Juraj Dragišić

Juraj Dragišić O.F.M. (poznat i kao Georgius Benignus de Salviatis) (Srebrenica, oko 1445. – Barletta, 1520.), hrvatski humanist, filozof, franjevac, nadbiskup i teolog.
== Životopis ==
Rođen se u Srebrenici oko 1445. godine, u turbulentnim vremenima, neposredno nakon zbacivanja srpske despotovine i naizmjenične vlasti Kraljevine Bosne i Osmanskog Carstva. U rodnom je gradu stupio u franjevački red. Samostan napušta ga kao mladi franjevac u bijegu pred turskim osvajanjima (1463.).
Konačno osmansko zauzimanje Srebrenice natjeralo ga je u Jajce, a put ga je odnio dalje u Zadar, Ferraru i Barlettu.
U Italiji je nastavio studij teologije (1464. – 1469.). Za svećenika je zaređen 1469. godine. Obrazovanje stječe i u Parizu te Oxfordu. Druži se s kardinalom Bessarionom i intelektualcima okupljenim oko njega, što mu kasnije omogućuje da postane učitelj na dvoru Montefeltro u Urbinu, te predaje filozofiju i teologiju na nekoliko talijanskih sveučilišta te u Hrvatskoj, u Dubrovniku. Bessariona je kasnije branio od optužbi za herezu spisom "Obrana Bessariona" (Defensorium Bessarionis, 1469.).
Uključuje se u spor koji se vodio oko židovskih knjiga između kölnskih dominikanaca i Rauchlina (koji je bio protiv spaljivanja knjiga), a Dragišićevo pozitivno mišljenje o Rauchlinu ga oslobađa. Godine 1485. postao je u Firenci magistar teologije. Tamo je bio štićenik Lorenza de' Medicija te je podučavao njegove sinove Pietra i Giovannija, koji je poslije postao papa Lav X.
Godine 1490. imenovan je provincijalom franjevaca u Toscani i dobio ime firentinske plemićke obitelji Salviati – de Salviatis. U razdoblju od 1487. do 1491. bio je profesor teologije i filozofije u Firenci. Nakon dolaska Francuza i pada Lorenza de' Medicija, Dragišić biva zatvoren pa se 1495. vraća u domovinu. U Dubrovniku je po ovlaštenju podučavao filozofiju i teologiju te je postao generalni vikar Dubrovačke nadbiskupije.
Godine 1507. postao je biskup Caglija. Obnašao je dužnost naslovnog nadbiskupa Nazareta u Beretti (1513. – 1520.) te je bio sudionik V. lateranskog sabora 1514. godine gdje je predložio reformu kalendara koju je usvojio papa Grgur XIII. 1582. (gregorijanski kalendar). Kada je 1515. godine bio optužen za herezu u njegovu obranu ustaje i Erazmo Roterdamski. Neko vrijeme bio je i izaslanik pape na dvoru cara Maksimilijana I. u Innsbrucku.
Umro je u Barletti, u Italiji, 1520. godine.
== Poznata djela ==
Autor je više filozofsko-teoloških djela na latinskom jeziku.
Propeheticae solutiones
Glavno Dragišićevo djelo je "Proročanska rješenja" (Propeheticae solutiones), inspirirano životom i djelom Jeronima Savonarole. U njemu je Dragišić pokušao dokazati istinitost i vjerodostojnost njegovih proročanstava te njegovu autentičnost. Rasprava se vodi oko mogućnosti sigurnog znanja budućih događaja i samoj njihovoj korisnosti te utvrđivanju mogućnosti novih proroka. Uspoređeni su stari proroci koji su najavljivali dolazak Otkupitelja i Svonarola koji je propovijedao obnovu i ujedinjenje kršćanstva.
De animae regni principe
U djelu "O vladaru kraljevstva duše" (De animae regni principe) se Dragišić bavi dokazivanjem postojanja slobodne ljudske volje. Djelo je prikazano kao rasprava tomista, koji pristaju uz tezu o primatu razbora i škotista koji pristaju uz tezu o primatu volje. U njemu objašnjava kako se čovjek voljom razlikuje od životinja te po njemu volja ima primat nad razborom.
De natura caelestium spirituum quos angelos vocamus
Dragišić je svoje najznačajnije teološko djelo "O naravi nebeskih duhova koje zovemo anđelima" (De natura caelestium spirituum quos angelos vocamus) napisao za vrijeme boravka u Dubrovniku. Djelo je napisano u obliku dijaloga i raspravlja o angelologiji.
Dialectica nova secundum mentem Doctoris subtilis et beati Thomae Aquinatis aliorumque realistarum (Nova dijalektika)
Mirabilia LXXVII reperta in opusculo Nicolai de Mirabilibus (77 čudesa)
Defensio praestantissimi viri Ioannis Reuchlin (Obrana preizvrsnoga gospodina Johannesa Reuchlina)
Artis dialecticae praecepta vetera et nova (Nova i stara pravila dijalektičkog umijeća)
== Izvori ==
== Vanjske poveznice ==
Digitalizirana djela, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu

Dragišić, Juraj (Georgius Benignus de Salviatis, de Argentina, de Bosnia, Macedo, de Feliciis, Dobrotić, Dobretić), hrvatski humanist, filozof, teolog, crkveni velikodostojnik (Srebrenica, Bosna, oko 1445 – Barletta, Italija, 1520). U Srebrenici stupio u franjevački red. Potom je otišao u Jajce i Zadar pa u Ferraru na studij teologije (1464–69). Zaređen za svećenika 1469. Predavao teologiju i filozofiju u Urbinu, Pisi, Firenci i Rimu. Pisao dijaloge: O slobodi i nepromjenljivosti Božjoj (De libertate et immutabilitate Dei, 1471), O vladaru kraljevstva duše (De animae regni principe, 1475) te niz obrana (Obrana kardinala Besariona – Defensorium cardinalis Bessarionis), zagubljeno djelo, zatim obranu 900 teza Pica della Mirandole o kršćanskoj kabali (Filozofski, kabalistički i teološki zaključci – Conclusiones philosophicae, cabalisticae et theologicae), obranu Savonarole (Proročka rješenja – Propheticae solutiones, 1497), obranu Reuchlinova djela Augenspiegel, protiveći se uništavanju hebrejskih knjiga i dokazujući njihovo značenje u svjetlu pomirenja svjetskih religija (Obrana preizvrsnoga gospodina Johannesa Reuchlina – Defensio praestantissimi viri Ioannis Reuchlin, 1517). God. 1485. postao u Firenci magistrom teologije. Ondje je bio štićenik Lorenza de’ Medicija (1448–92) i mentor njegovim sinovima Pietru i Giovanniju (poslije papa Lav X.), kojima je posvetio djelo Nova dijalektika (Dialectica nova…, 1488). God. 1490. postao je provincijal franjevaca u Toscani i dobio ime firentinske plemićke obitelji Salviati (de Salviatis). Od 1487. do 1491. bio profesor teologije i filozofije u Firenci. Nakon Medicijeva pada, Dragišić je bio zatvoren, da bi se 1495. vratio u domovinu i našao utočište u Dubrovniku (1496–1500), gdje je po ovlaštenju dubrovačkog senata podučavao filozofiju i teologiju. Za boravka u Dubrovniku pisao je svoje najznačajnije teološko djelo, dijalog O naravi nebeskih duhova koje zovemo anđelima (De natura caelestium spirituum quos angelos vocamus, 1499). Kao nadbiskup Nazareta u Barletti sudjelovao je na V. lateranskom saboru 1514., gdje je predložio reformu Julijanskoga kalendara. Posljednje Dragišićevo djelo Nova i stara pravila dijalektičkog umijeća (Artis dialecticae praecepta vetera et nova, 1520), posvećeno pitanjima logike, priređeno je u Dubrovniku a objavljeno u Rimu. U svojem bogatom i raznolikom opusu, Dragišić tematizira spoznajno-teorijsku, antropološku, eshatološku, moralno-etičku i logičku problematiku, izgrađujući vlastitu teoriju o čovjeku, Bogu i svijetu. Priklanjajući se modernim strujama mišljenja, on ostaje spekulativno u okvirima skolastičkog naučavanja, nastojeći pomiriti tomistički intelektualizam i skolastički voluntarizam. Citiranje: Dragišić, Juraj. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 24.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji

u spomen na humanista i filozofa Jurja Dragišića

(doslovno iz odluke: „u spomen na
humanista i filozofa Jurja Dragišića
i dobiva naziv:“)

Wikipedia Wikidata