Juraj Andrassy

profesor međunarodnog prava; 1896-1977

Juraj Andrassy (Zagreb, 12. kolovoza 1896. – Zagreb, 20. prosinca 1977.), hrvatski pravnik, akademik, profesor međunarodnog prava. Kao znanstvenik i pedagog bio je uvažen na fakultetima i institutima u Europi, Americi i Africi.
Maturirao je u Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu 1914. godine. Završio je studij prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu, gdje je i doktorirao 1919. godine. Andrassy je svoj glavni znanstveni interes usmjerio na studij međunarodnih odnosa i međunarodnog prava. Cilj mu je bio izgradnja discipline međunarodnog javnog prava na Sveučilištu u Zagrebu.
Svoju karijeru u području međunarodnog prava započeo je godine 1922./1923., otputovavši u Pariz gdje se usavršavao na Pravnom fakultetu i na Visokoj školi političkih znanosti.
Bio je prvi profesor samostalne Katedre međunarodnog javnog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Godine 1932. izabran je za izvanrednog profesora, a za redovitog 1937. godine.
1945. je godine nakon rata Federalna Hrvatska izaslala Jurja Andrassyja za rješavanje pitanja Bajskog trokuta, a suradnici su mu za sjeveroistočne granice Hrvatske, odnosno za područje Bajskog trokuta bili Blaško Rajić, Grga Skenderović i Vinko Žganec. Da bi se prikupilo podatke u svezi s mogućim novim razgraničenjem s Mađarskom, odnosno da bi se pomoglo uključiti Bajski trokut u novu Jugoslaviju na osnovi gospodarskog, prometnog i etnografskog interesa, angažiralo se dobavljače podataka. Tu su bili stručnjaci i lokalci (v. Antifašistički front Slavena u Mađarskoj). Od stručnjaka bili su tu Mihovil Katanec i Matija Evetović, Lajčo Jaramazović, Mato Škrabalo i drugi. S druge strane bio je Antun Karagić iz Gare. Nepovoljne političke okolnosti, sovjetsko protivljenje, nezainteresiranost jugoslavenskog državnog vrha odnosno kasnija odluka Vlade DF Jugoslavije da neće pokretati pitanje granice prema Mađarskoj ako Mađarska osigura jugoslavenskim manjinama autonomna prava u sferi kulture i obrazovanja, dovela je do toga da se pitanje tih granica više nikad nije pokretalo, a zatim kasniji sukob sa Staljinom, rezolucija Informbiroa zacementiralo je stanje.
Godine 1952. izabran je za pridruženog člana u Institutu za međunarodno pravo (Institut de Droit international). Naročito se ističe kao izvjestitelj u pitanju međunarodnopravnih uredbi o korištenju međunarodnih riječnih tokova. Godine 1961. izabran je u Institutu za redovnog člana.
Godine 1955. postaje dopisnim članom Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti,
a redovnim članom 1965. godine. Bio je među osnivačima Jugoslavenskog udruženja za međunarodno pravo.
Zasluženi vrhunac u karijeri internacionalista postigao je 1969. godine, kada je izabran
za predsjednika Instituta za međunarodno pravo. U jesen 1971. godine u Zagrebu, predsjedao
je 55. zasjedanju Instituta koja je ocijenjena izuzetno uspješnom. Na njoj je donijeta, između
ostalog, rezolucija o protupravnom skretanju zrakoplova i rezolucija o uvjetima primjene
humanitarnih pravila o oružanim sukobima na neprijateljstva u kojima bi mogle sudjelovati
snage Ujedinjenih naroda. U doktrini meðunarodnog prava te se rezolucije citiraju kao
zagrebačke rezolucije.
Kao predsjednik arbitražnog vijeća, dovodi do okončanja dvaju međunarodnih sporova između Francuske i Alžira.
== Djela ==
Iza sebe ostavlja mnoštvo radova koje obuhvaća 603 bibliografske jedinice. Andrassyjevo najopsežnije djelo je udžbenik Međunarodno pravo, koje i danas služi kao glavni udžbenik na pravnim fakultetima.
== Izvori ==
Kilibarda, Z., Akademik Juraj Andrassy (1896-1977), Pravnik, 2006.
Ibler, V., O obilježjima i načinu znanstvenog rada Jurja Andrassya, u Ibler, V., Koliko vrijedi međunarodno pravo?, Zagreb, 2006.

ANDRASSY, Juraj, pravnik internacionalist (Zagreb, 12. VIII 1896 — Zagreb, 20. XII 1977). Sin je Ljudevita, profesora rimskog prava, i Olge, rođ. Barac-Repenjski. Osnovnu školu, klasičnu gimnaziju i pravni fakultet pohađao je u Zagrebu, gdje je 1919. doktorirao. Radio je u upravnoj službi u Beogradu, Osijeku i Zagrebu. God. 1922/1923. studirao je u Parizu javnopravne discipline, posebno međunarodno javno pravo, te je od 1928. predavao taj predmet na Pravnom fakultetu u Zagrebu najprije kao honorarni nastavnik, zatim kao docent (1930) te izvanredni (1932) i redoviti profesor (1937), a 1938/1939. i 1951/1952. bio je dekan. Predavao je na Akademiji za međunarodno pravo u Haagu 1937. i 1951; 1952. postaje pridružni i 1961. redoviti član Instituta za međunarodno pravo. God. 1969/1971. bio je predsjednik tog instituta i predsjedao je njegovoj 55. sjednici 1971. u Zagrebu. Za dopisnog člana JAZU izabran je 1955, a za redovitog 1965. — Djelujući kao sveučilišni nastavnik, A. je pola stoljeća širio znanje s područja međunarodnog prava, sustavno izgrađivao nastavu te na zagrebačkom Pravnom fakultetu osnovao Institut za međunarodno pravo i organizirao postdiplomsku nastavu. Surađivao je u Saveznom sekretarijatu vanjskih poslova na rješavanju mnogih praktičnih zadataka: u pripremama za mirovnu konferenciju u Parizu, u izgradnji hidroenergetskog sistema Đerdap, na kodificiranju ratnog prava, na korištenju vodenih takova i na mnogobrojnim međunarodnopravnim pitanjima u vezi s Jadranskim morem. Njegovi su znanstveni radovi široka tematskog raspona, a prvo djelo Kritički pogledi na teoriju o narodnosti (1927) i danas je aktualno. Studijom Život i rad Alfonza Domina Petruševečkog (Rad JAZU, 1939) osvijetlio je pothvat jednog Hrvata iz XIX st. na kodifikaciji međunarodnog prava. Najopsežnije djelo Međunarodno pravo (u sedam izdanja) postupno je preraslo opseg i značenje udžbenika te je postalo pravi i potpuni sistem međunarodnog prava. Niz članaka, referata i prikaza te brojne studije iz područja međunarodnoga javnog prava i drugih pravnih disciplina objavio je u periodičkim publikacijama: Jugoslavenska njiva (1919), Mjesečnik (1922, 1926–1929, 1931, 1932, 1935, 1936, 1939, 1940, 1944), Revue internationale de sociologie (Paris 1923, 1925, 1929, 1938), Obzor (1925–1932, 1935–1941), Revue des sciences politiques (Paris 1925), Pravni savjetnik (1927), Arhiv za pravne i društvene nauke (1928, 1929, 1938), Hrvatska revija (1928), Morgenblatt (1928), Narodna starina (1928), Savremenik (1928), Nova Evropa (1929, 1930, 1932), Slovenski pravnik (1929), Književnik (1930), Annuaire de l’Association Yougoslave de droit international (Belgrade—Paris 1931, 1934, 1937), Liga Naroda (1931, 1932, 1934), Radnička zaštita (1931), Privreda (1933), Srpski književni glasnik (1935), Izvještaj Matice hrvatske za godinu 1935 (1936), Journal des Nations (Genève 1936), Annales de l’Institut français de Zagreb (1937), Ekonomist (1937, 1939), Recueil des cours (Paris 1937, 1951), Revue du droit public et de la science politique en France et à l’étranger (Paris 1938), Rad JAZU (1939, 1960, 1971), Zagrebački list (1939), Zeitschrift für öffentliches Recht (Wien 1939), Zadrugar, koledar hrvatskih seljačkih zadruga (1941), Djelo (1948), Međunarodni problemi (1951, 1955), Naša zakonitost (1951–1953, 1955, 1956, 1959, 1965), Zeitschrift für ausländisches öffentliches Recht und Völkerrecht (Stuttgart—Köln 1951/1952, 1953/1954, 1956/1957, 1958, 1960, 1966, 1969), Vjesnik (1952–1954, 1972), Međunarodni problemi (1953, 1968, 1969, 1971), Robni promet (1953, 1954), Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu (1953–1955, 1957–1961, 1964, 1967, 1971–1973, 1976, 1977), Jahrbuch für internationales Recht (Göttingen 1954), Jugoslavenska revija za međunarodno pravo (1954–1966, 1968, 1969, 1971, 1973–1975), Ljetopis JAZU (1955, 1961, 1966, 1969–1972, 1978), Narodna milicija (1955), The American Journal of International Law (Washington 1956), Annuaire de l’Institut du droit international (Bâle 1957, 1969, 1971), Grundprobleme des internationalen Rechts (Bonn 1957), Zbornik za pomorsko pravo (1957), Odvjetnik (1959, 1961, 1963, 1968, 1971, 1975), Archiv des Völkerrechts (Tübingen 1959/1960), Revue Egyptienne de droit international (Le Caire 1960, 1966, 1967), Međunarodna politika (1961), Crveni križ (1962), Uporedno pomorsko pravo i pomorska kupoprodaja (1963, 1965), Pregled (Sarajevo 1965, 1978), Prispevki za zgodovino delavskega gibanja (1967), Pomorski zbornik (1968, 1969), Anali Pravnog fakulteta u Beogradu (1972, 1973). Surađivao je u monografijama: Spomenica VI. glavne Skupštine Kongresa pravnika Kraljevine Jugoslavije (Zagreb 1934), Obzor Spomen-knjiga 1860–1935 (Zagreb 1936), Naša domovina (Zagreb 1943), Nova Jugoslavija (Zagreb 1954), Zbornik zagrebačke Klasične gimnazije o 350-godišnjem jubileju 1607–1957 (Zagreb 1957), Nove tendencije u razvoju međunarodnog prava (Beograd 1961), Značenje drugog zasjedanja AVNOJ-a za socijalističku revoluciju u Jugoslaviji (Zagreb 1963), Ženevske konvencije i Crveni krst (Beograd 1963), Pravni problemi miroljubivog korišćenja nuklearne energije (Beograd 1964), Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Spomenica (Zagreb 1966), Internationale Festschrift für Alfred Verdross zum 80. Geburtstag (München—Salzburg 1971). Bio je suradnik Hrvatske enciklopedije (Zagreb, 1–5, 1941–1945), Pomorske enciklopedije (Zagreb, 1–8, 1954–1964), Enciklopedije Jugoslavije (Zagreb, 1–8, 1955–1971) i Vojne enciklopedije (Beograd, 1–5, 1958–1962). — A. je bio najbolji poznavalac međunarodnoga javnog prava u Hrvatskoj; njegovo je djelo važan prinos razvitku sveučilišne nastave, izgradnji terminologije i sistematike te pravne discipline. DJELA: Kritički pogledi na teoriju o narodnoj suverenosti. Zagreb 1927. — Liga Naroda. Njezino ustrojstvo i djelovanje. Zagreb 1931. — Ustav i međunarodni položaj Abesinije. Zagreb 1935. — Život i rad Alfonza Domina Petruševečkoga. Rad JAZU, 1939, 266(120), str. 171–216. — Međunarodno pravosuđe. Ustrojstvo i postupak. Zagreb 1948. — Međunarodno pravo. Zagreb 1949, 1954², 1958³, 19614, 19715, 19766, 19787. — Epikontinentalni pojas. Zagreb 1951. — Utilisation des eaux internationales non maritimes (en dehors de la navigation). Exposé préliminaire. Institut de droit international, Nevième comission. Genkve 1957. — Razgraničenje epikontinentalnog pojasa u sjevernom moru. Pomorski zbornik, 1967, 5, str. 285–305. — International Law and the Resources of the Sea. New York—London, Columbia University Press 1970. — Priznanje novih država i vlada u praksi dubrovačke diplomacije. Rad JAZU, 1971, 395, str. 73–131. — More i pomorstvo pred međunarodnim sucem. Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 25(1975) 2/4, str. 145–170. — Povodom presude Međunarodnog suda o nuklearnim pokusima. Rad JAZU, 1978, 375, str. 5–105. — Stvarnost i prividnost rada na razoružanju. Pregled (Sarajevo), 68(1978) 5, str. 629–646.

Andrassy [a'ndraši], Juraj, hrvatski pravnik (Zagreb, 12. VIII. 1896 – Zagreb, 20. XII. 1977). Studij prava s doktoratom završio u Zagrebu 1919. Javnopravne discipline, posebno međunarodno javno pravo, studirao u Parizu 1922–23. Predavao međunarodno javno pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu od 1928. do 1966. Osnovao i vodio poslijediplomski studij međunarodnog javnog i privatnog prava i međunarodnih odnosa na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Dekan 1938/39. i ponovno od 1951. do 1952. Predavao na Akademiji za međunarodno pravo u Hagu 1937. i 1951. te na doktorandskim tečajevima u Kairu od 1960. do 1962. Od 1952. član, a od 1969. do 1971. predsjednik Instituta za međunarodno pravo. Član JAZU, dopisni od 1955., redoviti od 1963. Sudjelovao u rješavanju praktičnih međunarodnopravnih pitanja: priprema za mirovnu konferenciju u Parizu 1946–47., izgradnja hidroenergetskoga sustava Đerdap, kodificiranje ratnoga prava, korištenje vodenih tokova, osobito Jadranskoga mora. Dao važan prinos razvitku sveučilišne nastave, izgradnji sistematike i terminologije međunarodnoga javnog prava u Hrvatskoj; priznat stručnjak i u inozemstvu. Dobio je Nagradu za životno djelo 1969. Njegovo najopsežnije djelo, Međunarodno pravo (sedam izdanja od 1949. do 1978), postupno je preraslo opseg i značenje udžbenika te je postalo suvremen i cjelovit sustav međunarodnoga prava. Ostala glavna djela: Kritički pogledi na teoriju o narodnoj suverenosti (1927), Liga naroda (1931), Život i rad Alfonza Domina Petruševečkoga (1939), Međunarodno pravosuđe (1948), Epikontinentalni pojas (1951). Citiranje: Andrassy, Juraj. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji

Wikipedia Wikidata