Mate Parlov
Split 16. 11. 1948. – Pula 29. 7. 2008.
sportaš-boksač, svjetski prvak u poluteškoj kategoriji; 1948-2008
Mate Parlov (Split, 16. studenoga 1948. – Pula, 29. srpnja 2008.) bio je slavni hrvatski boksač i olimpijski, europski i svjetski osvajač zlatnog odličja za bivšu Jugoslaviju. U profesionalnoj karijeri osvojio je 1976. godine naslov europskog prvaka u poluteškoj kategoriji i naslov svjetskog prvaka u poluteškoj kategoriji po WBC-u 1978. godine. Bio je prvi boksač iz socijalističkih zemalja koji je osvojio profesionalnu svjetsku titulu. Mate Parlov jedini je boksač u povijesti tog športa koji je u istoj kategoriji osvojio olimpijsku, europsku i svjetsku amatersku te europsku i svjetsku profesionalnu titulu. Bio je najbolji hrvatski i jugoslavenski boksač svih vremena, te je već za života proglašen najboljim hrvatskim športašem 20. stoljeća.
Rodio se u Splitu, a podrijetlom je bio iz Imotskog, Hrvatska.
== Rani život ==
Mate Parlov rodio se u Splitu, kao najmlađi od četvero djece obitelji rodom iz Imotskog. Obitelj se 1958. godine preselila u Pulu.
== Profesionalna karijera ==
Parlov je započeo profesionalnu karijeru 1975. godine. Naslov europskog prvaka u poluteškoj kategoriji osvojio je 1976. godine pobjedom nad Talijanom Domenicom Adinolfijem tehničkim nokautom u jedanaestoj rundi. Taj je naslov obranio tri puta.
Godine 1976. suočio se s budućim deveterostrukim svjetskim prvakom Matthewom Saadom Muhammadom. U njihovoj prvoj borbi u Milanu, dogovorenoj na osam rundi, poražen je nakon odluke sudaca. U ponovnoj borbi s Muhammadom nakon desete runde rezultat je proglašen neriješenim.
Osvojio je naslov svjetskog prvaka u poluteškoj kategoriji verzija WBC 7. siječnja 1978. godine pobjedom nad Argentincem Miguelom Angelom Cuellom nokautom u devetoj rundi. WBC je naslov obranio pet mjeseci kasnije pobjedom nad četverostrukim svjetskim prvakom Englezom Johnom Contehom. Izgubio je naslov prvaka u poluteškoj kategoriji po WBC-u porazom od Marvina Johnsona tehničkim nokautom u desetoj rundi (Italija, 2. prosinca 1978.)
Kao profesionalac Parlov je imao 29 borbi: 24 pobjede, 3 poraza i 2 neriješene borbe. Pripremajući se za borbu s Johnsonom, Parlov je kao dodatne kondicijske pripreme imao igranje nogometa za pulski Staklar.
== Amaterska karijera ==
U amaterskoj karijeri imao je ukupno 310 mečeva uz samo 13 poraza. Tijekom svoje amaterske karijere, Parlov je bio osam puta prvak Jugoslavije u poluteškoj kategoriji (1967. – 1974.), pet puta prvak Balkana (1970. – 1974.), dvaput prvak Europe (1971. godine u Madridu i 1973. godine u Beogradu), te svjetski amaterski prvak na prvom svjetskom prvenstvu održanom 1974. godine u Havani, Kuba. Osvojio je dvaput nagradu Zlatne rukavice, 1967. i 1969. godine. Sudjelovao je na Olimpijskim igrama u Münchenu 1972. gdje je osvojio zlatno odličje u poluteškoj kategoriji.
1968. – Olimpijske igre u Meksiku, Meksiko: četvrtzavršnica (srednja kategorija)
W-PTS Lahcen Ahidous (Mauritanija)
W-PTS Jan van Ispelen (Nizozemska)
L-PTS Chris Finnegan (Engleska) (Finnegan će osvojiti zlatno odličje)
1971. – Europsko prvenstvo: zlatno odličje (poluteška kategorija)
1972. – Olimpijske igre u Münchenu, Njemačka: zlatno odličje (poluteška kategorija)
W-KO 2 Nouredine Aman Hassan (Čad)
W-KO 2 Imre Toth (Mađarska)
W-predaja bez borbe Miguel Angel Cuello (Argentina)
W-PTS Janusz Gortat (Poljska)
W-TKO 2 Gilberto Carrillo (Kuba)
1973. – Europsko prvenstvo: zlatno odličje (poluteška kategorija)
1974. – Svjetsko prvenstvo, Havana, Kuba: zlatno odličje (poluteška kategorija)
== Nakon boksanja ==
Njegov posljednji dodir s boksom bio je na Olimpijskim igrama 1984. godine gdje je imao ulogu jugoslavenskog izbornika. Na tim su olimpijskim igrama jugoslavenski boksači postigli svoje najbolje rezultate ikada: jedno zlato, jedno srebro i dvije bronce.
Nakon završetka svoje aktivne boksačke karijere živio je u Fažani pokraj Pule, daleko od športa i javnog života. Vodio je vlastiti kafić "Mate" u Puli.
U ožujku 2008. godine dijagnosticiran mu je rak pluća. Preminuo je četiri mjeseca kasnije, 29. srpnja 2008. godine. Mate Parlov pokopan je 31. srpnja 2008. godine na Gradskom groblju u Puli.
== Nagrade, priznanja, odličja i spomen ==
Zlatne rukavice 1967. i 1969.
Najbolji športaš Hrvatske 1971., 1972., 1973.
Najbolji športaš Jugoslavije 1971., 1972., 1974.
Najbolji športaš Balkana 1974.
Istarski športaš 20. stoljeća
Hrvatski športaš 20. stoljeća
Njemu u čast se dvorana u Puli zove Dom sportova „Mate Parlov”.
Član WBC-ove Kuće slavnih
Dobitnik zvijezde u hrvatskoj Ulici slavnih.
Odlikovan Redom kneza Branimira s ogrlicom.
Dobitnik državne nagrade za šport “Franjo Bučar” za životno djelo.
U Fažani je njemu u čast 2016. godine otvoreno šetalište Mate Parlov, a 2018. godine postavljen mu je brončani spomenik (rad akademskog kipara Ante Jurkića).
Po njemu je nazvana vrsta pauka Harpactea mateparlovi
U Puli je njemu u čast 2021. godine postavljen brončani spomenik (rad akademske kiparice Marije Ujević-Galetović).
== Profesionalne borbe ==
== Zanimljivosti ==
U kasnim 1990-ima Parlov je priznao svoju tajnu strast – čitanje poezije. U intervjuu tjednom časopisu Nedjeljnoj Dalmaciji rekao je kako je na njega utjecao stariji brat koji je bio profesor hrvatskog jezika. Ponekad se psihološki pripremao za borbu čitanjem hrvatske poezije.
Cijenio je vještine Dragutina Šurbeka.
Zanimljiva zgoda kaže da je jednom prigodom pred sam početak meča saznao da tadašnja JRT nema novaca za prijenos, a Mate je tada, kao zaista veliki čovjek i športaš, samo upitao koliko to košta i ispisao ček na traženi iznos.
== Izvori ==
== Vanjske poveznice ==
(engl.) Olympiad Medal Results for 1972: Boxing 75-81kg (light-heavyweight) Men
(engl.) Professional boxing record for Mate Parlov Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. lipnja 2012. (Wayback Machine) s Boxreca
Odlazak legende Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. kolovoza 2014. (Wayback Machine) Umro najveći hrvatski boksač Mate Parlov, 30. srpnja 2008.
Parlov, Mate, hrvatski boksač (Split, 16. XI. 1948 – Pula, 29. VII. 2008). Diplomirao je ekonomiju. Počeo boksati 1964. u Boksačkom klubu Pula. Nastupao u srednjoj, a od 1971. u poluteškoj kategoriji. Višestruki državni prvak u srednjoj kategoriji (1967–70) i poluteškoj kategoriji (1971–74). Na europskom prvenstvu 1969. osvojio je srebrnu medalju. Zlatne medalje osvojio je na OI 1972., svjetsko prvenstvu 1974. i europsko prvenstvu 1971. i 1973. Za jugoslavensku reprezentaciju prvi put je nastupio 1967. U devetnaest susreta, izgubio je samo jedan meč. Trofej Zlatnu rukavicu osvojio je 1967. i 1969. Od 1975. karijeru je nastavio kao profesionalac; europski prvak postao je 1976., a svjetski prvak u natjecateljskoj inačici svjetskoga profesionalnog saveza WBC 1978. U anketi Sportskih novosti 1971., 1972. i 1974. bio je proglašen najboljim športašem Jugoslavije. Citiranje: Parlov, Mate. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji
u spomen na hrvatskog sportaša i trenera Matu Parlova
(doslovno iz odluke: „imenuje se u spomen na hrvatskog sportaša i trenera Matu Parlova i dobiva ime Ulica Mate Parlova“)