Marijana Radev

operna pjevačica; 1913-1973

Marijana Radev (Constanţa, 21. studenoga 1913. – Zagreb, 17. rujna 1973.), hrvatska operna pjevačica (altistica) bugarskoga podrijetla.
== Karijera ==
Prvi je put nastupila na sceni 1931. godine u Zagrebu na praizvedbi Božićne priče Rudolfa Matza, a profesionalno je debitirala 1938. godine u Trstu ulogom Marine u Borisu Godunovu, a u HNK je prvi put pjevala u rujnu iste godine Santuzzu u Cavalleriji rusticani. U Zagrebačkoj operi, kao članica ili stalna gošća do 1971. godine, ostvarila je 44 uloge i imala gotovo 600 nastupa.
U sebi je sjedinjavala sva eminentna svojstva snažne umjetničke osobnosti, intenzivan smisao za ritam, istančanu muzikalnost, visoku kulturu, što je uz glas posebnih tamnih preljeva i izrazit glumački dar njezine kreacije učinilo besmrtnima i teško ponovljivima. Premda se najčešće ponajprije doživljava kao Carmen, a i britanska je kritika nakon njezina gostovanja u Covent Gardenu 1955. godine ustvrdila kako od vremena glasovite Emme Calvé nije bilo takve Carmen koja bi potpuno zadovoljila sve pjevačke i glumačke zahtjeve uloge koju je pjevala i u Bečkoj državnoj operi i pariškoj Opéri Comique. Međunarodni ugled ponajviše duguje ulozi Grofice u Pikovoj dami u milanskoj Scali 1961. godine (zabilježena je snimka uživo) i činjenici da je za gramofonsku tvrtku DGG sudjelovala u visoko cijenjenim snimkama Verdijeva Requiema, Rossinijeva djela Stabat Mater i Beethovenove Misse solemnis.
U Zagrebu je ostvarila i antologijske kreacije Charlotte u Wertheru, Amneris, Azucene, Kundry u Parsifalu, Gotovčeve Dome u Eri s onoga svijeta i Govedarke u Morani, Gluckova Orfeja.
Bila je protagonisticom velikih opernih događaja prvih hrvatskih izvedaba suvremenih djela i praizvedaba hrvatskih opera. Pjevala je Brkanovićevu Jelu u Ekvinociju i Barbaru u Zlatu Zadra, Brittenovu Lukreciju, Gotovčevu Milu Gojsalića, Bradatu Turkinju u Životu razvratnika Stravinskog, Madame Floru u Menottijevu Mediumu i druge. Posljednji je put nastupila na sceni 25. travnja 1971. u slavnoj predstavi zvijezda, Giocondi pod ravnanjem Lamberta Gardellija, i još jednom u ulozi Slijepe žene pokazala uzorno fraziranje i vrhunsko umijeće inetrpretacije.
Njezin brat Gregor Radev bio je također operni pjevač te glumac.
Ulice u zagrebačkom Prečkom i Zadru nose njezino ime.
== Vanjske poveznice ==
Radev, Marijana Hrvatska enciklopedija. LZMK
LZMK / Proleksis enciklopedija: Radev, Marijana
Jagoda Martinčević: Hrvatski vokalni umjetnici XX. stoljeća u svijetu
Bugari u Hrvatskoj – Diana Glasnova: »Jedna bugarska ruža za 100. obljetnicu rođenja Marijane Radev«
Opera Lounge.de – Eine bedeutende Stimme aus Kroatien: Marijana Radev (njem.) (engl.)

Radev, Marijana, hrvatska pjevačica bugarskoga podrijetla, mezzosopran (Constanţa, Rumunjska, 21. XI. 1913 – Zagreb, 17. IX. 1973). Pjevanje je studirala kod M. Reizera na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a usavršavala se u Trstu (V. Bevilacqua), gdje je 1937. i debitirala. U Zagrebu je prvi put nastupila 1938. Premda je stalna članica bila samo od 1941. do 1955., trajno je ostala povezana uz zagrebačku Operu. Zahvaljujući širokoj općoj i glazbenoj kulturi, vrhunskoj muzikalnosti i izrazitu dramskom temperamentu, svojim je tamnim mezzosopranom obilježila hrvatsku operu, osobito kao Carmen (G. Bizet), ulogom u kojoj se i međunarodno afirmirala (Covent Garden, pariška Opéra-Comique itd.). U prvim godinama karijere tumačila je uloge u operama J. Masseneta, R. Wagnera i G. Verdija, a poslije u operama Ch. W. Glucka, P. I. Čajkovskoga te djelima suvremenih skladatelja B. Brittena, G. C. Menottija, I. Stravinskoga i dr. Dala je velik prinos hrvatskoj operi interpretacijama likova u operama I. Brkanovića i J. Gotovca. Gostovala je u milanskoj Scali, na festivalu Maggio Musicale Fiorentino i u drugim glazbenim središtima. Bila je vrhunska interpretatorica popijevke i vokalno-orkestralnih djela. Smatra se jednom od najvećih hrvatskih glazbenih umjetnica. Dobila je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1972). Citiranje: Radev, Marijana. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji

u spomen na Marijanu Radev

(doslovno iz odluke: „preimenuje se u spomen na“)

Wikipedia Wikidata