Josip Sermage
1762. – 1833.
vrhovni ravnatelj Kraljevske akademije znanosti, danas Sveučilišta u Zagrebu; 1762-1833
U svojem dvorcu Oroslavje Gornje, koji je postao središtem obitelji Sermage, okupljala je ondašnju društvenu elitu. Petar III. Troilo (1722–1771) završio je isusovačku gimnaziju u Zagrebu, potom dvije godine boravio u Salzburgu. Posvetio se vojnomu pozivu te sudjelovao u Ratu za austrijsku baštinu (1740–48) i postao kapetanom pukovnije u Glini. Kao kapetan otišao je 1742. s 3500 hrvatskih vojnika kao pomoć Trenkovim pandurima u Bavarsku. Nakon što je 1745. privremeno napustio vojnu službu, posvetio se javnomu i političkomu životu. Bio je kraljevski komornik i banski prisjednik. God. 1749. stekao je grofovsku titulu za sebe i svoje nasljednike. Supruga mu je bila Marija Maksimilijana, rođ. Prašinski (? – 1747), s kojom se oženio 1745. i imao sina Petra Ivana IV. Nepomuka (1746–1804). Tom ženidbom proširio je svoje posjede postavši vlasnikom nekadašnjih posjeda obitelji Prašinski: Marije Bistrice, Sutinskoga i Poznanovca. Nakon smrti prve supruge, oženio se 1755. Anom Marijom Valpurgom, rođ. Drašković (1725–1782), udovicom Petra VIII. Keglevića i kćeri hrvatskoga bana Ivana V. Draškovića, s kojom je imao sinove Mavra (1760–1812) i Josipa (1762–1833).
Josip Sermage(1761– 1833), bio je zagrebački kanonik (od 1793), obavljao je dužnost vrhovnoga ravnatelja školstva u Hrvatskoj (1812–33).