Krešo Golik

filmski i televizijski redatelj; 1922-1996

Krešimir "Krešo" Golik (Fužine, 20. svibnja 1922. – Zagreb, 20. rujna 1996.) bio je hrvatski filmski i TV redatelj. U stvaralačkoj karijeri koja je trajala pet desetljeća između kasnih 1940-ih i kasnih 1980-ih, Golik je režirao niz kritički hvaljenih igranih filmova i televizijskih serija. Radeći gotovo isključivo u zagrebačkim produkcijskim kućama Jadran Film, Zagreb Film i Croatia Film, Golik se smatra jednim od najvažnijih redatelja hrvatske kinematografije, a njegova komedija iz 1970. Tko pjeva zlo ne misli često se imenuje najboljim hrvatskim filmom ikada napravljenim.
== Životopis ==
Krešo Golik rođen je u Fužinama 1922. godine. Osnovnu školu polazio je u Fužinama, a gimnaziju i Grafičku školu u Senju i Zagrebu. Prvotno je bio sportski reporter na Radio Zagrebu te redatelj filmskih pregleda u Jadran filmu. Od 1947. godine profesionalno se bavio filmom.
Prvi cjelovečernji film mu je Plavi 9 (1950) što je ujedno i prva hrvatska zvučna komedija te prvi film iz sportskog života. Tijekom 50-ih Golik je režirao Djevojku i hrast (1955). 1955. otkriveno je da je u razdoblju NDH napisao nagrađenu pripovijetku Ustaša se živ ne predaje, zbog čega mu je bilo onemogućeno snimati vlastite filmove u Zagrebu iduće desetljeće. Za to vrijeme snimio je film Kala (1958.) u Sloveniji i nastavio je raditi kao asistent hrvatskim redateljima. Njegov povratak obilježio je antologijski dokumentarac Od 3 do 22, jedan od najboljih dokumentarnih filmova jugoslavenskog "crnog vala". Film je nagrađivan u Oberhausenu, Locarnu i Beogradu. Također mu je bila uspješna i melodramatska komedija Imam dvije mame i dva tate. Snimao je i TV filmove i drame. Njegov najveći televizijski uspjeh bila je kultna komedija Gruntovčani, serija o životu seljana u Podravini. Snimljena je na kajkavskom dijalektu sjeverozapadne Hrvatske i prema scenariju Mladena Kerstnera. Uspjeh serije potaknuo je renesansu upotrebe dijalekata u suvremenoj hrvatskoj kulturi.
Od 1979. do 1989. predavao je kao profesor filmske režije na zagrebačkoj Akademiji za film, kazalište i televiziju (Akademija dramske umjetnosti). Autorski opus zaključio je televizijskom serijom Dirigenti i mužikaši (1991).
== Filmovi i TV serije ==
=== Redatelj ===
Na novom putu (1948.)
Još jedan brod je zaplovio (1948.)
Autostrada Bratstvo-jedinstvo (1948.)
Plavi 9 (1950.)
Djevojka i hrast (1955.)
Kala (1958., suredatelj Andrej Hieng
Od 3 do 22 (1966.)
Šest koraka... do svjetskog rekorda (1967.)
Koreografija za kameru i plesače (1968.)
Imam dvije mame i dva tate (1968.)
Koliko to vrijedi (1969.)
Pucanj (1970.), TV film
Tko pjeva zlo ne misli (1970.)
Konflikt (1972.), TV film
Diskrecija zajamčena (1972.), TV film
Živjeti od ljubavi (1973.)
Razmeđa (1973.)
Gruntovčani (1975.), TV serija
Motel mjesečina (1976.), TV film
Pucanj (1977.)
Ljubica (1978.)
Inspektor Vinko (1984.), TV serija
Vila Orhideja (1988.)
Dirigenti i mužikaši (1990.), TV serija
=== Scenarist ===
Još jedan brod je zaplovio (1948.)
Autostrada Bratstvo-jedinstvo (1948.)
Plavi 9 (1950.)
Žute i plave poljane (1960.)
Zaigrane osovine (1960.)
Na pragu grada (1960.)
Dozvane vode (1960.)
Martin u oblacima (1961.)
Prekobrojna (1962.)
Nikoletina Bursać (1964.)
Od 3 do 22 (1966.)
Šest koraka... do svjetskog rekorda (1967.)
Imam dvije mame i dva tate (1968.)
Koliko to vrijedi (1969.)
Tko pjeva zlo ne misli (1970.)
Živjeti od ljubavi (1973.)
Vila Orhideja (1988.)
== Nagrade i spomen ==
Pula 1971. – Brončana arena za režiju, Tko pjeva zlo ne misli.
Pula 1978. – Brončana arena za režiju, Ljubica.
"Nagrada Vladimir Nazor" za životno djelo.
U čast Goliku i njegovom djelu u Hrvatskoj je 1997. godine osnovana Vjesnikova godišnja nagrada za životni doprinos filmu, "nagrada Krešo Golik".
== Izvori ==
== Vanjske poveznice ==
LZMK / Hrvatska enciklopedija: Golik, Krešo
LZMK / Proleksis enciklopedija: Golik, Krešo
LZMK / Hrvatski biografski leksikon: Golik, Krešo
LZMK / Filmska enciklopedija: Golik, Krešo  Arhivirana inačica izvorne stranice od 2. studenoga 2022. (Wayback Machine)
Leksikon Hrvatske radiotelevizije ⇒ G: Golik, Krešo
Krešimir Golik u internetskoj bazi filmova IMDb-u (engl.)
Krešo Golik životopis na Filmski-Programi.hr
Krešo Golik životopis  Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. svibnja 2011. (Wayback Machine) na Film.hr
(engl.) Film Programmes, Archive on films and directories
(engl.) Kreso Golik, Filmography, New York Times  Arhivirana inačica izvorne stranice od 2. studenoga 2003. (Wayback Machine)

GOLIK, Krešo, filmski i TV redatelj i scenarist (Fužine, 20. V. 1922 — Zagreb, 20. IX. 1996). Maturirao 1939. u stručnoj produžnoj Grafičkoj školi u Zagrebu. Pred II. svjetski rat pridružuje se amaterskom filmskom društvu »Romanija«. God. 1945. zaposlio se na Radio-Zagrebu kao športski reporter, urednik i spiker. U »Jadran-film« prelazi 1947. te radi kao redaktor i redatelj mjesečnoga filmskog žurnala Pregled. Tu je 1948. režirao kratkometražni dokumentarni film Još jedan brod je zaplovio (Nagrada Vlade NRH), za koji je napisao scenarij, kratki dokumentarni film o seoskim zadrugama Na novom putu (scenarist Vesna Parun) i 1950. populistički igrani film Plavi 9, u ondašnjoj Jugoslaviji prvu cjelovečernju komediju, ujedno i prvi film sa športskom tematikom. Nakon reorganizacije kinematografije 1951. postaje slobodnim filmskim djelatnikom. God. 1955. ostvario je, prema scenariju M. Božića, poetski intoniranu melodramu Djevojka i hrast, film ekspresionistički stilizirane stvarnosti o mukotrpnoj egzistenciji u dalmatinskom zaleđu. Golikova težnja ekspresivnoj vizualnosti zrcali se i u filmu Kala, koji je 1958. režirao s A. Hiengom u Sloveniji. Voditelj je proizvodnje u »Interpublicovu« Studiju za crtani film 1956–57. gdje s N. Neugebauerom režira nekoliko animiranih reklamnih filmova. Idućih osam godina scenarist je animiranih lutka-filmova »Zora-filma« te asistent režije (najčešće B. Bauera). U drugoj pol. 1960-ih posvećuje se režiji kratkometražnih dokumentarnih filmova. Režira dva socijalno angažirana dokumentarna filma kojima je i scenarist, film o mukotrpnoj svakodnevici mlade radnice Od 3 do 22 (1967 – Nagrada za režiju u Beogradu, Nagrada međunarodnog žirija kritičara FIPRESCI u Oberhausenu) i Koliko to vrijedi (1969) te 1967. dokumentarni film športske tematike 6 koraka…(do svjetskog rekorda) i 1968. artistički dokumentarni film Koreografija za kameru i plesače. Slijede dvije dugometražne urbane komedije o malograđanskome mentalitetu, kojima je i scenarist. Prva Imam dvije mame i dva tate (1968, Srebrna arena za režiju u Puli) komična je melodrama sa suvremenom tematikom o nerješivosti problema razvrgnutih brakova, snimljena prema romanu Mirjam Tušek, a druga je sjetno ironična komedija operetnih obilježja s radnjom iz zagrebačkog života između dvaju svjetskih ratova Tko pjeva zlo ne misli (1970, Brončana arena za režiju u Puli), snimljena prema noveli V. Majera. Film Tko pjeva zlo ne misli postignuo je golem uspjeh kod publike, a 1990. proglašen je od filmskih kritičara najboljim hrvatskim filmom svih vremena. God. 1973. režira igrani film Živjeti od ljubavi, kojemu je i scenarist. Dajući prilog hrvatskome društveno-kritičkom filmu 1970-ih, njime upozorava na temeljna egzistencijalna, socijalna i psihološka pitanja. Sljedeća dva filma Razmeđa (1973) i Pucanj (1977, Srebrna arena za scenarij kojemu je suautor), nastala u suradnji s TV, obrađuju tu tematiku u seoskom okružju. God. 1975. režirao je, prema scenariju M. Kerstnera, humorističnu TV seriju Gruntovčani. Priča o žiteljima izmišljenoga podravskog sela izrasla je u preciznu realističnu studiju individualnih junaka i kolektivnog mentaliteta. U igranom filmu Ljubica (1978, Brončana arena za režiju u Puli), suvremenoj urbanoj drami, isprepleće se individualna psihološka razina s društvenom. God. 1988. režirao je film Vila Orhideja, poetski intoniranu ladanjsku melodramu s elementima fantazije, a 1991. TV seriju Dirigenti i mužikaši. Od 1979. do umirovljenja 1989. profesor je filmske režije na zagrebačkoj Akademiji za kazalište, film i televiziju. Doajen hrvatskog filma i TV, G. je autor raznovrsna opusa, žanrovski populističkih komedija i TV serija, angažiranih drama te artističkih igranih i dokumentarnih filmova kojima je zajedničko vjerno ocrtavanje individualne psihe i društvenih prilika, stalna crta egzistencijalne tjeskobe te osobito nagnuće k profiliranju ženskih likova. Dobitnik je više nagrada za životno djelo: Nagrade »Vladimir Nazor« (1984), Počasne Zlatne arene Pulskog festivala (1992) te Vjesnikove nagrade »Jelen« na Danima hrvatskog filma (1995). God. 1997. utemeljena je filmska nagrada »Krešo Golik«. Bavio se i kazališnom režijom (Licem u lice s B. Bauerom, 1965, HNK Osijek; Weekend v Gruntovcu, 1978, Zagrebačko gradsko kazalište »Komedija«). LIT.: V. Vuković: Imam dvije mame i dva tate. Telegram, 9(1968) 446, str. 7. — P. Krelja: Svijet kakav bi trebao biti. Ibid., 2(12)(1972) 58(574), str 17. — V. Roksandić: Zastupam pozicije glumačkog filma (razgovor). Prolog, 5(1972) 17, str. 43–46. — S. Jurdana, N. Polimac i D. Zubčević: Jednostavnost je vrlina (razgovor). Film, 1(1975) 1, str. 9–17. — S. Jurdana: Golikovi glumci. Ibid., str. 20–21. — Isti: S blagim osjećajem sjete. Ibid., str. 21. — N. Polimac: Prinudni smijeh. Ibid., str. 20. — D. Zubčević: Golikov humanizam. Ibid., str. 20. — D. Mišković: O samoći današnje žene. Večernji list, 22(1978) 5. VIII, str. 11. — Zagrebački krug crtanog filma, 1–4. Zagreb 1978–1986. — P. Volk: Istorija jugoslovenskog filma. Beograd 1986. — N. Đorđević: Nisam nikad pomišljao da pomoću filma mijenjam svijet. Filmska kultura, 33(1990) 181/182, str. 74–77. — A. Oremović: Trenuci oplodnje. Vjesnik, 53(1992) 4. IX, str. 27. — Isti: Filmu s lakoćom. Večernji list, 54(1993) 7. I, str. 25. — B. Sömen: Režiser za sva vremena. Vjesnik, 56(1995) 23. II, str. 21. — B. Sömen i I. Škrabalo: Najlakše sam radio komedije (razgovor). Ibid., 12. III, str. 27–28. — J. Ilić: Hrvatski režiser za sva vremena. Hrvatski obzor, 2(1996) 77, str. 56. — D. Ilinčić: Čašica razgovora o Abesiniji. Večernji list, 40(1996) 21. IX, str. 51. — P. Krelja i dr.: Karizmatska ličnost – razgovor o Kreši Goliku. Hrvatski filmski ljetopis, 2(1996) 7, str. 8–11. — N. Polimac: Filmografija Kreše Golika. Ibid., str. 12–14. — B. Sömen: Autentičan i samozatajan. Vjesnik, 57(1996) 23. IX, str. 18. — I. Škrabalo: Filmski autor koji voli svoju publiku. Hrvatski filmski ljetopis, 2(1996) 7, str. 3–7. — P. Krelja: Golik (s potpunijom bibliografijom). Zagreb 1997. — I. Škrabalo: 101 godina filma u Hrvatskoj 1896.–1997. Zagreb 1998.

Golik, Krešo, hrvatski filmski i televizijski redatelj i scenarist (Fužine, 20. V. 1922 – Zagreb, 20. IX. 1996). Završio grafičku školu, isprva bio športski reporter na Radio Zagrebu, na filmu profesionalno od 1947. Debitirao je realističkim dokumentarnim filmom Još jedan brod je zaplovio (1948), te igranim filmom iz športskog života Plavi 9 (1950). Slijedi drama, s elementima vizualne stilizacije, iz seoskoga života Djevojka i hrast (1955), a tada je, politički nepoćudan, kao samostalni redatelj apstinirao deset godina. Pozornost je ponovno skrenuo jednim od najistaknutijih hrvatskih dokumentarnih filmova Od 3 do 22 (1966., nagrađen u Oberhausenu, Locarnu i Beogradu), s temom teškog položaja žene i realiziranog metodama suvremene dokumentaristike. Uspjehe je postizao i igranim filmovima, osobito humornim psihološkim obiteljskim filmom Imam dvije mame i dva tate (1968), te satiričnom glazbenom komedijom s radnjom u Zagrebu pred II. svjetski rat Tko pjeva zlo ne misli (1970), koja je u mnogim anketama proglašavana najuspjelijim hrvatskim igranim filmom. Sposobnost razigravanja glumaca, precizne socijalnopsihološke analize i stvaranja odgovarajućeg tempa radnje pokazuje i u daljnjim igranim filmovima: Živjeti od ljubavi (1972), Razmeđa (1973), Pucanj (1977), Ljubica (1978) i Vila Orhideja (1988). Djelovao i na televiziji; režirao je, među ostalim, jednu od najpopularnijih i najuspjelijih televizijskih serija Gruntovčani (1975). Od 1979. predavao režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1983). Citiranje: Golik, Krešo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji

u spomen na filmskog redatelja Krešu Golika

(doslovno iz odluke: „Ulica (dio k.č. 2440, dio k.č. 2881/5, dio k.č. 2500/1, dio k.č. 2501/1 i dio k.č. 2502/6, k.o. Podsused) koja se odvaja iz Ulice Velimira Škorpika (na suprotnoj strani Kovinske ulice) u smjeru istoka i spaja se s Ulicom Josipa Lončara, imenuje se u spomen na filmskog redatelja Krešu Golika i dobiva ime Ulica Kreše Golika“)

Wikipedia Wikidata