Lavoslav Horvat

HORVAT, Lavoslav, arhitekt (Varaždinske Toplice, 27. IX. 1901 — Novi Marof, 4. X. 1989). Državnu srednju tehničku školu završio u Zagrebu 1922, arhitekturu diplomirao 1930. na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti (D. Ibler). Tijekom studija afirmirao se na javnim natječajima, prihvativši suvremeni »internacionalni stil« (natječajni projekti za poštu i poštansku štedionicu u Skoplju 1927, sa S. Planićem, I. nagrada; za Gradsku vijećnicu na Sušaku 1927, III. nagrada; za Okružni ured za osiguranje radnika u Beogradu 1929, I. nagrada). Projektant u atelieru R. Lubynskoga 1922–26, samostalni arhitekt od 1930. God. 1931–36. uglavnom boravi u Splitu, gdje izvodi kupalište Bačvice (1930–31), Banovinsku bolnicu (1930–31), na Firulama obiteljske kuće Čulić (1931–32), Čičin-Šain (1932), Ilić (1932), Kolbaet (1932) te crkvu Gospe od Zdravlja (1935–36). U Bolu na Braču izvodi Dominikansku gimnaziju (1931), a u Dubrovniku kupalište Ploče (1932–33), obiteljsku vilu B. Banca na Lapadu (1936) te palaču B. Banca na Pločama (1938–39, s H. Bilinićem). U Zagrebu radi vlastitu kuću na Tuškancu (Vijenac, kbr. 6, 1935) te s H. Bilinićem i Z. Kavurićem sudjeluje na izvedbi Meštrovićeva Doma umjetnosti (1934–38). Od 1945. radi na obnovi gradova i naselja u Ministarstvu građevina, a od 1946. u Zemaljskom građevno-projektnom zavodu u Zagrebu na problemima industrijske arhitekture. God. 1954–62. vodi projektni biro Horvat–Bilinić, a 1962–73. radi u Arhitektonsko-projektnom zavodu. Izvodi tvornicu i predionicu konca »Dalmatinka« u Sinju (1946–73), tvornicu vagona i lokomotiva »Đuro Đaković« u Slavonskom Brodu (1947–48), zgradu Savezne industrijske komore na Terezijama u Beogradu (1954–58), hotel »Jugoslavija« u Novom Beogradu (1955–59), Pamučno-tekstilni kombinat Bahr-Dar u Etiopiji (1959–60), HE »Split« u Zakučcu kraj Omiša (1962–63), hotel »Belvedere« u Medulinu (1965–66). Sudjelovao i na natječajnim projektima za hotel »Lazareti« u Dubrovniku (1930, I. nagrada), Burzu rada u Splitu (1933, II. nagrada), koloniju vila u Strožancu kraj Splita (1932), Državnu štampariju u Beogradu (1933), Planinarski dom na Sljemenu kraj Zagreba (1935), Dom umjetnosti u Splitu (1937, s H. Bilinićem), vilu »Dubrovnik« (1938, s H. Bilinićem) i Regulacioni plan Dubrovnika (1939–40), potom za Palaču CK KPJ u Beogradu (1947, s M. Kauzlarićem i J. Seisselom, III. nagrada) i za hotel u Novom Beogradu (1947, uz konzultacije s M. Kauzlarićem, I. nagrada). U Zagrebu je predavao na Arhitektonsko-građevinsko-geodetskom fakultetu 1948–59. te na Akademiji likovnih umjetnosti 1958–1973. Od 1951. dopisni, a od 1963. redoviti član JAZU. Poimajući arhitekturu kao društveno angažiranu umjetnost pristupio je likovnoj grupi Zemlja (1929–35) te je sudjelovao na njezinim izložbama u Zagrebu (1931–35), Sofiji (1934) i Beogradu (1935). Sudjelovao je i na izložbama arhitekture u Zagrebu (1930), Beogradu (1931) te Pola vijeka hrvatske umjetnosti u Zagrebu (1938). Pripadnik naraštaja koji je od kraja 1920-ih slijedio duh avangardne moderne arhitekture, djelujući u Dalmaciji nastojao je svojoj arhitekturi dati vrijednost regionalnog i nacionalnog izraza, istražujući primjenu novih oblika u posebnim klimatskim i pejzažnim uvjetima te ispitujući upotrijebljeni građevni materijal i autohtone arhitektonsko-urbanističke vrijednosti mediteranske regije. Dobitnik je nagrada za životno djelo »Vladimir Nazor« 1970. i »Viktor Kovačić« 1974.

