Josip Torbar
Krašić 1. 4. 1824. – Zagreb 26. 7. 1900.
svećenik, prirodoslovac; 1824-1900
Josip Torbar (Krašić, 1. travnja 1824. – Zagreb, 26. srpnja 1900.) bio je hrvatski katolički svećenik, prirodoslovac, pedagog i političar.
== Životopis ==
Rođen je u seljačkoj obitelji. Gimnaziju je završio u Karlovcu, a od 1843. uči filozofiju i teologiju na zagrebačkom sjemeništu. Za svećenika je zaređen 1849. godine. Studirao je na bečkom sveučilištu, gdje je 1852. položio profesorski ispit.
Bio je profesor u zagrebačkoj Klasičnoj gimnaziji od 1850. do 1853. godine, a kad je 20. studenoga 1854. otvorena realna gimnazija na Griču 3 u Zagrebu, postao je na njoj profesor fizike i prirodopisa. Od 16. veljače 1858. bio je ravnatelj realne gimnazije. Njegovom zaslugom je u gimnaziji 1. prosinca 1861. započela je s radom meteorološka postaja koja bez prestanka radi i danas. Iz postaje je potekao Geofizički zavod, Državni hidrometeorološki zavod i Seizmološka služba. Ban Levin Rauch smijenio ga je s dužnosti ravnatelja realne gimnazije 1867., kao i neke druge istaknute profesore iz političkih razloga. Ban Ivan Mažuranić vratio ga je na istu dužnost u studenome 1873. godine. Torbar je u svoje vrijeme bio među prvim i rijetkim popularizatorima prirodnih znanosti. Bavio se raznim disciplinama: biologijom, geologijom, meteorologijom i poviješću znanosti.
U tri navrata bio je biran za zastupnika Hrvatskog sabora (1861., 1865. i 1875.), u kojemu se kao rodoljub zalagao za cjelokupnost i samostalnost Hrvatske. Hrvatski sabor ga je 9. svibnja 1866. uvrstio među prvih dvanaest članova Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Bio je predsjednik Matematičko-prirodoslovnog razreda i predsjednik Akademije od 1890. godine do smrti. S Jagićem i Račkim, pokretač je Književnika, te urednik Katoličkog lista i Gospodarskog lista. Bio je osnivač i predsjednik Hrvatskog planinskog društva.
== Djela ==
Crkvene pjesme za školsku mladež i za puk (1858. suautor)
Životinjarstvo, to jest nauk o životinjah (1863.)
Izvješće o zagrebačkom potresu 9. studenoga 1880. (1882.)
Autobiografija (1900.)
== Izvori ==
Bilješke i literatura
Torbar, Josip www.enciklopedija.hr, pristupljeno 5. prosinca 2021.
== Vanjske poveznice ==
Mrežna mjesta
Josip Torbar, na stranicama Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti
Josip Torbar, digitalizirana djela Josipa Torbara u knjižnici HAZU
Nikolina Krtalić, [https://web.archive.org/web/20250501111218/https://hrcak.srce.hr/clanak/84047v Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. svibnja 2025. (Wayback Machine) GRADIVO: Sjećanja Stjepana Pejakovića na događaje 1848. i 1861.-Dopisivanje Josip Torbar-Stjepan Pejaković tijekom 1897. i 1898., Fontes 1/1997.
Torbar, Josip, hrvatski prirodoslovac, pedagog i političar (Krašić kraj Jastrebarskoga, 1. IV. 1824 – Zagreb, 26. VII. 1900). Studij filozofije i teologije započeo je u zagrebačkom sjemeništu (1843) te nastavio na Sveučilištu u Beču, gdje je položio profesorski ispit (1852). Zaređen je za svećenika 1849. Radio je na zagrebačkoj Klasičnoj gimnaziji 1850–53., a od 1854. bio je profesor fizike i prirodopisa na zagrebačkoj realnoj gimnaziji te njezin ravnatelj (1858–67., 1873–90). Iz političkih razloga ban Levin Rauch smijenio ga je s položaja ravnatelja, a ban Ivan Mažuranić vratio na položaj.Bavio se astronomijom, biologijom, geologijom, meteorologijom, klimatologijom, poviješću i popularizacijom znanosti. U radu Boškovićeva elementa materiae napram današnjoj atomistici (1869) pokušao je jedinstvenim mehaničkim načelom i s pomoću tri vrste atoma (tjelesni, eterni i tjelesno-eterni) objasniti svjetlosne, mehaničke, toplinske i električne pojave u prirodi. Istraživao je rad Markantuna de Dominisa u području optike, pogotovo njegovo tumačenje duge (1878). Sa češkoga je preveo prvi udžbenik iz fizike Počela siloslovja ili fizike: za niže gimnazie (1854) Františeka Josefa Smetane, a napisao je udžbenike Životinjarstvo, to jest nauk o životinjah: za više gimnazije i realke (1863) i Prirodopis (1864).Bio je član JAZU-a od osnutka 1866., njezin tajnik (1872–74), predstojnik Matematičko-prirodoslovnoga razreda (1887–89) i predsjednik (1890–1900). Kao zastupnik u Hrvatskom saboru (1861., 1865., 1875) zauzimao se za samostalnost i cjelovitost Hrvatske. Pokrenuo je (s Vatroslavom Jagićem i Franjom Račkim) publikaciju Književnik, preteču Rada JAZU, bio je urednik Katoličkoga lista (1854) i Gospodarskoga lista (1868–72). Jedan je od osnivača Hrvatskoga planinarskoga društva (1874) i njegov predsjednik (1876–78). Citiranje: Torbar, Josip. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji