Lavoslav Hartman
Oradea 1812. – Zagreb 13. 6. 1881.
knjižar, tiskar i nakladnik; 1812 - 1881
Lavoslav Hartman (Oradea, 16. lipnja 1812. − Zagreb, 13. lipnja 1881.) je bio hrvatski knjižar, tiskar, nakladnik, urednik i autor iz zajednice Židova.
== Životopis ==
Rodio se je u rumunjskom gradu Oradei, onda u Kraljevini Ugarskoj u Habsburškoj Monarhiji. U rodnom je gradu radio kao učitelj u židovskoj školi. Ondje je drugovao s braćom Schwarz, koji su mu poslije bili poslovni partneri. Došao je u Zagreb kad je mjesna židovska zajednica bila u razmiricama zbog odvajanja male i bučne zajednice ortodoksnih židova. Kad je došao u Zagreb, smjesta se dao u konsolidiranje mjesne židovske zajednice. Bio je ravnatelj škole.
U Ilici 30 vodio je knjižaru, koji je 1. siječnja 1856. radnju otkupio od samog Ljudevita Gaja, odnosno od Romleitnera koji se parničio s Gajem. Neprodane knjige koje su preostale Gaju, Hartman je otkupio od njega. Pomoćnik Hartmanu bio je Stjepan Kugli, koji je 1881. godine zajedno s drugim Hartmanovim pomoćnikom Albertom Deutschom preuzeo Hartmanovu tiskaru i knjižaru, kojima ju je prodao 31. svibnja 1881. pred smrt. Knjižaru od 1902. vodi sam Kugli.
Hartmanova radnja službeno se zvala Knjigarna Lavoslava Hartmana.
Bio je najveći i najznačajniji izdavač hrvatske dječje knjige. Knjige koje je tiskao bile su za ono doba izvrsno grafički opremljene.
Hartman je objavljivao poznate hrvatske časopise Dom i sviet, skladbe hrvatskog gitarista Ivana Padovca (prema Kuhaču, možda "prvog i jedinog hrvatskog gitarskog virtuoza"), prvi hrvatski dječji časopis Bosiljak koji je kupio od Ivana Filipovića, prvu dječju slikovnicu na hrvatskom jeziku 1863., 1862. je izdao prirodoslovne knjige Vjenceslava Zaboja Mařika koje su bile za mladeži i puk, Narodne novine, učila, muzikalije, slike, veliki njemačko-hrvatski rječnik i drugo.
Od Dragutina Bokana kupio je tiskaru 1869. koju je vodio zajedno s Vilimom Schwarzom i Ignjatom Granitzem. Tiskara je djelovala pod imenom Štamparna Leopolda Hartmana i druga.
Bio je poduzetna duha, pa je 1875. predosjetio kad će biti povoljni trenutak za upustiti se u nakladništvo školskih knjiga, a to je bilo kad je carsko kraljevsko ministarstvo za bogoštovlje i nastavu ukinulo monopol na tiskanje udžbenika i školskih knjiga u Beču, pa je tako svaki privatnik kojem je c.k. ministarstvo odobrilo, mogao tiskati knjigu koje će biti uvedena u škole, pa je tako bio prvi hrvatski tiskar pučkoškolskih knjiga.
1878. je isposlovao pravo za trgovati papirom na veliko, čime je spojio okomito spojio sve grane u proizvodnji i prodaji knjige: nabavu papira, tisak, nakladu i prodaju knjiga.
Bio se teško razbolio i 1881. umro. Na pogrebu su se skupili svi pripadnici židovske općine, ali i mnogo kršćana.
Nekrologe su objavili tri najvažnija zagrebačka dnevna lista: Narodne novine, Obzor i Agramer Zeitung, govoreći sve najljepše o njemu, njegovom radu i doprinosu hrvatskoj kulturi.
== Izvori ==
Imehrvatsko Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. siječnja 2014. (Wayback Machine)
Berislav Majhut: Datiranje Kuglijevih izdanja Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. siječnja 2014. (Wayback Machine)
Snješka Knežević: Lavoslav Hartman - knjižar, nakladnik, urednik i autor Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. siječnja 2014. (Wayback Machine), Ha-kol br. 124, ožujak/travanj 2012., str.23. – 25.
HARTMAN, Lavoslav, knjižar, tiskar i nakladnik (Nagy Várad, danas Oradea, 16. VI. 1812 — Zagreb, 13. VI. 1881). Preparandiju je završio u Nagykaniszi, gdje je bio učitelj u židovskoj pučkoj školi i posjedovao knjižaru. Za tamošnje potrebe sastavio je 1851. školske početnice na njemačkom, mađarskom i hebrejskom jeziku. Dozvolu za vođenje knjižarskog obrta u Zagrebu dobio je 1856. Te godine kupio je nakladnine Gajeve knjižare, 1860. osnovao posudbene knjižnice u Zagrebu i Sisku te izdao njihov katalog (dopunski 1865) i 1862. otvorio knjigovežnicu. Dobivši tiskarsku dozvolu s I. Granitzom i V. Schwarzom kupio je 1869. i obnovio tiskaru D. Bokaua; protokolirana je pod imenom Štamparna L. Hartman i drug, i 1878. u njoj su radila deveterica radnika na tri brzotisna i na jednom ručnom stroju. S Granitzom vodio je od 1878. trgovinu papira na veliko. Od 1875. ortak mu je u knjižari rođak A. Deutsch i od 1881. pomoćnik S. Kugli; obojica od 1881. vode tvrtku pod imenom Knjižara L. Hartman (Kugli i Deutsch). H. je bio u poslovnim vezama s knjižarskim poduzećima u Beču, Pragu i Leipzigu, a od 1862. jedini je hrvatski član bečkog Društva austrijsko-ugarskih knjižara. Pokrenuo je skupljanje građe za jugoslavensku bibliografiju, 1867. postao nakladnik JAZU. Bogat knjižni fond njegova poduzeća pokazuje i Popis nakladnina knjižare Lav. Hartmana u Zagrebu, objavljen 1874. na hrvatskom i njemačkom jeziku. Izdao je velik broj hrvatskih književnih i znanstvenih djela, školskih, omladinskih i dječjih knjiga (autor prve hrvatske slikovnice Naravoslovni abecedar s poučnimi stihovi, Zagreb 1867), vodiča i voznih redova. Kao opreku Viencu pokrenuo je 1870. beletristički časopis Hrvatski sokol (urednik D. Demeter). Tiskao je 1871. Agramer Lloyd i 1877. u njegovoj nakladi Agramer Correspondenz (urednik I. Granitz). Autor je polemičke brošure o pravnom položaju Židova u Ugarskoj i Hrvatskoj (Die Juden in Ungarn, Kroatien und Slavonien, 1861). Na Međunarodnoj izložbi u Beču 1873. dobio je priznanje, a 1878. izlagao na Tipografskoj izložbi u Budimpešti. Bio je član godišnjega priređivačkog odbora za Prvu gospodarsku izložbu 1864, odbora za osnivanje zagrebačke tvornice papira 1873, a kao član Društva umjetnosti sudjelovao je na njegovoj prvoj izložbi 1879–80. u Zagrebu. Podatci o poslovanju nalaze se u HDA (Spisi Namjesničkog vijeća 1856) i DA u Zagrebu (Spisi Gradskog poglavarstva. Obrtni odsjek 1856, 1857, 1860, 1862, 1878). DJELA: Practischer Lehrgang zur schnellen und leichten Erlernung der ungarischen Sprache, 2. Gross-Canisa 1846, Agram 18786; 1. Agram 18626, 18787. — Magyar zsidó vagy Zsidó magyar? Pécsett 1848. — Deutsches Elementar-Lesebüchlein (S. l.) 1851. — Hebräisches Elementar-Lesebüchlein (S. l., s. a.). — Magyar elemi olvasókönyvecske (S. l.) 1851. — Gyakorlati módszer a német nyelvnek (Nagy Kanizsán 1854), Zágráb 1864, 18738. — Die Juden in Ungarn, Kroatien und Slavonien. Agram 1861.
Hartman, Lavoslav (Leopold), hrvatski knjižar (Veliki Varadin, mađ. Nagy Várad, 16. VI. 1812 – Zagreb, 13. VI. 1881). Završivši preparandiju u Velikoj Kaniži (mađarski Nagykanizsa), radio kao učitelj, potom otvorio knjižaru; odselio se u Zagreb, gdje je 1856. preuzeo Gajevu knjižaru (ranije Kraljevska sveučilišna knjižara Franje Suppana), 1860. osnovao posudbene knjižnice u Zagrebu i Sisku. Osobito se zanimao za knjige o metodici i didaktici, a izdao je i Koledar katolički za prostu godinu 1863. kao i više poučno-zabavnih knjiga za djecu; objavio je njemačko-hrvatski rječnik za pravnike Ivana Filipovića (Neues Wörterbuch der kroatischen und deutschen Sprache. Zum Gebrauche für Juristen, 1869–70), prvi u nizu rječnika što ih je izdala njegova knjižara. Godine 1881. knjižaru je prodao svojim suradnicima S. Kugliju i A. Deutschu, koji su proširili naziv u Knjižara Lavoslava Hartmana (Kugli i Deutsch). Citiranje: Hartman, Lavoslav. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji