Lavoslav Vukelić
Gornji Kosinj 1840. – 1879.
književnik; 1840-1879
Lavoslav Vukelić (Gornji Kosinj, 20. ožujka 1840. – Sveti Križ Začretje, 26. ožujka 1879.), bio je hrvatski pjesnik i prevoditelj.
== Životopis ==
Lavoslav Vukelić rodio se u Gornjem Kosinju 1840. godine, od oca Petra Vukelića i majke Antonije Došen. Rodom je iz plemićke obitelji Vukelića, ličkih Bunjevaca. Osnovnu i srednju školu pohađao je u Senju. Potom je otišao u Beč na upravni tečaj za Vojnu krajinu. Nakon toga se vratio u Hrvatsku, u Liku gdje je službovao kao časnik u mnogim mjestima. Podkraj života premješten je u Sveti Križ Začretje kao časnik. Ondje je imenovan za podžupanova tajnika.
Autor je 79 pjesama i pet crtica iz krajiškog života. Pjesme mu je sabrao Bude Budisavljević u knjižici Književno cvijeće Lavoslava Vukelića.
Prevodio je djela s engleskoga, njemačkoga, poljskoga, ruskoga, talijanskoga i slovenskoga jezika. Najvažniji su mu prijevodi djelâ Shakespearea, Goethea, Bürgera, Heinea, Mickiewicza, Ljermontova, Puškina i Pellica.
== Djela ==
Književno cvieće Lavoslava Vukelića, Zagreb, 1882. (ur. Bude Budisavljević); (2. izd. Književno cvieće/ Lavoslav Vukelić ; pribrao Bude Budisavljević, Zagreb, 1884.)
Izabrana djela / Franjo Marković, Lavoslav Vukelić, Andrija Palmović, Rikard Jorgovanić, Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 44, Zagreb, 1970. (prir. Nedjeljko Mihanović)
== Izvori ==
Enver Ljubović, Grbovi plemstva Like, Gacke i Krbave, 2003., 272. – 274.
Vukelić, Lavoslav, hrvatski književnik i prevoditelj (Gornji Kosinj, 20. III. 1840 – Sveti Križ Začretje, 26. III. 1879). U Beču završio školu za upravnoga časnika u vojnoj administraciji. Službovao je u Osijeku i mnogim mjestima u Lici, a ban I. Mažuranić ga je 1875. imenovao podžupanijskim tajnikom u Krapinskim Toplicama. Bio je gorljiv domoljub i pravaš. Većinu pjesama i pripovijesti objavljivao je u Viencu. Tekstovi su mu okupljeni u posmrtno objavljenoj zbirci Književno cvijeće Lavoslava Vukelića (1882), koju je priredio B. Budisavljević. Vukelićeva poezija uglavnom slijedi tradiciju europskog i hrvatskog romantizma. U kasnijim pjesmama prevladavaju mračniji i tragični tonovi, a iz toga razdoblja potječe i domoljubna elegija Kod Solferina (1879), koja se smatra Vukelićevim najznačajnijim pjesničkim ostvarenjem. Njegov nevelik prozni opus sadrži nekoliko nedovršenih crtica te dvije kraće pripovijesti s temama iz krajiškoga života, Hajduk Rade i Krvava dioba, koje se po pripovjednim značajkama približavaju paradigmi protorealizma. Prevodio je s engleskoga, njemačkoga, poljskoga, ruskoga, talijanskoga i slovenskoga, a među najvažnije prijevode ubrajaju se djela W. Shakespearea, J. W. Goethea, G. A. Bürgera, H. Heinea, A. Mickiewicza, M. J. Ljermontova, A. S. Puškina i S. Pellica. Citiranje: Vukelić, Lavoslav. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji