Mate Meršić

svećenik, književnik, tvorac himne Gradišćanskih Hrvata; 1850-1928

Mate Meršić Miloradić (Mersich Máté) (Frakanava, 19. rujna 1850. – Hrvatska Kemlja, 15. veljače 1928.), gradišćanskohrvatski svećenik, matematičar, filozof, astronom te najpoznatiji gradišćanskohrvatski pjesnik. Tvorac je himne gradišćanskih Hrvata. Pisao je na njemačkom, mađarskom, latinskom i hrvatskom jeziku. Sam si je nadjenuo nadimak Miloradić, da bi tako naznačio da mu je milo i rado raditi za svoj hrvatski narod.
== Djelo ==
Miloradić je bio urednik prvih tjednih hrvatskih novina koje su se zvale Naše novine a uređivao je i Kalendar svete Familije. Napisao je Slovnicu hrvatskoga jezika i školske knjige za fiziku i vjeronauk.
Bavio se filozofijom, astronomijom, geometrijom, matematikom, fizikom i teologijom, a svoja znanstvena djela je izdavao u različitim znanstvenim časopisima širom Europe. Izašla su mu i dva velika djela na njemačkom jeziku.
== Izvori ==

MERŠIĆ MILORADIĆ, Mate (Meršić, Merchich, Mersich, Mersics, Merčić; Máté, Matthaeus, Mátyás), pjesnik, publicist, filozofski i matematički pisac (Frankó, danas Frakanava/Frankenau, 19. IX. 1850 — Hrvatska Kemlja / Horvátkimle, 15. II. 1928). U Győru završio benediktinsku gimnaziju 1872. i studij teologije 1876, kad je zaređen za svećenika. Bio kapelan u Filežu (Nikitsch) 1876. i Velikom Borištofu (Grosswarasdorf) 1876–79. te do kraja života upravitelj župe i župnik u Hrvatskoj Kemlji. Priloge o polarnoj svjetlosti i izračunu najdužega dana objavio u đačkom listu Remény (Győr 1872), a fascinaciju matematikom pokazao i u pokušajima uspostave formula za pravednu raspodjelu sredstava pomoći (A segélyalapok méltányos felosztása a károsultak között. Győr 1892) te rješavanje moralnih problema (Der Probabilismus. Theologische Quartalschrift, Tübingen 1912, 2). Kritikom djela novoskolastičara A. Stöckla izazvao polemike (A positivismus alaptana és a katholikus kritika. Bölcseleti folyóirat, Temišvar 1886), moderno kantovsko shvaćanje filozofije predočio u sveščićima Modernes und Scholastisches (Hrvatska Kemlja 1910) te u opsežnim zbirkama rasprava, dijelom prije izdanih, Modernes und Modriges (1914) i Organistik der Geometrie (1914), u kojima kritizira euklidsku i neeuklidsku geometriju, raspravlja o načelima znanstvene spoznaje i nastoji izgraditi egzaktnu »algoritmiku uma«. Filozofske osvrte i rasprave objavio u periodicima Katholikus theológiai folyóirat (Budimpešta 1883–84), Wiener literarischer Handweiser für die katholische Welt (1885), Bölcseleti folyóirat (1886–87, 1889), Korrespondenz-Blatt für den katholischen Klerus Österreichs (Beč 1905), Theologische Quartalschrift (1910) i Katholikus szemle (Budimpešta 1911); na kongresima sudjelovao raspravom Utrum in dialectica Aristotelea recte distinguantur figurae modique syllogismi (Compte rendu du quatrième congrès scientifique international des catholiques. Fribourg 1898), u Münchenu predstavio knjižicu Isagoge in principia mathematica oeconomices politicae, quam eruditis orbis catholici (Beč 1900) i rad De geometria noneuclidea inepte conficta (Akten des fünften internationalen Kongresses katholischer Gelehrten. München 1901; tiskano dopunjeno kao De veris geometriae integrae principiis contra geometras euclideos simul et noneuclideos. Zagreb 1903). Jedan od najistaknutijih gradišćanskih preporoditelja, u Győru 1903. supokrenuo i do 1913. uređivao Kalendar sv. Familije; u njem je do 1919. tiskao svoje i tuđe priloge na gradišćanskoj čakavštini, ponajviše pjesničke, polifunkcionalnost jezika nastojeći uz ostalo potvrditi prijevodom s hrvatskoga na gradišćanski djela Po sliedi Kristuševom Tome Kempenca (1905–06, 1912–13; nedovršeno). Nastao u katoličkom duhu, pjesnički mu je opus, s izraženom moralno-didaktičnom tendencijom, metrički i tematski raznovrstan, a neke su pjesme (npr. o majci i o ratu) osobito uspjele. Satirik i melankolik, pisao oštre stihove o aktualnim društvenim i političkim temama, sugestivne balade i duhovite pjesme, epske pjesme, religiozne alegorije, budnice, pohvalnice (I. Blažević, J. J. Strossmayer, M. Meršić st. i dr.), prepjeve (J. W. Goethe, S. Petőfi, A. S. Puškin i dr.) i poslovice. Potpisujući se Milorad, Miloradić odn. Mate Miloradić, stihovima najčešće surađivao u Našim novinama (Győr 1910–22; urednik 1910), javio se i u Viencu (1873), Narodnoj obrani (1910), Hrvatskim novinama (Beč 1922–23, 1925–27), Kalendaru sv. Mihovila (Mödling 1926–27) te Hervatskom kalendaru sv. Antona Paduanskoga (Kőszeg) i Kalendaru svetoga Jožefa (Sopron). Književni su mu radovi posmrtno skupljeni u zbirci Zibrane jačke (1933) te izborima Ausgewählte Gedichte (1978) i Hrvat u Gradišću (1991). Pjesme su mu među ostalim uvrštene u izbore Hrvatski Odisej (Zagreb 1980), Antologija hrvatske dječje poezije (Zagreb 1994), Kip domovine (Zagreb 1996) i Krist u hrvatskom pjesništvu (Split 2007) te uglazbljivane (M. Berlaković, Š. Kočiš, R. Matz, F. Sučić). Nastojeći oko jačanja nacionalne svijesti gradišćanskih Hrvata i izgradnje gradišćanske čakavštine kao književnoga jezika, znatno je utjecao na gradišćansku kulturu, posebice na pjesništvo. Domoljubna mu je pjesma Hrvat u Gradišću postala himnom gradišćanskih Hrvata (uglazbio I. Vuković), a njegov hrvatski prijevod Gradišće (Burgenland) uvriježio se kao toponim. Napisao i priručnike Fizika za hrvatske školare Gjurske biškupije (1880), Nauk katoličansko-kršćanske viere za selske ljude i škole (1902) i Slovnica hervatskoga jezika za selske škole (1919), sve tiskano u Győru. Posvećene su mu mnoge prigodnice, brojevi, s dotad neobjavljenim pjesmama i korespondencijom, Hrvatskih novina (Željezno 1961, 23; 1968, 7; 1978, 20–21) i Novoga glasa (Beč 1988, 3; 2000, 3) te skupovi u Zagrebu 1989. i 2018. te Velikom Borištofu 2000. i 2019. Poprsje u bronci izradio mu je I. Meštrović (postavljeno u Frankanavi 1961, danas u parku nazvanu po njem). Ostavština mu se čuva u Biskupskom arhivu u Győru i Arhivu benediktinskoga samostana u Pannonhalmi, gdje mu je i dio knjižnice. DJELA: Modernes und Modriges. Horvátkimle 1914. — Organistik der Geometrie. Horvátkimle 1914. — Zibrane jačke. (Neusalj pri Jezeru) 1933; izmijenjena izd. Jačke. Wien s. a., Željezno 1978. — Ausgewählte Gedichte. Eisenstadt 1978. — Hrvat u Gradišću. Zagreb 1991.

