Kerestinečke žrtve
ulica nazvana u spomen na strijeljane antifašiste u ustaškom sabirnom logoru u dvorcu Kerestinec 1941
Logor Kerestinec bio je internacijski logor koji je osnovan 19. travnja 1941, godine, odlukom Redarstvenog ravnateljstva u Zagrebu. Dio zatvorenika, zatvorenih u zatvoru u Petrinjskoj ulici u Zagrebu još za vrijeme Banovine Hrvatske, nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatske u travnju 1941., preuzeli su i sredinom svibnja 1941. premjestili u Kerestinec ustaše. U logoru su bili zatočeni brojni politički neistomišljenici, osobito ljevičarski orijentirani intelektualci.
Logor se nalazio u dvorcu bivšeg bana Kraljevine Hrvatske i Slavonije, Antuna Mihalovića u blizini sela Kerestinec.
Tu je zatočeno preko stotinu istaknutih intelektualaca Komunističke partije Jugoslavije i Hrvatske, među ostalima Ognjen Prica, Otokar Keršovani, Božidar Adžija.
Sredinom srpnja 1941. zarobljenici su organizirali bijeg iz logora Kerestinec, ali su gotovo svi uhvaćeni i ubijeni.
== Početak logora ==
Od druge polovice travnja u logor su pristizale skupine "nezdravih osoba", osobito Srba i Židova koji su smještani u dio logora izvan dvorca. Krajem svibnja u logoru je bilo oko 300 zatočenika, od kojih je dio pušten, a dio kasnije preseljen u druge ustaške logore.
Prvi komunisti - zatvorenici koje je uhitila banovinska policija stigli su u Kerestinec sredinom svibnja 1941. godine. Uoči Travanjskog rata i dolaska okupatora i ustaša, tadašnji jugoslavenski visoki čelnici Vlatko Maček i Ivan Šubašić nisu našli za shodno pustiti zatočenike zatvorene u zatvoru u Petrinjskoj ulici u Zagrebu. Umjesto toga, svi zatočenici su samo predani ustašama.
Sve do njemačkog napada na Sovjetski Savez u lipnju 1941. režim u logoru bio je manje strog nego kasnije. Mnogi rođaci interniranih komunista imali su stalne dozvole za posjete. Nakon napada režim u logoru je znatno pooštren. Smijenjena je stara straža i dovedena stroža straža.
== Odmazda 9. srpnja ==
Početkom srpnja 1941. skupina zagrebačkih komunista ubila je na ulici ustaškog agenta Ljudevita Tiljka. Nakon toga, 5. srpnja iz logora su u Gospić odvedeni taoci dr. Božidar Adžija, Ognjen Prica, Otokar Keršovani, dr. Ivo Kuhn, Zvonimir Richtmann, Ivan Korsky, Alfred Bergman, Sigismund Kraus, Simo Crnogorac i Ivan Krndelj. (Krndelj je kasnije vraćen, a umjesto njega odveden je Viktor Rosenzweig, jer se ustaškim vlastima vjerojatno nije sviđao brojčani omjer Hrvata, Srba i Židova među deset talaca, pa su ga uredili u korist Hrvata, a na štetu Židova). 9. srpnja taoci su, nakon povratka iz Gospića u Zagreb, strijeljani za odmazdu u Maksimiru. Dana 10. srpnja u priopćenju Ministarstva unutarnjih poslova objavljeno je izvršenje osude strijeljanjem.
== Bijeg zatočenika iz logora 13./14. srpnja ==
Nakon likvidacije prve grupe talaca, ostali logoraši su shvatili da će i oni prije ili kasnije biti likvidirani. Ubrzo su zatočenici ilegalnim kanalima postigli dogovor sa svojim partijskim vrhom u Zagrebu da organiziraju bijeg iz logora. Logoraši su planirali razoružati logorskog čuvara, što im je i bio zadatak. Morali su to učiniti golim rukama, jer nisu imali oružja. Partijsko vodstvo trebalo je organizirati punkt izvan logora gdje su odbjegli logoraši trebali dočekati svoje suborce, koji su ih potom trebali odvesti na sigurno.
Akcija je pokrenuta u noći s 13. na 14. srpnja kada su logoraši grupno napali stražare, razoružali ih i pobjegli iz logora. Proboj su predvodili Divko Budak i Andrija Žaja. U bijegu je sudjelovalo preko 80 logoraša. Zagrebačke komunističke grupe nisu dočekale izbjeglice na dogovorenom mjestu, jer njihov prihvat nije dobro organizirao Mjesni komitet KPH. Bjegunci su predugo čekali u obližnjoj šumi Obrež, pa je većina njih pala kao žrtve masovne ustaško-vojne potjere. U sukobima s potjerama ubijen je 31 bjegunac, a 44 su zarobljena. Dan kasnije izvedeni su pred pokretni sud, osuđeni na smrt i strijeljani na Dotršćini. Ustaškoj potjeri izbjeglo je samo 14 bjegunaca koji su zatim otišli u partizane.
Od svih logoraša s Kerestinca samo ih je sedam preživjelo rat. Većina ih je poginula pri bijegu ili su tada uhvaćeni i kasnije strijeljani. Neki koji su se spasili, kasnije su poginuli kao borci Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije tijekom rata.
Dvorac Kerestinec, nakon bijega logoraša i pogubljenja zarobljenika, više nije korišten kao logor.
== Tumačenja o neuspjelom bijegu ==
Za neuspjeh akcije smatra se odgovornim Josip Kopinič, tadašnji Titov suradnik i sovjetski agent u Zagrebu. Uvjeravao je Gradski komitet KPH u Zagrebu da ima mandat Kominterne da potiče akcije i samostalno vodi. Nakon odlaska Josipa Broza Tita iz Zagreba u Beograd, počeo je djelovati sve samostalnije i nastojao se očitovati pred Kominternom. Postoji i mišljenje da je Tito namjerno sabotirao njihov bijeg jer su među uhićenim komunistima bili i neki (poput Ivana Korskog ) koje je tijekom Velike čistke isključio iz KPJ.
Prema riječima Vlade Dapčevića, " to nije bio neuspjeli bijeg, to je bio čisti zločin. I to zločin komunista.”
== Reference ==
== Literatura ==
Ivo Goldstein. Zagreb 1941-1945. "Novi Liber", Zagreb, 2011.
Zdravko Dizdar. Logor Kerestinec. "Povijesni prilozi", Zbornik radova Instituta za historiju radničkog pokreta Hrvatske, god. 8 (1) Zagreb, 1989.
Ivan Jelić: TRAGEDIJA U KERESTINCU (Zagrebačko ljeto 1941 Arhivirana inačica izvorne stranice od 22. listopada 2022. (Wayback Machine) ) Arhivirana inačica izvorne stranice od 22. listopada 2022. (Wayback Machine)
Portal Zagreb muku muči: Kerestinec Arhivirana inačica izvorne stranice od 28. siječnja 2012. (Wayback Machine)
== Vanjske poveznice ==
Sabh.hr: Komemoracija u Kerestincu, 14.07.2011.