Julije Kempf

pedagog i putopisac; 1864 - 1934

Julije Kempf (Požega, 25. siječnja 1864. – Požega, 6. lipnja 1934.), hrvatski povjesničar, muzeolog i književnik, te gradonačelnik Požege. Smatra se utemeljiteljem zavičajne povijesti.
== Životopis ==
Kempf je rođen u Požegi u Slavoniji. Nakon položene mature u požeškoj gimnaziji pohađa učiteljsku školu u Zagrebu. Nakon toga odlazi u Novi Vinodolski raditi kao učitelj poslije čega se 1885. godine vraća u Požegu, gdje predaje u osnovnoj školi za dječake.
Ubrzo postaje poznat po svojim naporima da osmisli lekcije za učenike koje bi ih interesirale upotrebljavajući suvremene znanstvene principe i didaktičke metode. Kempf je podupirao osnivanje udruženja učitelja Požeške doline kojoj je po osnutku bio predsjednik što ga je naposljetku dovelo do članstva u sindikatu pri Udruženju hrvatskih učitelja. Zahvaljujući svom ugledu Kempf je 1902. godine postao ravnateljem osnovne škole za dječake u Požegi. 1917. godine je, zahvaljujući svojim profesionalnim dostignućima, imenovan županijskim školskim nadzornikom za Požešku županiju i tu je dužnost obnašao do 1925. godine kada je izabran za gradonačelnika Požege, te je gradu služio u tom smislu četiri godine.
Za školskih praznika putovao je po Hrvatskoj i drugim dijelovima tadašnje Austro-Ugarske, Njemačkoj, Italiji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Rumunjskoj. Njegova prozna dijela svjedoče o sistematičnosti bilježenja podataka na putovanjima. Prijateljevao je s Dragutinom Lermanom, istraživačem i sudionikom afričkih ekspedicija Henryja Mortona Stanleya. Kempf je napisao predgovor za dvije knjige Lermanovih pisama iz Afrike. Te dvije knjige bile su ciljano napisane tako da se čitatelju, naročito stanovnicima Požege, stvori što bolja predodžba udaljenog kontinenta.
1910. godine Kempf je imenovan počasnim građaninom grada Požege. Nakon profesionalnog umirovljenja postao je još više društveno angažiran. Aktivno je sudjelovao u više različitih društava i udruga, poput Udruge učitelja Požeške kotline, Dobrovoljnog vatrogasnog društva Požega, Planinarskog društva, Hrvatske čitaonice, Hrvatskog zbora "Vijenac" i drugima.
== Djela ==
Njegova najvažnija knjiga je monografija Požega: zemljopisne bilješke iz okoline i prilozi za povijest slobodnog i kraljevskog grada Požege i Požeške županije koja je objavljena 1910. godine. U njoj je opisao zemljopisne značajke i povijest grada i njegove okolice od najranijih vremena do početka 20. stoljeća.
Ostala važnija djela
Listovi iz Afrike (1891.)
Novi listovi iz Afrike (1894.)
Od Save do Adrije Bosnom i Hercegovinom (1898)
Uz obalu Adrije: po Hrvatskom Primorju (1902)
Požega: zemljopisne bilješke iz okoline i prilozi za povijest slobodnog i kraljevskog grada Požege i požeške županije (1910.)
Mladom đačetu. 1000 riječi iz hrvatske povijesti (1907.)
Iz Požeške kotline (1914.)
Oko Psunja (1924)
Iz prošlosti Požege i požeške županije (1926.), zbirka prijepisa arhivskih dokumenata
Liječilište Topusko u Hrvatskoj (1929.)
Moja požeška sjećanja (posmrtno, 1996.)
Radovi o istaknutim osobama i obiteljima iz slavonske povijesti
Život i rad Ivana Henrika Pestalozzija (1896.)
Janko Jurković. O stogodišnjici rođenja 1827. – 1927. (1927.)
O grofovskoj porodici Jankovića-Daruvarskih (1930.)
Dnevnik Ane Jelisave Janković, posljednje iz grofovske porodice Jankovića Daruvarskih (1933.)
Julije Kempf također je objavio preko 400 članaka, putopisnih crtica, prikaza i kritika. Bio je i dječji i pedagoški pisac. Surađivao je u Pedagogijskoj enciklopediji i brojnim časopisima (Narodna starina, Vijenac, Požeške novine, Osječki Hrvatski List, Sveta Cecilija, Obzor, Slavonac, Napredak, Hrvatski učitelj, Prosvjeta, Hrvatski učiteljski dom, Smilje, Pobratim, Hrvatska vila i drugi).
== Značaj ==
Značajno je doprinio kulturnom životu grada Požege osnivanjem Edukacijsko kulturnog odbora 1924. godine, te Gradskog kulturno-historijskog muzeja 1925. godine. U početku je zbirka gradskog muzeja bila smještena u franjevačkom samostanu, a 19. listopada 1930. godine trajno je smještena u staru županijsku vijećnicu s Kempfom kao prvim kustosom i ravnateljem.
Najvažniji dio njegove ostavštine, njegova osobna knjižnica, koja ima više od 1000 jedinica građe, zajedno s originalnim ormarom u kojemu su knjige bile smještene u obiteljskoj kući, te katalogom u kojega je Kempf zapisivao pojedine naslove, danas se nalazi u požeškoj gradskoj knjižnici i čitaonici.
Po Kempfu je nazvana osnovna škola u Požegi (u kojoj je i sam predavao), te podignuto njegovo spomen poprsje, rad akademskog kipara Branka Petrovića.
== Izvori ==
Bilješke i literatura
== Vanjske poveznice ==
Mrežna mjesta
Digitalizirana djela, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu
Knjižnica Julija Kempfa  Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. studenoga 2015. (Wayback Machine), informacije, katalog i fotografije predmeta iz Kempfove osobne knjižnice, u sklopu Gradske knjižnice i čitaonice Požega
Julije Kempf, Požega, zemljopisne bilješke iz okoline i prilozi za povijest slobodnog i kraljevskog grada Požege i požeške županije, digitalizirana knjiga

KEMPF, Julije (Julijo, Julio), povjesničar, putopisac i pedagog (Požega, 25. I. 1864 — Požega, 8. VI. 1934). U Požegi 1880. završio nižu gimnaziju, a u Zagrebu 1883. učiteljsku školu. Učiteljevao 1883–85. u Dječačkoj pučkoj školi u Novom u Vinodolu, 1885–1917. u Dječačkoj pučkoj školi u Požegi, gdje je 1902. imenovan ravnajućim učiteljem. Istodobno obavljao dužnost ravnatelja Šegrtske škole 1902–09. i Gradske ženske stručne škole 1909–17, nakon čega je do umirovljenja 1924. bio školski nadzornik Požeške županije. God. 1925–29. obavljao je dužnost gradskoga načelnika. Bio je glavni promicatelj kulturnih i prosvjetnih aktivnosti u Požegi; na njegov je poticaj 1924. osnovan Gradski prosvjetni odbor, koji je organizirao predavanja, analfabetske tečajeve i skupljao knjige za gradsku knjižnicu, a 1925. osnovao je Gradski kulturno-historijski muzej (danas Gradski muzej Požega), kojega je bio prvi kustos i ravnatelj do 1934. — Skupljajući i analizirajući arhivsko gradivo, proučavao je povijest Požege i Požeštine, o čem je objavio mnogobrojne članke, brošure i knjige. Najpoznatija mu je opsežna monografija Požega (1910), u kojoj je opisao zemljopisne značajke i povijest grada i njegove okolice od najranijih vremena do poč. XX. st. Zbog znanstvene utemeljenosti i tematske širine djelo je i danas polazištem za istraživanje Požeštine. Kao njegovu dopunu objavio je 1925–26. zbirku prijepisa arhivskih dokumenata Iz prošlosti Požege i Požeške županije. U knjizi Lječilište Topusko u Hrvatskoj (1929) donio je pregled povijesti toga mjesta, a mnogobrojna zemljopisna i meteorološka opažanja daju joj turističko obilježje. Stručne pedagoške članke objavljivao je u časopisima Napredak (1883–86, 1888–1901, 1906, 1920), Prosvjeta (1894, 1912), Hrvatski učiteljski dom (1914–15, 1928) i Hrvatski učitelj (1924), priloge namijenjene djeci i mladeži u Smilju (1884–85, 1888–91, 1910–11, 1921) i Pobratimu (1894–99), a radove o različitim kulturno-povijesnim temama u Hrvatskoj vili (1884–85), Narodnim novinama (1889, 1901–03, 1906, 1915–17, 1933), Viencu (1896, 1898), Hrvatskom planinaru (1898–1901, 1914), Vjestniku Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva (1901–03, 1908, 1913, 1916, 1929), Glasniku Županije požeške (1905–06, 1910–13, 1915–17, 1919), Hrvatskoj (1906–08), Hrvatu (kalendar, 1907–08), Jeki od Osijeka (1918, 1920, 1923), Obzoru (1921, 1927, 1930–32), Vjesniku Županije virovitičke (1921–22, 1925), Požeškim novinama (1922–28, 1931–33), Jutarnjem listu (1923–25, 1934), Vijencu (1923–25), Hrvatskom listu (1927–28, 1931–34) i Sv. Ceciliji (1929–33). Radove o istaknutim osobama i obiteljima iz slavonske povijesti objavio je kao samostalne brošure: Život i rad Ivana Henrika Pestalozzija (Zagreb 1896), Janko Jurković. O stogodišnjici rođenja 1827–1927 (Požega 1927), O grofovskoj porodici Jankovića-Daruvarskih (Zagreb 1930) te Dnevnik Ane Jelisave Janković posljednje iz grofovske porodice Jankovića Daruvarskih (Slavonska Požega 1933). Popularizirajući znanost, održao je znatan broj predavanja i objavio više publikacija namijenjenih mladeži, od kojih je velik uspjeh postignula knjižica Mladomu đačetu. 1000 riječi iz hrvatske povijesti (Požega 1907, 4 izd. do 1914, pretisak 1996). Mnogo je putovao, ponajviše za školskih praznika, smatrajući to dijelom učiteljskoga poziva, a na temelju bilješka s putovanja napisao je putopise Od Save do Adrije, Bosnom i Hercegovinom (1898), Uz obalu Adrije (1902), Iz Požeške kotline (1914) i Oko Psunja (1924). Priredio također putopise D. Lermana Listovi iz Afrike (Požega 1891) i Novi listovi iz Afrike (Požega 1894) na temelju pisama što mu ih je Lerman redovito slao s istraživačkih ekspedicija. Bio je aktivan u strukovnom organiziranju nastavnika; sudjelovao u radu Učiteljskoga društva Požeške doline od 1886 (tajnik 1886–1904, potpredsjednik 1904–10, predsjednik 1910–17) te Hrvatskoga pedagogijsko-književnoga zbora od 1887. Surađivao 1895–1905. u Pedagogijskoj enciklopediji. Angažirao se i na očuvanju povijesne baštine; kao povjerenik Zemaljskoga arhiva za Požegu (1903–10) u tamošnjem je Županijskom arhivu 1908. sredio građu iz XVIII. i XIX. st. Suosnivač je i član mnogobrojnih društava u Požegi: podružnice Hrvatskoga planinarskoga društva (1898), Dobrovoljnoga vatrogasnoga društva (tajnik 1901–22), o kojem je sastavio Spomenicu o 30-godišnjem postojanju (Požega 1905), HPD »Vijenac« (tajnik 1887–98), Narodne (Hrvatske) čitaonice (tajnik 1893–1906), MH (povjerenik od 1905), Društva za hrvatsku prosvjetu (povjerenik od 1906). — Iako izobrazbom nije bio povjesničar, zbog sustavnoga proučavanja prošlosti svojega kraja drži ga se utemeljiteljem zavičajne povijesti. Posmrtno objavljeni Kempfovi memoari Moja požeška sjećanja (1996) pokazuju širinu i raznolikost njegovih interesa te donose vrijedne prosudbe o društvenim zbivanjima u Požeštini potkraj XIX. i na poč. XX. st. DJELA: Od Save do Adrije, Bosnom i Hercegovinom. Zagreb 1898 (1907², 1923³). — Uz obalu Adrije. Zagreb 1902. — Požega. Zemljopisne bilješke iz okoline i prilozi za povijest slob. i kr. grada Požege i Požeške županije. Požega 1910 (pretisak Požega—Jastrebarsko 1995). — Iz Požeške kotline. Požega 1914. — Oko Psunja. Zagreb 1924 (pretisak Zagreb 1998). — Iz prošlosti Požege i Požeške županije. Požega 1925–1926. — Lječilište Topusko u Hrvatskoj. Zagreb 1929. — Moja požeška sjećanja. Požega 1996.

Kempf, Julije, hrvatski učitelj, pedagoški pisac i povjesničar (Požega, 25. I. 1864 – Požega, 8. VI. 1934). Završio učiteljsku školu u Zagrebu. Od 1884. bio je učitelj u Novom Vinodolu, Zagrebu, potom ravnatelj i školski nadzornik u Požegi, gdje je osnovao Gradski kulturno-historijski muzej (1925) i bio njegov prvi upravitelj. Proučavao je povijest Slavonije, posebno požeškoga kraja, priredio je i objavio radove iz kulturne povijesti (Dnevnik Ane Jelisave Janković, 1933), pisao zemljopisne crtice i putopise hrvatskih istraživača namijenjene mladeži. Imenovan počasnim građaninom Požege. Glavna djela: Listovi iz Afrike (1891), Novi listovi iz Afrike (1894), Od Save do Adrije Bosnom i Hercegovinom (1898), Uz obalu Adrije: po Hrvatskom Primorju (1902), Požega: zemljopisne bilješke iz okoline i prilozi za povijest slobodnog i kraljevskog grada Požege i požeške županije (1910), Mladom đačetu 1000 riječi iz hrvatske povijesti (1910), Oko Psunja (1924), Iz prošlosti Požege i požeške županije (1926), Moja požeška sjećanja (posmrtno, 1996). Citiranje: Kempf, Julije. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji

Wikipedia Wikidata