Matija Mesić

svećenik, povjesničar i prvi rektor Zagrebačkog sveučilišta; 1826-1878

Matija Mesić (Brod na Savi, 19. veljače 1826. – Zagreb, 8. prosinca 1878.) bio je hrvatski katolički svećenik, povjesničar, kraljevski javni redoviti profesor hrvatske povijesti na Mudroslovnom fakultetu, predsjednik Matice hrvatske, redoviti član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti te prvi rektor i potom prorektor Sveučilišta Franje Josipa I. u Zagrebu.
== Životopis ==
=== Mladost i školovanje ===
Kanonik zagrebački Stjepan Ilijašević bio mu je ujak, pa je Matiju, koji je prve škole učio u Brodu i Požegi, primio u svoju kanoničku kuriju i slao u školu. Stupio je u sjemenište tj. u gimnaziju koju je završio 1842. godine. Biskup Haulik šalje ga kao nadarenog učenika u bečki Pazmaneum i Prag. Za svećenika je zaređen 1849. godine.
=== Znanstveno i pedagoško djelovanje ===
Nakon što je završio studije teologije, povijesti i zemljopisa u Beču i Pragu, vratio se u Zagreb u doba buđenja nacionalne svijesti pod utjecajem ilirskog pokreta i Gajevih novina Danice ilirske. Tada se pokazala potreba da se u nastavi, umjesto njemačkog, uvede materinski jezik. Predavao je u Klasičnoj gimnaziji od 1850. do 1855. godine. Kasnije je Mesić imenovan profesorom povijesti i posljednjim ravnateljem tadašnje Pravoslovne akademije, gdje se i sam zauzimao da hrvatski bude i nastavni jezik. U tom je smislu pisao znanstvene radove, prevodio neke od prvih školskih priručnika na hrvatskome jeziku te redigirao povijesnu dokumentacijsku građu. Napravio je kritičko izdanje Poljičkog statuta i Acte croatice Ivana Kukuljevića, sredio Krčelićevu korespondenciju i spise Stanka Vraza.
Nakon sloma apsolutizma i vraćanja Ustava godine 1860. hrvatski je Sabor pristupio osnivanju Svečilišta. Uz glavnoga pobornika Josipa Jurja Strossmayera i Matija Mesić mnogo je pridonio osnivanju sveučilišta na kojemu je "izabran jednoglasno od svih profesora triju fakulteta (Bogoslovnog, Mudroslovnog te Pravoslovnog i državoslovnog) prvim rektorom magnifikom za naučnu godinu 1874/75.". Te je godine na Mudroslovnom fakultetu u zimskom semestru predavao Poviest Hrvata za vladanja narodne dinastije s obzirom na istodobnu poviest austrijsku i ugarsku, dok je u ljetnome semestru držao predavanja iz Poviesti Hrvata za vladanja kraljeva Arpadovaca s obzirom na austrijsku i ugarsku poviest. Akademske godine 1875./1876. i u mandatu rektora Stjepana Speveca izabran je za prorektora. Oba rektora, i Mesić i Spevec, birani su prema "provedbenoj naredbi od 5. rujna 1874. po svim profesorima triju fakulteta, pošto izbor rektora nije bio još posebnim zakonom uređen". Godinu kasnije, 26. kolovoza 1875., donesen je zakon o izboru rektora (temeljen na osnovi koju je izradio akademički senat), prema kojemu se rektor birao svake godine, svaki puta s nekog drugog fakulteta, i to u drugoj polovici pretposljednjeg mjeseca tekuće akademske godine. Kandidat za rektora mogao je biti samo redoviti profesor, a u izboru su sudjelovali predstavnici svih profesorskih zborova (po svakom fakultetu četiri delegata od kojih su dvojica morala biti u statusu redovitih profesora). Izabranoga rektora, koji bi na dužnost stupao osam dana prije početka nove akademske godine, na kraju je morao potvrditi i ban.
Uz pedagoški rad Matija Mesić i dalje se bavio znanstvenim proučavanjem hrvatske povijesti. Prvi je obradio cijela poglavlja i epohe, usustavljujući tako golemu građu. Njegov je doprinos hrvatskoj povijesnoj znanosti neprocjenjiv, jer se upravo Mesićevom zaslugom sačuvalo mnoštvo dokumenata iz starije hrvatske povijesti. Za Akademijin Rad napisao je niz rasprava: O banovanju Petra Berislavića, O plemenu Berislavića, U slavu tisućgodišnjice krunidbe kralja Dmitra Zvonimira i druge. No, njegovim se glavnim djelom smatra Život Nikole Zrinskog, nastao 1866. godine, dotad najopsežniji i najkritičnije obrađen životopis u hrvatskoj povijesnoj literaturi. Mesićev život i rad opisao je i ocijenio njegov najbolji učenik Tadija Smičiklas, koji ga je i naslijedio na Sveučilištu kao profesor hrvatske povijesti.
Preminuo je u Zagrebu 8. prosinca 1878. u dobi od 52 godine. Pokopan je na zagrebačkome groblju Mirogoj.
== Djela ==
Život Nikole Zrinjskoga, sigetskoga junaka (1866.) (elektronička inačica)
Hrvati na izmaku srednjega vijeka (1996.)
== Spomen ==
Gimnazija u Slavonskome Brodu nosi njegovo ime
Na zgradi Strojarskog fakulteta u Slavonskom Brodu postavljena mu je spomen-ploča
== Bibliografija ==
Mato Artuković (uredio), Matija Mesić, prvi rektor sveučilišta u Zagrebu : zbornik radova sa znanstvenog skupa o Matiji Mesiću u povodu 170. obljetnice njegova rođenja 1826.-1996, Hrvatski institut za povijest, Odjel za povijest Slavonije, Srijema i Baranje : Sveučilište u Zagrebu, Slavonski Brod : Zagreb, 1997. (336 str.), ISBN 9536002094
Matija Mesić, podpredsjednik (od god. 1858. - 1872.) i predsjednik »Matice ilirske« od god. 1872 do god. 1874.  Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. prosinca 2021. (Wayback Machine)
Tomislav Raukar, Matija Mesić, prvi profesor hrvatske povijesti i prvi rektor Sveučilišta u Zagrebu  Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. prosinca 2021. (Wayback Machine)
== Izvori ==
== Vanjske poveznice ==
Mrežna mjesta
Digitalizirana djela, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu
Pismo Matije Mesića Václavu Vladivoju Tomeku, 18. ožujka 1858., eukor.isp.hr

Mesić, Matija, hrvatski povjesničar (Brod na Savi, danas Slavonski Brod, 19. II. 1826 – Zagreb, 5. XII. 1878). Školovao se u Požegi i Zagrebu, gdje je 1842. stupio u biskupsko sjemenište. Od 1844. do 1848. studirao bogosloviju u Beču. God. 1849. se zaredio, a 1851. postao namjesni učitelj (suplent) za povijest i zemljopis u gimnaziji u Zagrebu. Od 1851. do 1853. studirao povijest i zemljopis u Beču i Pragu. Do 1854. bio gimnazijski profesor, a potom profesor i ravnatelj (1871–74) Pravoslovne akademije u Zagrebu. Sudjelovao u radu Hrvatskoga sabora (1861., 1875–78) te bio predsjednik Matice ilirske (1872–74). Od 1867. redoviti član JAZU. God. 1874. izabran za redovitoga profesora hrvatske povijesti na Mudroslovnome fakultetu. Pošto je te godine osnovano i moderno sveučilište, bio je izabran za prvoga rektora. Znanstveno istraživao poglavito razdoblje hrvatske povijesti 1490–1526., koje je prvi kritički i sustavno obradio. Izdavao izvornu građu te je s I. Kukuljevićem Sakcinskim sudjelovao u izdavanju zbirke dokumenata Acta Croatica – Listine hrvatske (I, 1863). Radove objavljivao u stručnim časopisima (Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, Književnik, Rad JAZU) te u novinama (Pozor, Novi pozor, Dragoljub, Narodne novine, Vienac, Obzor). Djela: Život Nikole Zrinjskoga, sigetskoga junaka (1866), Hrvati na izmaku srednjega vijeka (1996). Citiranje: Mesić, Matija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji

Wikipedia Wikidata