Ljudevit Farkaš Vukotinović
Zagreb 13. 1. 1813. – Zagreb 17. 3. 1893.
književnik i preporoditelj, znanstvenik; 1813-1893
Ljudevit Farkaš Vukotinović (Zagreb, 13. siječnja 1813. – Zagreb, 17. ožujka 1893.), bio je hrvatski književnik, političar, državni činovnik, znanstvenik i gospodarstvenik.
== Životopis ==
Ljudevit Vukotinović rođen je u Mletačkoj ulici br. 10, u Zagrebu, 1813. godine. Njegovi predci potječu iz Madžarske gdje su bili posjednici. Jedan je od hrvatskih preporoditelja. Okušao se kao pjesnik, novelist i dramatičar, a bavio se i botanikom i mineralogijom. Filozofiju je studirao u Szombathelyu, a pravo u Zagrebu i Požunu, gdje je i diplomirao.
Zajedno s Josipom Kalasancijem Schlosserom objavljuje 1869. godine grandiozno djelo Flora Croatica, svojevrsni kompendij biljnih vrsta u Hrvatskoj. Zalagao se za otkup i objavljivanje radova Stjepana Schulzera Miggenburškog, tada najboljeg hrvatskog mikologa.
Također, bio je istaknuti istraživač na području prirodoslovlja. Pisao je o geološkim odnosima u Lici, Samoboru, Zagrebu i Moslavačkoj gori. Autor je prve hrvatske geološke karte. Bio je jasno opredijeljeni evolucionist.
Veliki župan križevački bio je od 1861. do 1867. godine. Dana 1. siječnja 1867. godine izabran je među prvima za pravog člana JAZU.
O njegovim životnim postulatima govori misao koju je zabilježio u svojim memoarskim zapisima Mađaronstvo u Hrvatskoj:
== Književno stvarateljstvo ==
Svoj književni rad započeo je u Danici u kojoj je 1835. godine objavio prvu ilirsku davoriju Pěsma Horvatov vu Glogovi leto 1813., poznatu po stihu "Nek se hrusti šaka mala".
== Djela ==
Nepotpun popis:
=== Lirika i drame ===
Golub: igrokaz vu chetireh zpeljavanjih, Vu Zagrebu : Pritizkano pri Ferenczu Suppanu, 1832.
Pervi i zadnji kip: turobna igra v jednom zpelaju, Požun (Bratislava), 1833.
Pěsme i pripovědke, U Zagrebu : Tiskom k. p. i. tiskarne dra. Ljudevita Gaja, 1838.
Pěsme i pripovědka, U Zagrebu : Tiskom k. p. i. tiskarne dra. Ljudevita Gaja, 1840.
Ruže i tarnje: pěsme, U Zagrebu : tiskom Fr. Župana, 1841.
Pěsme domorodne (Pěsmarica), Sbirka 1, Zagreb, 1842.
Prošastnost ugarsko-horvatska: historičke novele, U Zagrebu : tiskom Fr. Suppana, kr. pov. knjigotiskara i knjigotaržca, 1844.
Pěsme, U Zagrebu : Tiskom Ljudevita Gaja, 1847.
Trnule: pjesme / od Ljudevita Vukotinovića, U Zagrebu : troškom A. Jakića, 1862.
=== Ostalo ===
Něšto o školah pučkih: rěč u svoje vrěme / od Ljudevita Vukotinovića, U Zagrebu : tiskom i troškom Franje Supana c. kr. p. knjigotiskara i knjigotaržca, 1844.
Pravni odnos Kraljevine Slavonije prema Ugarskoj (Regni Slavoniae erga Hungarium legalis correlatio), 1845.
Někoja glavna pitanja našeg vrěmena / od Ljudevita Vukotinovića. U Zagrebu : Tiskom Franje Župana, 1848.
Godina 1850 u Hervatskoj i Slavonii, U Zagrebu : Tiskom Franje Župana, 1851.
Pametarka: gospodarom u Hrvatskoj i Slavonii / od Ljudevita Farkaš-Vukotinovića, [Zagreb] : Tiskom narodne tiskare dra. LJ. Gaja, 1858.
