Luka Botić

književnik i političar; 1830-1863

Luka Botić (Split, 1830. – Đakovo, 22. kolovoza 1863.), hrvatski književnik i političar.
== Životopis ==
Gimnaziju je završio u Splitu, a teologiju je studirao u Zadru. Bio je zagrijan za ideje narodnog preporoda. Jedno vrijeme je radio kao Strossmayerov službenik na dvoru u Đakovu, ali kako je odbio prisegnuti vjernost caru dobio je otkaz. Nakon pada Bachova apsolutizma, 1861. postaje zastupnik u Saboru, gdje se bori za ujedinjene Hrvatske i Dalmacije. Umro je od tuberkuloze. Veliki uspjeh postigla je njegova pripovijest u stihu Pobratimstvo, a njegovo glavno djelo, spjev Bijedna Mara, bilo je vrlo popularno među suvremenicima. Ostala su mu značajnija djela spjev Petar Bačić i proza Dilber Hasan. Smatra se osnivačem hrvatskog romantičnog epa.
== Djela ==
Pobratimstvo
Bijedna Mara
Petar Bačić
Dilber Hasan
== Vanjske poveznice ==
Digitalizirana djela, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu

BOTIĆ, Luka, književnik (Split, 22. I 1830 — Đakovo, 22. VIII 1863). Potječe iz splitske težačke obitelji. U Splitu je završio pučku školu (1837–41) te u sjemeništu polazio gramatiku (1841–45), humanistiku (1845–47) i filozofiju (1847–49). God. 1849. odlazi na studij teologije u Zadar, ali je 1851. izbačen. Putovao je po Hercegovini i Bosni te se upoznao sa živom tradicijom narodne poezije. Nakon kraćeg boravka kod M. Bana u Beogradu zaposlio se 1852. u Gajevoj tiskari u Zagrebu, a 1853. postaje predstojnikom na gospodarskom imanju Đakovačke biskupije. Odbivši da kao činovnik položi zakletvu vjernosti kralju Franji Josipu I, otpušten je 1860. Uz pomoć J. J. Strossmayera izabran je 1861. za đakovačkog zastupnika u Hrvatskom saboru, gdje je bio član školskog i upravno-činovničkog odbora. Saborskim govorom od 1. VII 1861. istupa protiv dalmatinskih autonomaša i prevlasti talijanskog jezika u Dalmaciji, a o sjedinjenju Dalmacije i banske Hrvatske piše i u Pozoru (1861, 130). Njegova je zastupnička djelatnost postala centralističkoj politici Beča nepoželjna pa mu je zabranjeno objavljivanje. Umro je od sušice. — Botićev prvenac pripovijetka u stihovima Pobratimstvo bila je novost zbog orijentalne egzotike i nadahnutosti metrikom narodne poezije te je za nju 1854. dobio nagradu Nevena, u kome je i objavljena. Iste godine tiskana mu je u Nevenu većina pjesama i pripovijedaka (Što će meni cvijeće svakojako, Tri muke bjeguncima, Srb ide u rat, Dilber-Hasan). U romantičarskim pripovijestima dotadašnjoj protuturskoj tematici hrvatske hajdučko-turske novelistike suprotstavio je miroljubivost i bratstvo, iznoseći besmisao vjerskih opreka i zapreka u ljubavi, po čemu je bio preteča J. E. Tomiću. Kao narodnjak oduševljavao se štokavskim narječjem i folklorom te je u ritmu narodne poezije pisao lirske pripovijesti. Zapažena je pripovijest Dilber-Hasan po istočnjačkom ozračju i po neobičnim romantičarskim zapletima, ali realistički oslikava i društvene odnose za srpskog ustanka. Prema talijanskim uzorima (T. Grossi, A. Aleardi, G. Prati) lirski je obradio povijesne motive u pjesničkim pripovijetkama Bijedna Mara i Petar Bačić. B. je samo u nekim odlomcima tromi narodni izričaj uspio preobraziti u živ, individualni izraz. — Bijedna Mara poslužila je kao motiv operama J. Hatzea (Adel i Mara) i I. Paraća (Adelova pjesma), a N. Bartulović ju je dramatizirao (1922). Botićevu korespondenciju, što se čuva u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu, objavio je J. Ravlić u Arhivskom vjesniku (1970, 13). Na češki je prevedena Turčinova ljubavna pjesma i Pobratimstvo, a jedna pjesma na njemački. U Splitu ima spomenik (I. Meštrović); pjesme su mu posvetili P. Preradović, B. Lovrić, D. Sirovica, Đ. Vilović, R. Katalinić Jeretov. — F. Marković ističe da je B. stvorio tip narodnoga romantičnog epa, a A. Barac ga je smatrao najboljim piscem predšenoina razdoblja. DJELA: Bijedna Mara. Zagreb 1861, Split 1873, 1918, Beč 1921. — Petar Bačić. Osijek 1862. — Pjesme. Zagreb 1885. — Pobratimstvo i Bijedna Mara. Zagreb 1921. — Dilber-Hasan. Split 1930. — Djela. Zagreb 1949. — Izabrana djela. Zagreb 1949. — Izabrana djela. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 35. Zagreb 1973. — K. Pavić: Bibliografija radova Luke Botića. Zadarska revija, 32(1983) 2/3, str. 189–195.

Botić, Luka, hrvatski književnik (Split, 22. I. 1830 – Đakovo, 22. VIII. 1863). Studirao teologiju u Zadru 1849–51., kada je protjeran sa studija zbog neposluha. Potom je boravio kraće vrijeme u Sarajevu, pa u Beogradu kod M. Bana. God. 1852. došao je u Zagreb i radio u Gajevoj tiskari, a od 1853. bio je predstojnik biskupskog imanja u Đakovu. Posao je izgubio 1860. nakon odbijanja prisege vjernosti austrijskomu caru. Na izborima 1861., uz potporu J. J. Strossmayera, izabran za saborskog zastupnika đakovačkoga kraja. U političkim nastupima zauzimao se za ravnopravan savez s Mađarima u borbi protiv centralizacijsko-germanizacijskih težnji bečkoga dvora, te za sjedinjenje Dalmacije i sjeverne Hrvatske.U književni je život ušao 1854., kada je u Nevenu objavio tri kraće lirske pjesme, pripovijetku Dilber Hasan o muslimansko-kršćanskom prijateljstvu i ljubavi u Sarajevu u vrijeme srpskog ustanka 1806., te epsko djelo Pobratimstvo, za koje je dobio nagradu čitatelja. Građa iz kronike V. Solitra o događajima u Splitu i okolici u XVI. st. inspirirala ga je za još dva epska djela: Bijednu Maru (1861) i Petra Bačića (1862). Premda se motivi kršćansko-turskog sukoba nalaze u svim Botićevim pripovjednim djelima, njihovi se protagonisti uglavnom zaljubljuju ili sprijateljuju (bratime) s pripadnicima druge konfesije. Zato se upravo Botićev književni opus smatra prvim znatnijim zaokretom u tolerantnijem prikazu Turaka (muslimana) u hrvatskoj književnosti. Na metričkoj (nerimovani epski deseterac), frazeološkoj i motivsko-tematskoj razini Botićeva se djela uvelike oslanjaju na usmenu književnost, a u oblikovanju likova i pripovjednoj motivaciji mogu se prepoznati obrasci romantičarske poetike. Citiranje: Botić, Luka. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji

Wikipedia Wikidata