Ljudevit Jurak

liječnik, patolog; 1881 - 1945

Ljudevit Jurak (Zalug, Hum na Sutli, 6. listopada 1881. – Zagreb, 9. lipnja 1945.), bio je hrvatski patolog i sudski medicinar. Začetnikom je humanomedicinske patološke anatomije i veterinarske patološke anatomije u Hrvatskoj.
== Životopis ==
Ljudevit Jurak rodio se u selu Zalug pored Huma na Sutli, 1881. godine, od oca Stjepana i majke Amalije (r. Progelhofer). Pohađao je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu koju je završio 1902. godine. Studij medicine završio je u Innsbrucku 1910. godine. Nakon završetka studija ostao je raditi u Innsbrucku kao asistent Zavoda za patološku anatomiju. Godine 1913. u Zagrebu je osnovana Prosektura javnih zdravstvenih zavoda koju je Ljudevit Jurak preuzeo i vodio do kraja života. Godine 1921. postao je profesorom opće patologije i patološke anatomije na novoosnovanom Veterinarskom fakultetu u Zagrebu. Na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu bio je dekanom i u jednom mandatu prodekanom i tu je također djelovao do kraja života. Od 1922. do 1932. godine je profesorom sudske medicine na zagrebačkom medicinskom fakultetu. Godine 1928. obducirao je hrvatskog prvaka Stjepana Radića nakon što je umro od posljedica atentata u beogradskoj Skupštini.
=== Drugi svjetski rat ===
Kao renomirani stručnjak na području patološke anatomije i sudske medicine bio je članom Međunarodnoga povjerenstva od jedanaest stručnjaka koji su istraživali skupne grobnice u Vinici u središnjoj Ukrajini od 12. do 15. srpnja 1943. godine. Povjerenstvo je znanstveno utvrdilo uzrok (hitac u potiljak) i vrijeme (1938. godina) smrti oko 2000 ukrajinskih seljaka i radnika koje su ubili Sovjeti. O tome je Jurak napisao članak, Skupni grobovi u Vinici, objavljen u Hrvatskom narodu 25. srpnja 1943. godine. Surađivao je i u Hrvatskoj enciklopediji, 1941. – 1945.
=== Nakon Drugoga svj. rata ===
Nakon Drugoga svjetskog rata Juraka 15. svibnja 1945. godine uhićuju nove komunističke vlasti po NKVD-ovom nalogu. Ponuđeno mu je da u zamjenu za slobodu povuče svoj potpis s izvješća Međunarodnog povjerenstva o Vinici i izjavi da ga je dao pod prisilom, ali je Jurak to odbio. Nakon što je odbio povući potpis Vojni suda Komande grada Zagreba ga osuđuje 9. lipnja 1945. "zbog djela ratnog zločinstva", na kaznu smrti strijeljanjem, trajan gubitak građanske časti i konfiskaciju imovine. Kako je utvrdilo komunističko istražno povjerenstvo, Jurak je bio kriv što je masovni pokolj u Vinici pripisao "prijateljskoj Sovjetskoj Rusiji", te "svjesno i zlonamjerno vršio propagandu protiv prijateljske Sovjetske Rusije". Po nekim izvorima ubijen je i prije sudske presude. Presudu je potpisao zloglasni Vladimir Ranogajec. Na sjednici Senata Sveučilišta u Zagrebu, 15. rujna 1991. godine, rehabilitiran je.
== Spomen ==
Od 1990. godine održava se Međunarodni simpozij poredbene patologije „Ljudevit Jurak”.
Godine 1998. u sjećanje na profesora Ljudevita Juraka i njegov doprinos medicini, sudskoj medicini te veterinarskoj znanosti uspostavljena je Nagrada „Ljudevit Jurak” za poredbenu patologiju.
Zavod za patologiju Kliničke bolnice Sestre milosrdnice nazvan je njegovim imenom.
== Povezani članci ==
Eduard Miloslavić
== Izvori ==
== Vanjske poveznice ==
Zavod za patologiju 'Ljudevit Jurak'
Ljubica Štefan, Ljudevit Jurak - naša rana i ponos  Arhivirana inačica izvorne stranice od 9. travnja 2015. (Wayback Machine), Hrvatsko slovo. Godina V./Broj 208. Zagreb, petak, 16. travnja 1999.
Ljubo Barić, Biserka Belicza. Jurakov opis Levove bolesti pola stoljeća prije Leva (znanstvena povijesnomedicinska studija)  Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. kolovoza 2016. (Wayback Machine), MEDICUS, vol 1(1), 1992., str. 99-110.

