Josip Palada
Zagreb 5. 2. 1912. – Zagreb 4. 5. 1994.
sportaš-tenisač; 1912-1994
Josip Palada (Zagreb, 5. veljače 1912. – Zagreb, 4. svibnja 1994.), hrvatski tenisač.
Bio je reprezentativac Jugoslavije u Davisovu kupu (onda se na engleskom zvao International Lawn Tennis Challenge) od 1933. do 1956. godine. Najveći uspjeh u karijeri mu je bio kad je došao do poluzavršnice Roland Garrosa 1938. godine i kad je izgubio od Amerikanca Donalda J. Budgea, kasnijeg pobjednika, sa 6:2, 6:3, 6:3. U drugom je poluzavršničnom susretu izgubio i drugi hrvatski tenisač, Franjo Punčec.
Odigrao je devet susreta za hrvatsku reprezentaciju za vrijeme NDH.
== Izvori ==
== Vanjske poveznice ==
(1938.) profile.aspx?playerid=10004171 Davisov kup Arhivirana inačica izvorne stranice od 20. veljače 2021. (Wayback Machine)
Povijest tenisa u Hrvatskoj[neaktivna poveznica] (mrtva poveznica)
Josip Palada Arhivirana inačica izvorne stranice od 19. siječnja 2012. (Wayback Machine)
PALADA, Josip (Pallada), tenisač (Zagreb, 5. II. 1912 — Zagreb, 4. V. 1994). Tenisom se bavio od 1927. u zagrebačkom Klubu pomoćnih liječnika (od 1930. Akademski tenis klub, od 1946. »Slavija«, od 1947. »Dinamo«). Ljevak. Bio je reprezentativac Kraljevine Jugoslavije, NDH i FNRJ 1933–56. Državni prvak u igri parova 1934. i 1936. s F. Punčecom, 1949. i 1950. s D. Mitićem i 1952. s V. Petrovićem, a pojedinačno 1952. i 1955. Osvojio i međunarodna državna prvenstva u igri parova s Punčecom 1934. te Mitićem 1948. i 1949. Sudjelovao je u 37 susreta za Davisov pehar, najviše od sviju hrvatskih tenisača, nastupio 74 puta (22 puta u igri parova) i ostvario 31 pobjedu pojedinačno i 11 u paru. U završnici europske zone toga natjecanja igrao 1936, 1938, 1939, 1946. i 1947 (reprezentacija ga je osvojila 1939). Osvojio je međunarodna prvenstva Indije 1935, Južnoafričke Unije 1937. i Danske 1940, u igri pak parova s F. Kukuljevićem Sakcinskim južne Švedske 1937, s Punčecom Skandinavije 1938. te s Mitićem Mađarske 1945. i Čehoslovačke 1948. Na međunarodnom prvenstvu Francuske (Roland Garros) igrao u poluzavršnici 1938, a na onom Engleske (Wimbledon) u poluzavršnici 1938. u paru s Kukuljevićem i 1946. u paru s Mitićem. Bio savezni kapetan 1955–57. i trener državne reprezentacije koja je osvojila Pehar kralja Gustava 1963. Dobio je Trofej Saveza za fizičku kulturu Hrvatske 1976. Objavio memoare Susreti na četiri kontinenta (Zagreb 1954). LIT.: Š: Svjetsko prvenstvo u Wimbledonu. Jutarnji list, 27(1938) 18. VI, str. 19. — F. Kramer: Desetljeća našeg tenisa. Zagreb (1973), passim. — Isti: Četiri mušketira. Povijest sporta, 20(1989) 81, str. 114–117, 119. — Isti: Hrvatski tenisači u Davis cupu 1927–1991. Ibid., 22(1991) 91, str. 55–58; 23(1992) 92, str. 30–33, 35. — Isti: (Nekrolog). Ibid., 25(1994) 102, str. 85–88. — Isti: Hrvatski tenis. Zagreb 1997, passim. — Z. Uzorinac: Teniske legende i asovi. Bjelovar 1997, 154–159. — Č. Šoškić: Tenis bez granica 1922–2012. Beograd 2012, 273–279.
u spomen na hrvatskog tenisača Josipa Paladu
(doslovno iz odluke: „hrvatskog tenisača Josipa Paladu“)