Luka Ilić Oriovčanin

svećenik, povjesničar i pjesnik; 1817 - 1878

Luka Ilić Oriovčanin (Oriovac, 15. listopada 1817. – Novska, 4. veljače 1878.), bio je hrvatski pjesnik i etnolog. Njegova knjiga Narodni slavonski običaji (1846.), smatra se prvom hrvatskom široko zasnovanom usporednom etnološkom studijom.
== Životopis ==
Luka Ilić Oriovčanin rođen je 15. listopada 1817. godine u Oriovcu, u seljačkoj obitelji. Osnovnu školu završio je u Oriovcu, gimnaziju u Požegi, te filozofsko-teološki fakultet u Zagrebu. Bio je članom Narodnoga ilirskoga sjemenišnog društva i objavljivao je prigodnice u Danici i Kolu (dio kojih je uvršten u zbirku Slavonske varoške pjesme, I–IV, 1844. – 1847.) u kojima je objavljivao i slavonske narodne pjesme, običaje i vjerovanja.
Godine 1843. zaređen je za svećenika, a kapelanovao je u slavonskim župama (Ruševo, Velika, Lipovljani, Gaj i Bebrina). Imenovan je 1852. godine vojnim svećenikom a boravio je na ratištima s gradiškom graničarskom pukovnijom. Jedno vrijeme obavljao je vjeroučiteljsku službu u vojnom zavodu Pančevo. U Zadru je 1869. godine umirovljen. primivši odličje za časnog predsjednika Čanadskog kaptola i Zadarske nadbiskupije. Nakon umirovljenja bio je župnik u Mačkovcu, a od 1872. godine u Novskoj. Osim svećeničkog poziva bavio se i poviješću, etnografijom, arheologijom i numizmatikom. Nakon njegove smrti zagrebački časopis Vienac, kojem je glavni urednik bio August Šenoa, upozorio je hrvatsku vladu da otkupi Ilićevu bogatu numizmatičku zbirku. U zbirci su se našla 3333 komada kovanog novca i 44 banknote.
Umro je 1878. godine, a pokopan je na mjesnom groblju u Novskoj.
== Djela ==
Baron Franjo Trenk i slavonski panduri, U Zagrebu: tiskom i troškom Franje Suppana, 1845.
Narodni slavonski običaji sabrani i popisani po Luki Iliću, Oriovčaninu, U Zagrebu: tiskane kod Franje Suppana, 1846.
Lovorike gradiškoga narodnoga graničarskoga puka br. 8 opjevaju narodne pjesme / sabrao i razjasnio Luka Ilić Oriovčanin, Zagreb: Tisak i naklada knjižare L. Hartmana (St. Kugli), 1910?
Izabrana djela, Privlačica, Vinkovci, 1994.
Narodni slavonski običaji / sabrani i popisani po Luki Iliću, Oriovčaninu, Gradsko poglavarstvo, Novska, 1997.
Oriovac u hrvatskoj književnosti / Stjepan Ilijašević, Luka Ilić Oriovčanin, Fran Gundrum, prir. Stana Vukovac i Ivica Balen, Riječ, Vinkovci, 2007.
== Izvori ==
== Vanjske poveznice ==
Digitalizirana djela, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu

ILIĆ ORIOVČANIN, Luka, folklorist i etnograf (Oriovac, 15. X. 1817 — Novska, 4. II. 1878). Gimnaziju završio u Požegi 1837, bogoslovni studij u Zagrebu 1843, kada je i zaređen za svećenika. Služio kao kapelan u slavonskim župama, Ruševu 1843–44, Velikoj 1844–46, Lipovljanima 1846–47, Gaju 1847–48. i Bebrini 1848–52, potom kao vojni svećenik i vjeroučitelj u Mlecima, Padovi, Coneglianu i Udinama 1852–53, u Pančevu 1853–58, Bijeloj Crkvi 1858–65, Petrovaradinu 1865–67, Kőszegu 1867, Zadru od 1867. do umirovljenja 1869. te naposljetku kao župnik u Mačkovcu 1869–72. i u Novskoj od 1872. do kraja života. — Za boravka u zagrebačkom sjemeništu postao 1838. članom Narodnoga ilirskoga sjemenišnoga društva i upoznao se s ilircima, posebice sa S. Vrazom. To ga je potaknulo na pisanje poezije i pobudilo na proučavanje hrvatske folklorne i usmenoknjiževne baštine. U čast suvremenicima pisao je prigodnice, od kojih su objavljene one S. Ilijaševiću (Zagreb 1838) i Dragutinu (Karlu) Radinoviću (Zagreb 1839). Domoljubne i ljubavne pjesme te povijesne i kulturološke članke i studije objavljivao je u periodicima Danica ilirska odn. Danica horvatska, slavonska i dalmatinska (1841–44), Kolo (1842), Obći zagrebački kalendar (1847), Slavenski jug (1849), Neven (1852–56), Zagrebački katolički list (1852), Arkiv za povjestnicu jugoslavensku (1859), Glasonoša (1862, 1864), Naše gore list (1862–63), Biser (1863), Slavonac (1863–65), Požeški pučki kalendar (1864), Sveobći pučki kalendar (1866) i Branik (1871). Za službovanja u Slavoniji prikupljao i zapisivao usmene ljubavne pjesme, napitnice i epske pjesme o graničarskom životu te ih 1844–47. skupio u zbirci Slavonske varoške pjesme, koja sadržava i pjesme mnogih ilirskih suvremenika te Ilićeve prijevode i preradbe pjesama Theodora Körnera. Zapisane je usmene pjesme objavio i 1874. u zbirci Lovorike Gradiškoga narodnoga graničarskoga puka br. 8 opjevaju narodne pjesme, kojoj je kao predgovor dodao pregled povijesti Vojne krajine i Gradiške pukovnije. U rukopisu je ostavio zbirku od oko 1500 slavonskih lirskih i epskih pučkih pjesama s bilješkama i ispravcima, koje je dio 1896–97. objavila MH (zbirka Hrvatske narodne pjesme, 1. Junačke pjesme, 1–2), dok se njezina četiri sveska čuvaju u Arhivu Etnološkoga zavoda HAZU (26 abcd). Rezultate bilježenja pučkih običaja objavio je u knjizi Narodni slavonski običaji 1846. U prvom su dijelu moraliziranjem i didaktizmom prožeti opisi svagdašnjih običaja i zapisci pjesama koje su se pritom pjevale, a u drugom opisi plesova. Samostalno je prikupljao građu, zapisivao kontekst pojedinih događanja te precizno navodio gdje je, kada i u kakvim okolnostima što vidio i čuo. Služio se podatcima drugih autora koji su pisali o običajima (posebice Jána Kollára) i tražio srodne elemente slavonskih običaja s običajima drugih Slavena, pa je njegova knjiga jedna od prvih poredbenih etnoloških studija u nas. Napisao je povijesni rad Baron Franjo Trenk i slavonski panduri (1845) te Historische Skizze der kaiserlich königlichen Militär-Communität Pančova (1855) o prošlosti Vojne krajine i Pančeva. U Zbirci rijetkosti NSK čuvaju se njegovi rukopisi Starožitnosti Kraljevstva Slavonije (R 3252), opis zemljopisnih, arheoloških, povijesnih i kulturoloških obilježja pojedinih dijelova Slavonije, Inscriptiones Romanae in Dalmatia invente (R 3256), rad o rimskim natpisima u Dalmaciji, te Grčko i rimsko bajoslovje (R 3553), o grčkoj i rimskoj mitologiji. Skupljao je i proučavao stari novac, pa su ondje i njegovi rukopisi Uputjenje u penezoslovje iliti numismatiku (R 3355), u kojem piše o postanku, izradbi, obliku, težini, veličini i vrijednosti novca, pravu kovanja, kovnicama, rijetkom novcu te donosi popis numizmatičke literature, zatim Numismatika rimskieh obiteljah (R 3356) i Numismatika rimsko-gerčkih carevah (R 3247), dok se rkp. Dalmatinsko penezoslovje, poznat i pod naslovom Dalmatinski novci, čuva u Arhivu HAZU (IIb. 52). Zbirka od oko 3000 komada grčkoga, rimskoga i slavonskoga kovanoga novca nakon njegove je smrti otkupljena i pohranjena u zagrebačkom Arheološkom muzeju (nije sačuvana kao cjelina). Potpisivao se pseudonimima Jagoda Bèrlićeva, Slavoljub Slavončević i Vinko Lozić. U Arhivu HAZU (VII. 109) čuva se njegov Dnevnik, koji je dijelom pisao šifriranim pismom. — KUD u Oriovcu od 1990. djeluje pod njegovim imenom, od 1991. održava se godišnja smotra kulturnoga stvaralaštva Dani Luke Ilića Oriovčanina u Novskoj, gdje mu je 1998. na današnjem Trgu dr. Franje Tuđmana postavljen spomenik, rad kipara Josipa Stipeča. DJELA: Slavonske varoške pĕsme, 1–4. Zagreb 1844–1847, 1847–1852². — Baron Franjo Trenk i slavonski panduri. Zagreb 1845. — Narodni slavonski običaji. Zagreb 1846, Novska 1997 (pretisak 1. izd.). — Historische Skizze der kaiserlich königlichen Militär-Communität Pančova. Pančova 1855. — Lovorike Gradiškoga narodnoga graničarskoga puka br. 8 opjevaju narodne pjesme. Zagreb 1874, (1912²), Nova Gradiška 1990 (pretisak izd. iz 1874). — Izabrana djela. Vinkovci 1994.

Ilić Oriovčanin, Luka, hrvatski pjesnik i etnolog (Oriovac, 15. X. 1817 – Novska, 4. II. 1878). Studirao bogosloviju u Zagrebu. Zaređen 1843. te bio kapelan u slavonskim župama, vojni svećenik u Italiji i Mađarskoj te župnik u Mačkovcu i Novskoj. Kao zagrebački sjemeništarac bio je član Narodnoga ilirskoga sjemenišnog društva te objavljivao prigodnice u Danici i Kolu (dio je uvršten u zbirku Slavonske varoške pjesme, I–IV, 1844–47), gdje je objavljivao i slavonske narodne pjesme, običaje i vjerovanja. Zapise je objedinio u knjizi Narodni slavonski običaji (1846), koja se smatra prvom hrvatskom široko zasnovanom usporednom etnološkom studijom. Objavio je i biografiju Baron Franjo Trenk i slavonski panduri (1845). Citiranje: Ilić Oriovčanin, Luka. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji

Wikipedia Wikidata