Marijan Dragman
Zagreb 24. 4. 1910. – Jasenovac 1945.
sportaš-planinar, antifašist; 1910-1945
Marijan Dragman (Zagreb, 24. travnja 1910. - 1945.) hrvatski planinar, gorski spasitelj, fotograf, boksač, hrvač, slikar i pripadnik pokreta otpora u Drugome svjetskom ratu.
== Životopis ==
Rodio se je 1910. godine. Dragman je članom Hrvatskog planinarskog društva (HPD) postao 1920. Penjao se po Kleku, Velebitu, Julijskim Alpama. Dragman je bio među prvim članovima novoosnovane (1936.) Alpinističke sekcije HPD-a. Iste 1936. unutar te sekcije osnovana je i Izvježbana momčad za spašavanje koja se skrbila o unesrećenim planinarima, što je začetak današnje zagrebačke Gorske službe spašavanja. Bio je instruktor i pročelnik Alpinističke sekcije Hrvatskog planinarskog društva. Održavao je predavanja o planinarstvu na kojima je koristio vlastite fotografije na dijapozitivima, koje su zbog svoje umjetničke vrijednosti osvajale nagrade, a strastveno se je bavio i slikanjem. Tijekom života bavio se hrvanjem i boksom, te je godine 1935. postao prvak Hrvatske u boks u poluteškoj kategoriji. Iz njegova slikarskog opusa ostalo je 36 slika. Uglavnom su to ulja na platnu raznih veličina, grafika, reprodukcija i originala otisaka.
U siječnju 1945. uhićen je zbog suradnje s partizanima, te mu se na putu iz Lepoglave u Jasenovac gubi svaki trag.
Na drugu obljetincu smrti planinara Dragutina Brahma, koji je poginuo prilikom pokušaja uspinjanja na Anića kuk (712m), najvišu hrvatsku stijenu u području NP Paklenica, Marijan Dragman i Drago Brezovečki prvi su se uspjeli popesti po stijeni, a rutu su nazvali u čast nesretno preminulog Brahma.
Mnoge planinarske staze nose njegovo ime. 24. travnja 2020. njemu je čast nazvana je jedna malenih zelenih ulica na zagrebačkom Jarunu, koje inače nose imena po zagrebačkim športašima.
== Izvori ==
DRAGMAN, Marijan, alpinist i boksač (Zagreb, 24. IV. 1910 — ?, IV. 1945). U Zagrebu završio tri razreda gimnazije te 1927. naukovanje u tiskari Rožankowsky i drug (Hrvatski tiskarski zavod), gdje je radio do siječnja 1945, kada je uhićen zbog ilegalne suradnje s partizanskim pokretom. Nestao je u travnju prilikom premještanja iz kaznionice u Lepoglavi u logor Jasenovac. Od 1920. bio je član Hrvatskoga planinarskog društva (HPD), a od 1936. i član njegove alpinističke sekcije, u kojoj je bio instruktor, potom 1940/41. i pročelnik. Položio je temelje hrvatskom alpinizmu i istaknuo se prvenstvenim penjačkim usponima, koje je izveo sâm ili u navezu sa Slavom Brezovečkim. Penjao se na Kleku (Dragmanov smjer, 1935), Čvrsnici (Veliki kuk i Mezića kuk, 1939), Velebitu (Brahmov smjer, 1940) te u Julijskim i Kamniškim Alpama. Održao je više predavanja iz područja planinarstva i alpinizma s vlastitim kolor-dijapozitivima, a na izložbi Foto-odsjeka HPD u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu 1939. dobio je Zlatnu plaketu. Kao samouk slikar izrađivao je crteže za predavanja i ilustracije za putopise. Opise planinarskih i alpinističkih pothvata objavljivao je u časopisu Hrvatski planinar (1936, 1939, 1941–42). Bavio se također hrvanjem i boksom te 1935. bio prvak Hrvatske u boksu u poluteškoj kategoriji. LIT.: M. Čubelić: S alpinističkom sekcijom kroz sjevernu stijenu Triglava (2863 m). Hrvatski planinar, 31(1935) str. 331–336. — S. Brezovečki: Novi istup iz »Dragmanovog smjera« na sam vrh Kleka. Ibid., 32(1936) str. 201. — M. Peršen: Lepoglava. Zagreb 1963, 174, 176, 178. — V. Oštrić: Prilozi za biografiju Marijana Dragmana. Naše planine, 23(1971) 3/4, str. 45–49. — Ž. Poljak i V. Blašković: Hrvatsko planinarstvo. Zagreb 1975, 194–196, 280.