Ludovik Paskalić
Kotor 1500. – Kotor 1551.
pjesnik; 1500 - 1551
Ludovik Paskalić Paschale (Ludovik Paskvalić, Ljudevit Paskvalić) (1500. – 1551.) je bio hrvatski latinist iz doba renesanse iz Kotora.
Studirao je u Italiji. Zbirka prigodnica i ljubavne lirike Rime volgari najopsežniji je i najcjelovitiji pjesnički opus na talijanskom jeziku koji je napisan na istočnoj jadranskoj obali. Posvećena je jednoj Zadranci.
Aktivni je sudionik mletačko-turskih ratova, u vrijeme kada su Turci pustošili otoke Egejskog mora pod zapovjedništvom Hajredina Barbarosse, pjesnik Ludovicus Pascalis / Paskalić. U mladosti bio zarobljen od maurskih gusara u Africi, no o tome ne piše u svojim poslanicama. Poslanica odaslana prijatelju Marijanu Bizantiju, Ad Marianum Bizantium, iz druge knjige elegija, Carmina, nastala je potkraj 1537. ili početkom 1538., kada je pjesnik Paskalić u službi mletačke države branio svoj daleki zavičaj, koji zove Ilirija, i Republiku Sv. Marka. Pjesnik izvješćuje svojega najdražeg prijatelja Marijana Bizantija o svojem boravku u gradu Retimnu (Rethymno), ispunjen strahom i brigom jer se turski barbari spremaju zauzeti Kretu. Nezaustavljiva nadiranja Turaka u Europu u prvoj polovici XVI. st., ali i stalni sukobi »saveznika«, kraljeva europskih vladarskih kuća, papa i Venecije, zrcale se u elegijskim poslanicama Ilije Crijevića, Jerolima Bartučevića i Ljudevita Paskalića. Lucićevi, Hektorovićevi i Paskalićevi stihovi aktualiziraju vrijeme mletačko-turskih sukoba na Sredozemlju. Najočitije obraćanje papi, caru i Veneciji, s jedinom željom iskrenoga savezništva i sprječavanja prolijevanja kršćanske krvi, očituju Paskalićevi stihovi u elegijskoj poslanici francuskom kralju Franji I. Heksametarsku poslanicu namijenjenio je francuskom kralju Franji I., Ad Galliae regem reliquosque principes christianos / Kralju Galije i ostalim kršćanskim vladarima. Poslanica elegičnoga tona odgovor je na suvremena politička zbivanja koja su krojila tadašnju kartu Europe. Pascalis, u ime kršćanskoga svijeta, moli kralja da zaboravi na stare nesuglasice i zavade s Karlom V., te se udruži protiv turske opasnosti. Česmički, Marulić, Bartučević, Paskalić zazivali su pomoć svojih europskih susjeda, no njihovi protuturski apeli nisu naišli na odjek u tadašnjoj europskoj javnosti. Barem nam nije poznato! Eksteritorijalni intelektualci poput Pannoniusa i Pascalisa u elegijskoj poslanici pomiruju internacionalno (danas bismo rekli kozmopolitizam) i domoljublje. Zdušno zagovaraju ideju angažiranosti na obrani vjere i domova zbog turskih osvajačkih ratova, ali ne kriju tjeskobu zbog nezainteresiranosti bliskih nam neslavenskih naroda. Pjesnici poput Lucića i Hektorovića predstavljaju novi intelektualni svijet. Oni su plemići, ali i vrlo spretni trgovci, poduzetnici, građevinari, no uvijek sebe svjesni kršćani. U slobodno vrijeme postaju pjesnici i prijatelji. Pannonius i Pascalis, silom prilike, vojnici su i pjesnici. Paskalić se vratio u Kotor početkom 1538. kada je Mletačka Republika sklopila mir sa sultanom Sulejmanom II. Veličanstvenim. S Krete je odaslana i poslanica Eugenu Bući u kojoj neće pisati o časničkom životu u vojsci, nego o staroj kretskoj kulturi koja ga ne ostavlja ravnodušnim. Pjesnikovo oduševljenje starom grčkom kulturom i mitologijom treba tražiti i u humanističkoj naobrazbi koju je stekao za studiranja u Padovi.
Poezija mu ima erotičkih elemenata (Carmina, "Pjesme", 1551.). Tu mu je zbirku objavio tal. pjesnik Lodovico Dolce. Sadrži elegije, silve i epigrame. Većina je pjesama ljubavna, posvećene jednoj Kotoranci, ali sadrži i političke aluzije na onovremene ljude i zbivanja.
Ova je knjiga zadnja velika tiskana zbirka latinske poezije u hrvatskom humanizmu a koju u potpunosti prožima zanimanje za svjetovno.
Napisao je poslanicu hrvatskom pjesniku Jeronimu Bartučeviću prigodom supruzine smrti (Ad Hieronymum Bertutium Atticum consolatio in morte coniugis).
== Izvori ==
Skripte FFZG Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. lipnja 2007. (Wayback Machine) Starija hrvatska književnost - renesansa
== Vanjske poveznice ==
Digitalna antologija "Hrvatsko pjesništvo Boke" Ljudevit Paskvalić
Paskalić, Ludovik (Pasković, Paskvali, Pasquali, Ludovicus Pascalis, Lodovico Pascale), hrvatski pjesnik (Kotor, oko 1500 – Kotor, 1551). Član kotorske plemićke obitelji Paskvali. Studirao u Padovi nakon 1520., a zna se i da je bio sužnjem u Africi, da je 1537. boravio na Kreti u mletačkoj vojnoj misiji za obranu od Turaka te da se 1538. vratio u Kotor. Njegova talijanska zbirka Pučke rime… (Rime volgari di M. Ludovico Pascale da Catharo Dalmatino, 1549) najopsežniji je pjesnički opus na talijanskome nastao na istočnoj obali Jadrana. Prvi dio zbirke obuhvaća petrarkističku ljubavnu liriku bembističkog usmjerenja, a drugi, pod zasebnim nazivom Rime diverse, poslanice, prigodnice i panegirike. Kraću latinsku zbirku srodne tematike, u kojoj je i priličan broj autobiografskih pjesama, tiskao mu je posmrtno prijatelj, talijanski pjesnik Lodovico Dolce (Pjesme – Carmina, 1551). To je posljednja objavljena zbirka latinskoga pjesništva hrvatskoga humanizma koja je potpuno prožeta zanimanjem za svjetovno. U Arhivu Male braće u Dubrovniku čuvaju se neke Paskalićeve neobjavljene pjesme. Paskalić je u svoje doba bio vrlo cijenjen pjesnik, mnoge su mu pjesme uvrštene u antologije, a engleski petrarkist Th. Lodge prepjevao je četiri njegova soneta. Citiranje: Paskalić, Ludovik. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji
u spomen na latinistu Ludovika Paskalića
(doslovno iz odluke: „preimenuje se u spomen na latinistu Ludovika Pas- kalića i dobiva ime“)