Lavoslav Horvat (Varaždinske Toplice, 27. rujna 1901. – Novi Marof, 4. listopada 1989.), hrvatski arhitekt.
== Životopis ==
Lavoslav Horvat rođen je 1901. godine pod imenom Lavoslav Kreneis, no nakon posvojenja od strane kovača Franje Horvata i njegove supruge Slavice, primalje koja je prisustvovala rođenju, Lavoslav preuzima ime Horvat koje zadržava do kraja života. Obitelj Horvat se seli u Zagreb 1906. godine iz Varaždinskih Toplica gdje Lavoslav 1908. godine upisuje prvi razred pučke škole u Samostanskoj, današnjoj Varšavskoj ulici, koju uspješno završava 1913. godine.
U razdoblju od 1913. do 1917. godine Horvat polazi Kraljevsku I. realnu gimnaziju u Zagrebu, no nakon završetka gimanzije prekida školovanje na godinu dana zbog oboljenja od periferne kljenuti facijalnog živca. Kao posljedica bolesti, Horvatu će doživotno ostati napola spuštena vjeđa lijevog oka.
Od 1918. do 1922. godine školovao se na Arhitektonskom odsjeku Državne srednje tehničke škole u Zagrebu.
Kao mladi suradnik zaposlio se u arhitektonskom atelijeru Rudolfa Lubynskoga u Palmotićevoj 22 u Zagrebu gdje upoznaje arhitekta Stjepana Planića s kojim će ga vezati doživotno prijateljstvo.
U jesen 1926., s četiri godine prakse, Horvat je među prvim polaznicima Škole za arhitekturu Kraljevske umjetničke akademije (KUA) profesora Drage Iblera.
Od ukupno 57 polaznika Škole za arhitekturu,u razdoblju od 1926. do 1943. godine, diplomiralo je samo njih 18, a i sam Horvat diplomirao je 1935. godine, nakon devet godina studija,i stekao naslov akademskog arhitekta. Kraljevsku umjetničku akademiju karakterizirala je "slobodnija" izobrazba koja je naglasak stavljala na umjetničko oblikovanje u arhitekturu, za razliku od usporednog Tehničkog fakulteta koji se zasnivao na tehničkoj izobrazbi.
Ivan Meštrović izabran je za rektora Kraljevske umjetničke škole gdje prepoznaje talent Lavoslava Horvata, posebice njegovu zanatsku spretnost i dobro poznavanje materijala, posebice kamena. Meštrović stoga povezuje Lavoslava Horvata s Haroldom Bilinićem, jednim od najbližih suradnika, s kojim će Horvat aktivno raditi tijekom cijele svoje karijere. Od 1930. samostalno radi.
Od 1945. radi na obnovi gradova i naselja u Ministarstvu građevina. Od 1946. u Zemaljskom građevno-projektnom zavodu u Zagrebu na problemima industrijske arhitekture.
Vodi projektni biro Horvat-Bilinić u periodu 1954-1962., a od 1962-1973. radi u Arhitektonsko-projektnom zavodu.
U Zagrebu je predavao na Arhitektonsko-građevinsko-geodetskom fakultetu 1948-1959. i na Akademiji likovnih umjetnosti u zagrebu od 1958-1973.
Od 1951. je dopisni član, a od 1963. redoviti član JAZU
Izlagao je s grupom Zemlja, jedan je od protagonista hrvatske moderne.
Istraživao je primjenu novih formi u specifičnim zemljopisnim prilikama i pejzažu,
građevinski materijal i autentične graditeljske vrijednosti Dalmacije.
Poznato je da je radio izvedbene projekte po zamislima i idejama Ivana Meštrivća
i to za paviljon na Trgu žrtava fašizma i nikada završenu crkvu Krista Kralja u Trnju, Zagreb.
Dobitnik nagrade za životno djelo:
"Vladimir Nazor" 1970.
"Viktor Kovačić" 1974.
== Projekti ==
1929. Okružni ured za osiguranje radnika u Beogradu (I. nagrada)
1930-31. Kupalište Bačvice u Splitu
1930-31. Banovinska bolnica u Splitu
1931-32. Na Firulama obiteljske kuće Čulić u Splitu
1935-36. Crkva Gospe od Zdravlja u Dobri u Splitu
1931. Dominikanska gimnazija u Bolu na Braču
1932-33. Kupalište na Pločama u Dubrovniku
1935. Vlastita kuća na Tuškancu, Vijenac kbr. 6
1934-38. Meštrovićev Dom umjetnosti zajedno s Haroldom Bilinićem i Z. Kavurićem
1928-38. Ljetnikovac obitelji Banac u Cavtatu, vile Boža, Karla i Ade Banac na Pločama i u Lapadu
1946-73. Izvodi tvornicu i predionicu konca "Dalmatinka" u Sinju
1947-48. Tvornica vagona i lokomotiva "Đuro Đaković" u Slavonskom Brodu
1954-58. Zgrada Savezne industrijske komore u Beogradu na Terazijama
1955-59. Hotel Jugoslavija u Novom Beogradu
1959-60. Pamučno-tekstilni kombinat Bahr-Dar u Etiopiji
1962-63. HE "Split" u Zakučcu kraj Omiša
1965-66. Hotel "Belvedere" u Medulinu
Osnovna škola "Marin Držić" u Zagrebu u Trnju
Osnovna škola "Davorin Trstenjak" u Zagrebu u Trnju
== Ostali projekti ==
Projekti koji su bili na natječajima:
1927. Projekt za poštu i poštansku štedionicu u Skoplju (sa Stjepanom Planićem I. Nagrada)
1927. Gradska vijećnica na Sušaku (III. Nagrada)
1930. Banska palača u Novom Sadu
1930. Hotel "Lazareti" u Dubrovniku (I. nagrada)
1933. Burza rada u Splitu (II. nagrada)
1932. Kolonija vila u Strožancu kraj Splita
1933. Državna štamparija u Beogradu
1935. Planinarski dom na Sljemenu kraj Zagreba
1937. Dom umjetnosti u Splitu (s Haroldom Bilinićem)
1939-40. Regulacioni plan Dubrovnika
== Izložbe ==
U sklopu likovne grupe "Zemlja"
1931-35. Zagreb
1934. Sofija
1935. Beograd
izložbe arhitekture
1930. Zagreb
1931. Beograd
1938. Pola vijeka hrvatske umjetnosti u Zagrebu
== Literatura ==
Zrinka Paladino, Arhitekt Lavoslav Horvat i „Udruženje umjetnika Zemlja”, Zagreb, Prostor 14(2006); 2(32), str. 167-177.
Alojzije Žlebečić, Krist Kralj u Trnju : spomen-monografija o crkvi i župi Krista Kralja u Zagrebu o 100. obljetnici rođenja Ivana Meštrovića : (1883-1983), Zagreb, 1983.
Hrvatski biografski leksikon, tom 5 (Gn-H), Zagreb, 2002.
Zrinka Paladino, "Kontekstualni ambijentalizam i moderna", Zagreb, Meandarmedia, 2013.
== Izvori ==
== Vanjske poveznice ==
Horvat, Lavoslav Hrvatska tehnička enciklopedija
[1] Zrinka Paladino, Arhitekt Lavoslav Horvat i „Udruženje umjetnika Zemlja”, Zagreb, Prostor 14(2006); 2(32), str. 167-177.
[2]  Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. kolovoza 2008. (Wayback Machine) Crkva Gospe od zdravlja u Splitu
[3] Zorana Sokol Gojnik, Duh moderne i nova liturgijska strujanja na primjeru crkve Gospe od Zdravlja u Splitu
[4] Dobitnici nagrede Vladimir Nazor 1959-2005.
Dalmatinka Hrvatska tehnička enciklopedija

Horvat, Lavoslav, hrvatski arhitekt (Varaždinske Toplice, 27. IX. 1901 – Novi Marof, 4. X. 1989). Arhitekturu završio na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (D. Ibler). U Splitu projektirao Banovinsku bolnicu (1931), kupalište na Bačvicama (1931), crkvu Gospe od zdravlja (1936), u Bolu na Braču Dominikansku gimnaziju (1931), a u Dubrovniku vilu R. Banca na Lapadu (1936), a s H. Bilinićem palaču B. Banca na Pločama (1938/39; danas Galerija umjetnina). Bio je član skupine Zemlja (1929–35). Nakon II. svjetskoga rata projektirao školske (u Držićevoj ulici u Zagrebu), hotelske (hotel Jugoslavija u Beogradu), javne i industrijske građevine, više zgrada Tvornice »Đuro Đaković« u Slavonskome Brodu, Tvornicu žarulja u Zagrebu. Član JAZU (danas HAZU) od 1963. Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1970). Citiranje: Horvat, Lavoslav. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 24.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji

u spomen na arhitekta Lavoslava Horvata

(doslovno iz odluke: „imenuje se u spomen na arhitekta Lavoslava Horvata i dobiva ime ULICA LAVOSLAVA HORVATA“)

Wikipedia Wikidata