. na Elektrotehničkom fakultetu, a 1970. diplomirao i na Ekonomskom fakultetu. Kao mornarički pukovnik Jugoslavenske armije te nakon odlaska iz vojne službe 1968. bio je voditelj više tehničkih, vojnotehničkih i ekonomskih projekata, institucija i poduzeća, od 1968. honorarni nastavnik na Elektrotehničkom fakultetu, te od 1977. i nastavnik na katedri za tehniku svemirskih letova na Tehničkom sveučilištu u Münchenu. Bavio se razvojem vojnih uređaja i raketne tehnike te problematikom svemirskih letova; konstruirao je žiroskop primijenjen u američkom svemirskom programu Apollo, surađivao je u izgradnji najveće amaterske trostupanjske rakete u svijetu i bio glavni izvršitelj njezina lansiranja 1967. na Fruškoj gori. Posebno se istaknuo popularizacijom astronautike te praćenjem spuštanja ljudi na Mjesec u televizijskim i radijskim emisijama i tiskovinama; među ostalim, napisao je knjigu Čovjek u svemiru (1968). Citiranje: Kotnik, Josip. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji
u spomen na hrvatskog znanstvenika Josipa Kotnika
(doslovno iz odluke: „Neimenovana ulica (dio k.č. 4300/1, k.č. 4323/1, k.č. 5659/1, k.č. 4948/1 i k.č. 5660/1, k.o. Trnje) koja se odvaja iz Ulice Josipa Marohnića u smjeru istoka do ulice Prisavlje, imenuje se u spomen na hrvatskog znanstvenika Josipa Kotnika i dobiva ime“)