Meršić Miloradić, Mate, hrvatski znanstvenik, pjesnik i kulturni djelatnik (Frakanava, njemački Frankenau, Gradišće, Austrija, 19. IX. 1850 – Hrvatska Kemlja, mađarski Horvátkimle, Mađarska, 15. II. 1928). Bogosloviju završio 1876. u Juri (Győr). Bio je kapelan u Filežu (Nikitsch) i Velikome Borištofu (Großwarasdorf), a od 1878. do smrti župnik u Hrvatskoj Kemlji. U početku je na latinskome, njemačkome, mađarskome, francuskom i engleskome pisao znanstvene rasprave s područja filozofije, astronomije i matematike, a tek se u početku XX. stoljeća javio stihovima na materinskome jeziku, uzeo pseudonim Miloradić, počeo uređivati mnoge gradišćanskohrvatske publikacije, među ostalima Kalendar sv. Familije (1903–19) i prvi hrvatski tjednik Naše novine (1910–22). Pripada mu središnje mjesto u gradišćanskohrvatskoj kulturnoj povijesti. Nakon razdvajanja ugarsko-austrijskih teritorija 1921. dao je Burgenlandu hrvatsko ime Gradišće, a njegova pjesma Hrvat mi je otac i Hrvatica mat himna je gradišćanskih Hrvata. Svoje je pjesništvo podredio potrebama tadašnjega političkog trenutka, isticanju domoljublja i podizanju nacionalne samosvijesti, a oslanjajući se na tradicije starije hrvatske književnosti. Utjecao je na većinu gradišćanskohrvatskih pjesnika XX. stoljeća. Objavio je Nauk katoličansko-keršćanske viere, za selske ljude i škole (1902), Slovnicu hervatskoga jezika za selske škole (1919), prevodio S. Petőfija, M. Vörösmartyja, Tomu Kempenca, A. S. Puškina, a njegove Zibrane jačke s kimi je va ljubavi zabavljal i pokaral svoju braću Hrvate doživjele su tri izdanja (1933., 1955., 1978). U rodnome mjestu podignut mu je spomenik, rad I. Meštrovića. Citiranje: Meršić Miloradić, Mate. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji

Wikipedia Wikidata