Marija Braut

Marija Braut (rođ. Kračun; Celje, 7. kolovoza 1929. – Zagreb, 1. srpnja 2015.) bila je hrvatska fotografkinja i jedna od najznačajnijih umjetničkih nasljednica tzv. Zagrebačke škole fotografije.
== Životopis ==
Marija Braut rođena je 1929. u Celju. U Zagreb se doselila 1941. te je tu maturirala i započela studij arhitekture. Fotografijom se počela baviti 1967. u ateljeu Toše Dabca, najprije kao učenica, a poslije i suradnica toga našega najpoznatijega predstavnika tzv. Zagrebačke škole fotografije. Prvu samostalnu izložbu imala je 1969. u galeriji zagrebačkoga Studentskoga centra, a iste godine postaje i članicom ULUPUH-a.
Radila je u Galerijama grada Zagreba (današnjem Muzeju suvremene umjetnosti), za čije je potrebe snimala slike za kataloge te portrete mnogih umjetnika. Od 1972. djelovala je kao samostalna umjetnica. Svoje umjetničke fotografije izlagala je na više od stotinu samostalnih i skupnih izložbi, a mnoge su joj fotografije objavljivane i u novinama te specijaliziranim časopisima. Kao fotografkinja je surađivala i s mnogim hrvatskim kazalištima i festivalima, primjerice Hrvatskim narodnim kazalištem u Zagrebu, Zagrebačkim kazalištem mladih, Gradskim dramskim kazalištem Gavella i Satiričkim kazalištem Kerempuh te Dubrovačkim ljetnim igrama.
O životu i umjetničkom radu Marije Braut snimljen je 2009. godine i dokumentarni film "Marija hoda tiho". Posljednja velika izložba njezinih do tada nepoznatih i rjeđe izlaganih fotografija nazvana je Nepoznati Zagreb Marije Braut i priređena u zagrebačkom Umjetničkom paviljonu 2014. godine. Njezine fotografije i na tisuće negativa čuvaju se u zbirkama mnogih zagrebačkih muzeja, Hrvatskom državnom arhivu, Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, Ministarstvu obrane Republike Hrvatske i drugdje.
Marija Braut dobitnica je mnogih nagrada i priznanja, među kojima i nagrade Grada Zagreba (1972.) i nagrade za životno djelo Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti (2008.).
== Popis monografija ==
Zdravo maleni, Šibenik 1980.
Maksimir, Zagreb 1982.
Dagomys INGRA, Zagreb 1983.
Zagreb – moj grad, Globus/Mladinska knjiga, Zagreb 1987.
Dubrovnik – jedno lice rata, 1994.
Maksimir 200, Grad Zagreb, Zagreb 1994.
Dubrovnik ponovljen, LMN d.o.o. 2001.
Marija Braut – Retrospektiva, Marina Viculin, Galerija Klovićevi dvori 2001.
Marija Braut – fotografije 1967. – 2005., Ive Šimat Banov, 2006.
Marija Braut – Moj Zagreb u koloru, Iva Prosoli, Muzej grada Zagreba 2009.
Novi Zagreb Jučer / Marija Braut i Mario Rozić, Anita Zlomislić, Centar za kulturu Novi Zagreb 2012.
== Izvori ==
== Vanjske poveznice ==
Marija Braut – službene stranice  Arhivirana inačica izvorne stranice od 3. srpnja 2015. (Wayback Machine)
VoxFeminae.net – Ivona Siničković: »Marija Braut: Fotografija me znala dovesti u najneobičnija stanja i na najneobičnija mjesta« (intervju)
Umjetnički paviljon u Zagrebu: Nepoznati Zagreb Marije Braut  Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. srpnja 2015. (Wayback Machine) (tekst: Tonko Maroević)
Večernji.hr – Petra Balija: »Umrla Marija Braut. 'Ja odoh, fotografije ostaju...'«
Marija Braut Hrvatska tehnička enciklopedija

BRAUT, Marija, rođ. Kračun, umjetnički fotograf (Celje, 7. VIII 1929). Srednju školu završila 1949. u Zagrebu. Fotografijom se bavi od 1967. kada dolazi na nauk i rad u atelijer Toše Dabca. God. 1968–72. radi kao fotograf u Galeriji grada Zagreba, zatim djeluje kao slobodna umjetnica. Snima umjetnička djela, portrete umjetnika, arhitekturu, pejzaž (ciklusi iz Dalmacije i Zagore, zagrebački motivi), kulturna zbivanja. Sudjeluje u ilustriranju časopisâ, katalogâ (među ostalim Naivi 70 u Zagrebu, Koprivnici i Hlebinama 1970) i monografijâ. God. 1986. objavila je knjigu fotografija Zagreb – moj grad (s tekstom J. Ladovića). Od 1968. sudjeluje na skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Samostalno izlagala u Zagrebu 1969 (s P. Dabcem), 1971, 1977, 1979 (»Umjetnici naših dana«), 1980, 1986 (»Zagreb – moj grad«), 1988, Mariboru i Ljubljani 1970, Splitu 1971, Mannheimu 1972 (»Tošo Dabac und sein Atelier«), Dubrovniku 1978, Velikoj Gorici 1983. Dobila je Nagradu grada Zagreba za 1972. — Njezine fotografije odišu lirizmom. Po svojim sfumatima one su vrlo često slikarske (V. Kusin). LIT.: Z. Maković: Marija Braut i Petar Dabac. Umetnost, 1969, 20, str. 125–126. — V. Maleković: Misterij pokreta i svjetlosti. Vjesnik, 32(1971) 19. V, str. 6. — Z. Maković: Fotografije Marije Braut. Život umjetnosti, 1972, 17/18, str. 114–115. — J. Depolo: Dubrovačko likovno ljeto 1978. Oko, 6(1978) 21. IX–5. X, str. 19. — V. Bužančić: Marija Braut – Umjetnici naših dana (katalog izložbe). Zagreb 1979. — V. Tenžera: Fotoaparat jedne žene, punica i svekrva. Vjesnik, 40(41!)(1980) 8. I, str. 12. — V. Kusin: Zagreb kakav volimo. Ibid., 46(47!)(1986) 28. V, str. 11. — R. Vnuk: Ime i prezime – Marija Fotografija. Ibid., 31. V, Pr., str. 14–15. — G. Popovac: Marija Braut – žena velikog oka. Oko, 15(1987) 5–19. XI, str. 14.

Braut, Marija, hrvatska fotografkinja (Celje, 7. VIII. 1929 – Zagreb, 1. VII. 2015). Fotografijom se profesionalno bavila od 1967. Učila je i radila u atelijeru T. Dabca. Bila je fotografkinja u Galerijama grada Zagreba 1968–72. Jasnim kadriranjem i s istančanim smislom za pojedinosti te čestom uporabom sfumata snimala je prirodnu i kulturnopovijesnu baštinu (najčešće Zagreba), portrete (osobito umjetnika, glumaca i književnika) te krajolike. Opremala je fotografijama knjige i umjetničke kataloge. Objavila je nekoliko fotomonografija (Zagreb – moj grad, 1986; Dubrovnik – jedno lice rata, 1992). O njezinu životu i radu snimljen je dokumentarni film Marija hoda sama (2009). Citiranje: Braut, Marija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 24.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji

u spomen na fotografkinju Mariju Braut

(doslovno iz odluke: „imenuju se u spomen na fotografkinju Mariju Braut i dobivaju ime Stube Marije Braut“)

Wikipedia Wikidata