== Izvori ==
== Vanjske poveznice ==
Golub. Igrokaz vu chetireh Zpeljavanjih (1832.), digital.onb.ac.at.
Vukotinović (Farkaš Vukotinović), Ljudevit, hrvatski političar, književnik i prirodoslovac (Zagreb, 13. I. 1813 – Zagreb, 17. III. 1893). Filozofiju je studirao u Szombathelyu, a pravo u Zagrebu i Požunu, gdje je i diplomirao. Godine 1836. bio je vježbenik pri Banskom stolu, a nakon položenog odvjetničkoga ispita bio je 1836. imenovan podbilježnikom Križevačke županije, te od 1840. velikim sudcem u moslavačkom kotaru. Kao zastupnik Hrvatskoga sabora, od 1847. sudjelovao je u njegovu radu, bio je, uz I. Kukuljevića Sakcinskoga, zaslužan za proglašenje hrvatskoga jezika službenim 1847. Za revolucije 1848–49. bio je vrhovni zapovjednik četa u Križevačkoj županiji, te je s njima osiguravao obranu na Dravi i u Međimurju, a izvještaje s fronte objavljivao je u Slavenskom jugu. Godine 1849–54. bio je predsjednik Zemaljskoga suda u Križevcima, a potom je bio umirovljen zbog suprotstavljanja uvođenju njemačkog jezika kao službenoga. Nakon pada Bachova apsolutizma, bio je 1860. član Banske konferencije, a 1861–67. veliki župan Križevačke županije. Iako je kao član Narodne stranke 1871. bio imenovan zastupnikom u Hrvatskom saboru, ubrzo je pristao uz unioniste, no više nije stupio u državnu službu. Kao politički pisac predstavio se spisom Ilirizam i kroatizam (1842), u kojem je iznosio teze o kulturnom i jezičnom jedinstvu Južnih Slavena zasnovanom na njihovom etničkom jedinstvu te o borbi za samostalan položaj Hrvatske unutar Kraljevine Ugarske i Habsburške Monarhije. U raspravi Pravni odnos Kraljevine Slavonije prema Ugarskoj (Regni Slavoniae erga Hungarium legalis correlatio, 1845) suprotstavio se mađarskim posezanjima za trima slavonskim županijama (Vukovarska, Srijemska i Požeška) te je istaknuo državno jedinstvo Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Za revolucije 1848–49. objavio je brošuru Nekoja glavna pitanja našeg vremena, u kojoj je istaknuo aktualne političke probleme u Hrvatskoj, dok se u brošuri Godina 1850. u Hrvatskoj (1851) protivio germanizaciji i centralizaciji. Književni rad započeo je u Danici, gdje je 1835. objavio prvu ilirsku davoriju Pesma Horvatov vu Glogovi leto 1813, poznatu po stihu Nek se hrusti šaka mala. Objavio je zbirke Pjesme i pripovjetke (1838), Ruže i trnje (1842), Pesme (1847) i Trnule (1867) te povijesne pripovijetke Pošasnost ugarsko-hrvatska (1844). Godine 1842., zajedno sa S. Vrazom i D. Rakovcem, pokrenuo je književni časopis Kolo, a 1859–61. pokrenuo je i uređivao almanah Leptir. S Rakovcem je 1842. uredio i prvu antologiju domoljubne poezije Pesmarica. Sbirka 1. Pesmice domorodne, a bio je i autor kazališnih predstava (igrokaz Golub, 1832). Bavio se i botanikom istražujući hrvatsku floru te je u koautorstvu s J. Schlosserom objavio važna floristička djela: Pregled hrvatske flore (Syllabus florae Croaticae, 1843), malu ekskurzijsku floru za određivanje biljaka Bilinar (1873) i fundamentalno djelo Hrvatska flora (Flora Croatica, 1869). Njegov herbarij danas je dio zbirke Herbarium Croaticum u Botaničkom zavodu Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta u Zagrebu. Bavio se i petrografijom, mineralogijom i geologijom te je bio jedan od osnivača Narodnoga muzeja. Bio je tajnik Gospodarskoga društva (1854) i urednik Gospodarskoga lista (1855–57). Godine 1867. imenovan je pravim članom JAZU. Citiranje: Vukotinović, Ljudevit. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji