Marija Jambrišak

pedagoginja i književnica; 1847 - 1937

Jambrišak, Marija, hrvatska pedagoginja i učiteljica (Karlovac, 5. IX. 1847 – Zagreb, 23. I. 1937). Ravnateljica građanske škole, prosvjetna i kulturna djelatnica, prva žena iz Hrvatske koja je studirala na Pädagogiumu u Beču. Njezinim nastojanjem otvoren je Ženski licej u Zagrebu 1892., na kojem je i predavala. Zauzimala se za prava žene u javnome životu. Glavna djela: Znamenite žene iz priče i poviesti (1885), O ženskom uzgoju (1892), O pristojnom vladanju (1895). Citiranje: Jambrišak, Marija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji

Marija Jambrišak (Karlovac, 5. rujna 1847. – Zagreb, 23. siječnja 1937.) bila je hrvatska prosvjetiteljica, književnica i borkinja za prava i školovanje žena. Bila je istaknuta članica Hrvatskog pedagoško-književnog zbora i Udruge učiteljica kraljevina Hrvatske i Slavonije.
== Životopis ==
Nakon smrti oca, Marija Jambrišak sa šest godina seli s obitelji iz Karlovca u Zagreb. Završila je dvogodišnju učiteljsku školu kod Sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga u Zagrebu 1863., a učiteljsku praksu u samostanu uršulinki 1864. – 1865. u Varaždinu. Nakon položenog učiteljskog ispita, 1867. počinje raditi u Krapini kao učiteljica. Školovala se i na Bečkom pedagogiumu, gdje je bila prva i u to vrijeme jedina studentica, a o njenom interesu za školovanje puno govori i činjenica da se često odricala hrane i drugih osnovnih potreba kako bi nabavila udžbenike. U članku “Kakva je naša djevojačka škola i je li opravdana želja za njezinom reformom?” kritizirala je slabu obrazovanost djevojaka, posebno onih iz siromašnih obitelji. Pomno je pratila razvitak ženskog pokreta i ženskog školstva u Europi te domaću i inozemnu literaturu na temu odgoja i obrazovanja djevojaka.
Na prvoj općoj učiteljskoj skupštini 25. kolovoza 1871. u staroj kazališnoj zgradi na trgu svetog Marka u Zagrebu zatražila je jednake plaće za učiteljice i učitelje. Bio je to prvi put u Hrvatskoj da je žena javno istupila tražeći izjednačavanje plaća i radnih uvjeta za žene i muškarce.
Zahvaljujući njenim dugogodišnjim nastojanjima, te uz podršku predstojnika Odjela za bogoštovlje Izidora Kršnjavog, u listopadu 1892. počeo je s radom Privremeni ženski licej u Zagrebu – preteča ženske gimnazije i prva državna ženska škola u cijeloj Austro-Ugarskoj.
Zajedno s Jagodom Truhelkom, u svibnju 1896. objavila je proglas u kojem traži osnivanje Udruge učiteljica kraljevina Hrvatske i Slavonije. To je i ostvareno 1902. godine, kada je uz podršku Hrvatskog pedagoško-književnog zbora pokrenut Klub učiteljica s učiteljicom i književnicom Milkom Pogačić na čelu. Osim toga, Jambrišak i Truhelka 1900. pokrenule su i uređivale prvi časopis za ženu i obitelj u Hrvatskoj, Na domaćem ognjištu (kasnije Domaće ognjište).
== Nasljeđe ==
Na Gornjem gradu u Opatičkoj ulici nalazi se Učenički dom Marije Jambrišak,[1] osnovan kao ženski internat 1900. godine na inicijativu Marije Jambrišak i Margite Khuen-Hedervary sredstvima prikupljenim u spomen tragično preminule Elizabete Austrijske. Na pročelju zgrade u ulici Jurja Žerjavića 8, gdje je Jambrišak živjela dugi niz godina, nalazi se reljef s njenim likom koji je 1939. izradila kiparica Ksenija Kantoci. Na Trgu Katarine Zrinske na Gornjem gradu, na pročelju bivše VI. ženske gimnazije, nekoć se nalazila spomen-ploča posvećena Mariji Jambrišak kao osnivačici škole te profesoricama i učenicama žrtvama ustaškog režima. Marija Jurić Zagorka u svojoj je knjizi pisala kako je njena ideja o odgoju glasila Od srca k srcu. Samo ovako može čovjek između učitelja i đaka najužu vezu, a to je temelj prave pedagogije. Smatra se jednom od najboljih hrvatskih pedagoginja.
== Djela ==
O pristojnom vladanju, Zagreb,1896.[2]
Znamenite žene iz priče i poviesti. Prvi dio, Naklada Mučnjaka i Senftlebeila, Zagreb, 1885.[3]
Znamenite žene iz priče i poviesti. Drugi dio, Naklada Mučnjaka i Senftlebena, Zagreb, 1887.
== Nagrade i priznanja ==
1883.: Nagrada iz zaklade Ivana N. grofa Draškovića, za djelo Znamenite žene iz priče i poviesti. Prvi dio.
1885.: Nagrada iz zaklade Ivana N. grofa Draškovića, za djelo Znamenite žene iz priče i poviesti. Drugi dio.
1906.: odlikovana je Zlatnim križem za zasluge
1908.: odlikovana je križem Pro Ecclesia et Pontifice
== Izvori ==
Ana Batinić ; Plemkinje duha : Marija Jambrišak - Jagoda Truhelka - Zdenka Marković[neaktivna poveznica] (pristupljeno 19. kolovoza 2012.)
== Vanjske poveznice ==
Digitalizirana djela, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu

JAMBRIŠAK, Marija, pedagoginja i pisateljica (Karlovac, 5. IX. 1847 — Zagreb, 23. I. 1937). Nakon završene dvogodišnje učiteljske škole u Sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga 1863. u Zagrebu i učiteljske prakse u samostanu uršulinka 1864–65. u Varaždinu, položivši 1866. učiteljski ispit, postaje 1867. učiteljicom u Krapini. Nastupivši 1871. na prvoj općoj učiteljskoj skupštini u Zagrebu s rezolucijama o ravnopravnosti i jednakosti učiteljica s učiteljima, nenamještanju sestara milosrdnica na svjetovna učiteljska mjesta, potrebi visokoškolske izobrazbe i stipendiranja učiteljica, odlazi u bečki Učiteljski pedagogij na poziv njegova ravnatelja F. Dittesa. Ondje 1874. završava trogodišnji studij kao prva polaznica. Vrativši se te godine u Zagreb, namjesna je i 1875. prava učiteljica u Višoj djevojačkoj školi, a 1892. prelazi u Ženski licej, otvoren njezinom zaslugom. U njem predaje, postavši 1905. i naslovnom ravnateljicom viših djevojačkih škola, do umirovljenja 1912. Kao prva učiteljica u Austro-Ugarskoj Monarhiji s višom pedagoškom i didaktičko-metodičkom izobrazbom, pod utjecajem onodobnih pedagoških gibanja zauzimala se za bolji društveni i materijalni položaj učiteljstva i njegovo stručno usavršivanje, osuvremenjivanje sustava odgoja i školovanja žena i ženske mladeži, osnutak svjetovnih osnovnih, stručnih, viših i večernjih škola, za individualni pristup učeniku i ukinuće tjelesne kazne. Zanimala se za probleme didaktike, za organizaciju i metodiku nastave, problematiku ručnoga rada, zdravstveno-higijenskih uvjeta te moralnoga i tjelesnoga odgoja. Među utemeljiteljima je i suradnicima praškoga Slavjanskoga pedagoga (1872, 1874), a pedagoško-prosvjetne rasprave i članke objavljivala je u Napretku (1871, 1873–74, 1883, 1885–87, 1892, 1911), Školskom prijatelju (1871–73), Obzoru (1872–73, 1887, 1896, 1916), Prosvjeti (1872), Pučkom prijatelju (1873, 1893), Hrvatskoj lipi (1875), Narodnom listu (1875), Hrvatskom učitelju (1877, 1879, 1885, 1924), Viencu (1880–81), Narodnim novinama (1890, 1892, 1898–1901, 1910, 1917), Pedagogijskom glasniku (1892), Hrvatskom pravu (1896) i Školskom vjesniku (1896). Njezino djelo Znamenite žene opis je glasovitih povijesnih osoba, namijenjeno za uzor ženskoj mladeži, a stihovima hrvatskih pisaca protkano etičko i poučno djelo O dobrom vladanju savjeti su o lijepom ponašanju u obitelji i javnom životu. Uređivala je s Jagodom Truhelkom prvo godište časopisa Na domaćem ognjištu i u njem 1900–01. objavljivala poučne članke, crtice, autobiografske pripovijetke te preradbe stranih pripovjedača. Radila s I. Filipovićem na podizanju Hrvatskoga učiteljskoga doma (1899), a njezinim su nastojanjem 1900. u Zagrebu utemeljeni Klub učiteljica, Zemaljska gospojinska udruga, djevojački internat za učenice liceja i Ženske obrtne škole (danas Učenički dom Marije Jambrišak), Zajednica učiteljica (1902) te Liga za zaštitu djece i sklonište za ratnu siročad. DJELA: Viša školska naobrazba koristna je ženi. Zagreb 1883. — Znamenite žene iz priče i poviesti, 1–3. Zagreb 1885–(s. a.). — O ženskom uzgoju. Zagreb 1892. — O pristojnom vladanju u svim životnim prilikama. Zagreb 1896, 1907², 1921³.

Wikipedia Wikidata