Juraj Ratkaj

kanonik, povjesničar; 1612-1666

Juraj Ratkaj Velikotaborski (Veliki Tabor, 22. prosinca 1612. – Zagreb, 1. rujna 1666.), barun, hrvatski katolički svećenik, povjesničar iz velikaške obitelji Ratkaj.
== Životopis ==
Sin je Petra Ratkaja i Barbare Erdödy. Bio je član isusovačkoga reda (1632. – 1639.), zatim dijecezanski svećenik i od 1642. zagrebački kanonik. Sudjelovao je u borbama protiv Turaka 1641. i 1648. te u 30-godišnjem ratu 1647. godine. Bio je zastupnik Ugarskoga sabora u Požunu.
U katoličkom i nacionalnom duhu napisao je povijest Hrvata Memoria regum et banorum regnorum Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae, koja je objavljena u Beču 1652. U povijesnoj znanosti Juraj Ratkaj tako ostaje zabiljezen kao autor prve sustavne povijesti Hrvata.
Prijateljevao je i ratovao zajedno s banom Ivanom Draškovićem i mnogim drugim odličnicima toga vremena, kao sto su bili knez Juraj Frankopan i grof Petar Zrinski. Našao je vremena i za prilično slobodan život u svojem prekrasnom dvorcu Veliki Tabor, ali i za stvaranje vrlo zanimljivih književnih i povijesnih spisa. Njegov prijevod s latinskoga Kriposti Ferdinanda Drugog osobito je vrijedan zbog predgovora u kojem spočitava svojim sunarodnjacima što su nemarni u pogledu knjige i što se odaju drugim radostima, premda bi zidine njegovog Velikog Tabora mogle i njemu spočitnuti brigu za ovozemaljske radosti. Njegove sposobnosti dale su naslutiti da će izrasti u velikana svoga roda, no žestina, neposlušnost, svojeglavost i nedoličnost doveli su ga do toga da je bio lišen kanoničke časti i dohotka. Pri kraju života, iako je bio lišen kanoničke časti, zahvaljujući milosti biskupa Petretića, određen je za župnika Svetoga Ivana u Zagrebu, gdje je u miru proveo svoje posljednje dane.
S njim je izumrla obitelj velikotaborskih Ratkaja.
== Bilješke ==
== Literatura ==
Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. XVII, Zagreb, 2007. ISBN 978-953-7224-17-2
== Vanjske poveznice ==
Juraj Ratkaj Hrvatska enciklopedija

Ratkaj (Rattkay), Juraj, hrvatski povjesničar (Veliki Tabor, 22. XII. 1612 – Zagreb, 1. IX. 1666). Isusovačkomu redu pristupio je 1632. u Leobenu. Studirao je filozofiju u Grazu (1632–36) i teologiju u Beču (1640–41). God. 1640. bio je imenovan zagrebačkim kanonikom, 1643. čazmanskim, a 1644. kalničkim arhiđakonom, 1648. katedralnim arhiđakonom i kanonikom lektorom. God. 1649. bio je izaslanik hrvatskih staležâ na Ugarskom saboru u Požunu. Sudjelovao je u Tridesetogodišnjem ratu (1618–48) i ratu protiv Osmanlija u bitkama kraj Kladuše (1641), Petrinje, Kostajnice i na rijeci Uni. God. 1651. bio je imenovan kraljevskim povjerenikom za vlaška pitanja, ali mu je 1664. biskupski sud oduzeo časti i kanoničke prihode, nakon čega se povukao na imanje Kraj na Sutli. Od 1665. bio je župnik u Novoj Vesi. Autor je povijesnog djela Spomen na kraljeve i banove Kraljevstva Dalmacije, Hrvatske i Slavonije (Memoria regum et banorum Regnorum Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae, 1652). Djelo je pisano u protureformacijskom duhu, a osudili su ga (i javno spalili) njemački protestanti, kojima su se pridružili i domaći Ratkajevi protivnici, napose svećenici Zagrebačke biskupije. Povijesnu vrijednost ima dio Spomena koji se odnosi na zbivanja što ih je autor sam doživio. Citiranje: Ratkaj, Juraj. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji

Wikipedia Wikidata