JURAK, Ljudevit, patoanatom i forenzičar (Zalug kraj Huma na Sutli, 6. X. 1881 — Zagreb, 10? VI. 1945). Gimnaziju završio u Zagrebu 1902, a studij medicine u Innsbrucku 1910. God. 1911–14. bio je asistent u Zavodu za patološku anatomiju Sveučilišta u Innsbrucku i suradnik tamošnjega Zavoda za sudsku medicinu. Dekretom Zemaljske vlade u Zagrebu imenovan je 1914. županijskim fizikom i službenim prosektorom za sve javne zdravstvene zavode grada Zagreba te predstojnikom njihove Prosekture, a ubrzo i stalnim sudskim vještakom Sudbenoga stola. Za I. svjetskoga rata preuzeo je i prosektorski rad u zagrebačkim rezervnim vojnim bolnicama. God. 1920. Vijeće Veterinarske visoke škole u Zagrebu pozvalo ga je na katedru za opću patologiju i patološku anatomiju. Nakon usavršivanja na veterinarskim učilištima u Beču i Dresdenu, 1921. postaje prvim redovitim profesorom i predstojnikom katedre za patološku anatomiju na Veterinarskoj visokoj školi (od 1924. Veterinarski fakultet), a u nedostatku nastavnika predavao je 1921–22. patološku anatomiju te 1923–32. sudsku medicinu i na Medicinskom fakultetu. Također je bio stalni prosektor Bolnice »Sestre milosrdnice« i honorarni suradnik Laboratorija željezničarske ambulante u Zagrebu. Začetnik je humane i veterinarske patološke anatomije u Hrvatskoj i osnivač patoanatomske zbirke pri Veterinarskom fakultetu (tada najbogatije u Europi). Bavio se komparativnom patologijom i histologijom, a na području humane medicine ponajviše je proučavao kardiovaskularnu patologiju, neuropatologiju i hepatobilijarnu patologiju. Prvi je podrobno opisao i protumačio patološku sliku (poslije nazvana po američkom patologu Mauricu Levu) oštećenja provodnoga srčanoga sustava u bolesnika koji su za života bolovali od atrioventrikulskoga bloka. Radove, kazuističke prikaze i druge članke objavljivao je u časopisima i listovima Wiener klinische Wochenschrift (1914), Liječnički vjesnik (1915–19, 1928, 1942–45), Zentralblatt für Herz- und Gefäss-Krankheiten (Berlin 1915), Hrvatska njiva (1917–18), Kriminal (1931), Jugoslovenski veterinarski glasnik (Beograd 1933, 1935), Jutarnji list (1933), Vinarski list (Beograd 1939). Surađivao je i u Hrvatskoj enciklopediji (Zagreb 1941–1945). Kao član međunarodnoga povjerenstva Crvenoga križa 1943. istraživao je vrijeme i uzrok smrti žrtava u masovnim grobnicama u Vinnici. Služeći se isključivo znanstvenim metodama i djelujući sasvim nepristrano, povjerenstvo je nedvojbeno zaključilo da su taj zločin u Ukrajini počinili Sovjeti. Držeći se načela o znanstvenoj istini, J. – koji je o tom izvijestio u Hrvatskom narodu (1943, br. 790) – ostao je pri svojem stajalištu i pod prijetnjom smrću. Uhićen je u svibnju 1945. i presudom suda Komande grada Zagreba zbog »djela ratnog zločinstva« 9. VI. 1945. osuđen na smrt strijeljanjem. Rehabilitiran je 1991. odlukom Senata Sveučilišta u Zagrebu, a Zavod za patologiju Kliničke bolnice »Sestre milosrdnice« nazvan je njegovim imenom.

Jurak, Ljudevit, hrvatski liječnik, specijalist patološke anatomije i sudske medicine (Zalug, Hum na Sutli, 6. X. 1881 – Zagreb, 10. VI. 1945). Studij medicine završio 1910. u Innsbrucku, gdje je potom radio u Zavodu za patološku anatomiju. Godine 1914. preuzeo je vodstvo Prosekture javnih zdravstvenih zavoda grada Zagreba, a 1920. postao redovitim profesorom patološke anatomije na zagrebačkome Veterinarskom fakultetu, nastavivši do kraja života i svoj rad u Prosekturi. Uz to je 1922–32. vodio praktičnu nastavu sudske medicine na Medicinskom fakultetu. Godine 1943. bio je član međunarodnoga povjerenstva koje je istraživalo skupne grobnice seljaka i radnika u Vinici (zapadna Ukrajina), a koje je došlo do nedvojbenog zaključka da su masovno ubojstvo oko 1300 ljudi počinili Sovjeti god. 1938. Uhićen je u svibnju 1945. i presudom suda Komande grada Zagreba zbog »djela ratnog zločinstva« 9. VI. 1945. osuđen na smrt strijeljanjem. Rehabilitiran je 1991. odlukom Senata Sveučilišta u Zagrebu. Citiranje: Jurak, Ljudevit. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji

u spomen na dr. Ljudevita Juraka, profesora Veterinarskog fakulteta

(doslovno iz odluke: „preimenuje se u spomen na dr. Ljudevita Juraka, profesora Veterinarskog fakulteta i dobiva“)

Wikipedia Wikidata