Mato Lovrak

prema Lovrak Mati poznatom hrvatskom književniku

(doslovno iz odluke: „LOVRAKOVA ULICA“)

Mato Lovrak (Veliki Grđevac pokraj Bjelovara, 8. ožujka 1899. – Zagreb, 13. ožujka 1974.), hrvatski dječji pisac.
== Životopis ==
=== Mladost i obrazovanje ===
Mato Lovrak rođen je u Velikom Grđevcu, selu kod Bjelovara, u šesteročlanoj obitelji krojačkog obrtnika Mate i majke Ane. Četverogodišnju pučku školu završio je u rodnom selu, a nakon četiri razreda niže realne gimnazije u Bjelovaru upisao se u Učiteljsku školu u Zagrebu koju je završio 1919. godine.
=== Književni rad ===
Nakon završetka škole je službovao kao učitelj u Kutini, Klokočevcu, Velikom Grđevcu i Velikim Zdencima, a od 1934. godine do mirovine 1954. godine u Zagrebu. Pisao je i pripovijetke, ali je osobitu popularnost stekao romanima tematski vezanim uz djetinjstvo. Gradi zanimljivu fabulu elementima pustolovnog, ali i s didaktičkim naglascima. Izuzetno plodan, autor tridesetak knjiga, Lovrak je nekoliko desetljeća zabavljao i odgajao mlade čitatelje izrazom koji svjedoči o vremenu, a odlikuje se maštovitošću i humorom. Djela su mu prevedena na mnoge jezike. Pisao je i stručne članke u pedagoškim časopisima.
== Djela ==
Lovrak je napisao nekoliko desetaka pripovijetki i romana za djecu te tri romana za odrasle koji nemaju veće značenje. Prvi je u hrvatskoj dječjoj književnosti uveo seosku djecu kao glavne likove, a u romanima i pripovijetkama dao prednost akciji. Gradska djeca u njegovim se djelima pojavljuju rijetko i njihovi su portreti beživotni i shematski.
Lovrak nije težio stvoriti idealan tip bezbrižna djeteta. U pripovijetkama i romanima dao je sliku djece svojega doba. Osobito je živo njegovo zanimanje za skupine seoske djece i njihove igre.
Lovrakovi su romani kratki, sažeta izraza, ispripovijedani jednostavno, ali gdjekad vrlo uspješno poniru u psihologiju djetinjstva. Nerijetko se u njegovim djelima zrcali i vrijeme u kojem su nastala, s blagom kritikom svijeta odraslih. Zamjeriti se može katkad prenaglašena pedagoška težnja, društveno angažiranje i ustrajanje na sretnim završetcima.
Nepotpun popis djela Mate Lovraka
Strašan san (1924.), prva priča, objavljena u Smilju
Iz škole ljepšega: crtice iz škole: namijenjeno učiteljima, učiteljskim pripravnicima i ljubiteljima djece (1924.)
Slatki potok i druge priče za djecu (1930.)
Vlak u snijegu (prvotni naslov Djeca velikog sela, 1933.)
Družba Pere Kvržice (1933.)
Divlji dječak (1934.)
Neprijatelj broj 1 (1938.)
Njegova malenkost Francek drugi, hrabri (1938.)
Doka Bedaković ili sto tisuća na cesti (1938.)
Micek, Mucek i Dedek (1939.)
Anka Brazilijanka (1939.)
Sretna zemlja (1940.)
Prijatelji (1941.)
O uvježbavanju dječjih priredaba (1950.)
Dijamant u trbuhu (1951.)
Naši dječaci i druge priče (1954.)
Dječak Konzul (1954.)
Prozor do vrta (1955.)
Tri dana života (1957.)
Devetorica Hrabrih (1958.)
Drveni zid (1958.)
Snađi se djede (1958.)
Iskrica (1959.)
Dobra oluja i druge priče (1959.)
Zeleni otok (1961.)
Putovanje od 35 koraka (1963.)
Slamnati krovovi (1963.)
Katićev dom (1964.)
U mraku (1964.)
Andrija Jug i svijet danas (1967.)
Gimnazijalac (1969.)
Preparandist (1972.)
Uzvišeno zvanje (2011.)
== Značaj ==
Mato Lovrak i njegova djela smatraju se klasikom hrvatske dječje književnosti. Vrijeme njegova djelovanja do 1950-ih godina karakterizira se kao Lovrakovo doba, u kojemu je roman postao glavna vrsta hrvatske dječje književnosti i bio popularan među čitateljima.
Prema njegovim romanima snimljeni su uspješni igrani filmovi Družba Pere Kvržice i Vlak u snijegu te u novije vrijeme Anka.
Lovraku u čast u Velikom Grđevcu održavaju se Lovrakovi dani kulture u sklopu kojih se dodjeljuje i Nagrada "Mato Lovrak". Tamo je, također, izgrađen i Kulturni centar "Mato Lovrak" u sklopu kojega se nalazi književnikova spomen-soba, "Mlin Družbe Pere Kvržice" i željeznički kolosijek na kojem je postavljena parna lokomotiva s tri vagona, kao uprizorenje Lovrakova djela Vlak u snijegu.
Također, u Hrvatskom školskom muzeju u Zagrebu čuva se ostavština i radna soba Mate Lovraka, koju je muzeju darovala piščeva kći Đurđica Lovrak Vujasinović.
== Bibliografija ==
Sabrana djela Mate Lovraka objavljena su 1964. godine, a izabrana djela 1971. godine u nizu Pet stoljeća hrvatske književnosti. Godine 2000. objavljen je zbornik Mato Lovrak u hrvatskoj školi: književnoteorijski i didaktičko-metodički obzori s radovima o Lovraku nastalima na stručnim skupovima od 1989. do 1999. godine. Godine 2012. objavljena je monografija autorice Mire Kolar-Dimitrijević Tragovi vremena u djelima Mate Lovraka.
== Izvori ==
Bilješke i literatura
Štefka Batinić, Sonja Gaćina Škalamera, Ostavština Mate Lovraka u Hrvatskom školskom muzeju, Muzeologija, No.43/44, prosinac 2007., Hrčak, hrcak.srce.hr, pristupljeno 8. ožujka 2016.
== Vanjske poveznice ==
Mrežna mjesta
Kulturni centar Mato Lovrak  Arhivirana inačica izvorne stranice od 8. ožujka 2016. (Wayback Machine)
Mato Lovrak, Četiri članka Mate Lovraka, Libri & Liberi 01/2012., Hrčak

LOVRAK, Mato, književnik i pedagoški pisac (Veliki Grđevac, 8. III. 1899 — Zagreb, 13. III. 1974). Učiteljsku školu završio u Zagrebu 1919. Učiteljevao u Kutini 1919–20, Ilovskom Klokočevcu 1920–21, Velikom Grđevcu 1921–26, Velikim Zdencima 1926–34, Zagrebu 1934–41, Topuskom 1941–42. te u Zagrebu do umirovljenja 1954. Prvom zbirkom pripovijedaka Slatki potok (1930) najavio je glavna obilježja svoje proze za djecu: socijalnu angažiranost, zaokupljenost lokalnom zajednicom i pustolovinu u središtu fabule. Njegovi kratki romani Družba Pere Kvržice (1933) i Deca Velikog Sela (1933; Vlak u snijegu, 1946), potaknuti događajima u kojima je sudjelovao sa svojim učenicima, drže se začetkom hrvatskoga realističkoga romana za djecu. Spojivši socijalnu analizu hrvatskoga sela između dvaju svjetskih ratova s humoristički sažetim pripovjednim izričajem, prvi je u hrvatskoj književnosti u romaneskni žanr uveo seosku djecu kao glavne protagoniste i dječji kolektiv kao pokretač društvenom zbiljom uvjetovanoga zbivanja. Svjedočeći socijalnomu raslojavanju koje je prouzročilo antagonizam među djecom, s pomoću sižea akcijskoga romana lika u pripovijestima Divlji dječak (1934), Doka Bedaković (1938), Njegova malenkost Francek Drugi Hrabri (1938), Anka Brazilijanka (1939), Micek, Mucek i Dedek (1939), Srećna zemlja (1940), Prijatelji (1941) i Prozor do vrta (1955) oblikovao je dječje likove kojih je postupanje uvjetovano društvenim statusom te osjećajem za pravdu i dobrobit kolektiva, stvorivši pripovjedni okvir idealiziranoga realizma, koji je nakon II. svjetskoga rata postao dominantnom poetičkom paradigmom u hrvatskoj prozi za djecu. Unatoč detekcijskoj fabuli i psihološki razrađenim pozitivnim junacima koji nehotice razrješuju društvenu nepravdu, manje uspjelima, pa i odveć tendencioznima drže se djela o gradskoj djeci, romani Neprijatelj br. 1 (1938) i Dječak konzul (1954) te zbirke pripovijedaka Naši dječaci (1954), Dobra oluja (1959), Putovanje od 35 koraka (1963) i Katićev dom (1964). Učiteljskim iskustvom nadahnuti su romani Tri dana života (1957), jedno od najuspjelijih djela socijalne književnosti za djecu, zapravo Lovrakov školski dnevnik, koji kroz nesretnu sudbinu učitelja daje autentičnu sliku hrvatskoga društva u pol. 1930-ih, i Devetorica hrabrih (1958), tematski srodan romanu Vlak u snijegu. U djelima za odrasle, pripovijesti iz ratnoga Zagreba Dijamant u trbuhu (1951) i autobiografskoj trilogiji o odrastanju i školovanju Slamnati krovovi (1963), Gimnazijalac (1969) i Preparandist (1972), nije dosegnuo estetsku razinu romana za djecu. Vjeran socijalnoj orijentaciji, pisao je i romane za mladež, među kojima se dinamičnom fabulom, komunikativnim jezgrovitim izrazom i umjerenom didaktičnošću izdvajaju Iskrica (1958), Zeleni otok (1961), U mraku (1964) i Andrija Jug i svijet danas (1967). Objavljivao je i metodičke članke te napise iz školske prakse (Literatura za djecu i savremena pedagogija. Učitelj, Beograd 1934–35, 4; Prilozi iz školskoga života. Ibid., 1935–36, 8–9), posebno o kazalištu (Dječje kazalište. Savremena škola, 1929, 7–8; Reorganizirajmo naše dječje kazalište. 15 dana, 1933, 20; O glumljenju u narodnoj školi. Učitelj, 1936–37, 2), kratke priče za djecu i mladež, tzv. pedagoške pripovijesti (Bijela postelja. Vijenac, 1928, 7–8; Duško. Nova škola, 1929), ulomke iz romana i zapise sa školskih putovanja (Prvi put preko granice. Dom i škola, 1938–39, 1) te književne eseje (Kakvu literaturu želi omladina. Napredak, 1938, 10). Prilozi su mu tiskani i u Smilju (1924, 1927–30, 1934–36, 1938–43), Učitelju (1924–25, 1930–33), Uzgajatelju (1925–26), Napretku (1926–27, 1929, 1931, 1936, 1943), Narodnoj prosveti (Beograd 1926–27, 1932–34, 1938), Novom čovjeku (1926–27), Književnim novinama (1930–31), Savremenoj školi (1930–31, 1934), Domu i školi (1932–33, 1936–37), Srpskom književnom glasniku (Beograd 1933), Osvitu (1935–36), Savremenim pogledima (1935–36), Učiteljskoj riječi (1935) i Izrazu (1939–40), a u poraću se među ostalim javljao u Pedagoškom radu (1950–55), Radosti (1952–54, 1956–60, 1963–68), Vjesniku (1952–71), Bjelovarskom listu (1959, 1961, 1964, 1971, 1973–74), Modroj lasti (1961), Republici (1961, 1969) i Školskim novinama, gdje mu je 1973. u dijelovima izlazio roman Uzvišeno zvanje (cjelovito izd. 2011), nastavak ranije autobiografske trilogije. Objelodanio i metodičke knjižice Iz škole »ljepšega« (Virovitica 1924) i O uvježbavanju dječjih priredaba (Zagreb 1950). Zastupljen je u sarajevskim izdanjima Dječji pisci o sebi (1963) i 12 jednočinki (1965) i zagrebačkima Čitanka iz dječje književnosti (1980), Hrvatska kratka priča (1994), Primjeri iz dječje književnosti (1996), Autobiografije hrvatskih pisaca (1997) i Kazališni vrtuljak (1997) te prevođen među ostalim na češki, esperanto, mađarski, makedonski, njemački, poljski, slovački i slovenski jezik. Uprizorena su mu djela Micek, Mucek i Dedek (HNK u Zagrebu 1941), igrokaz Goran (Hrvatsko državno kazalište u Banjoj Luci 1942), Družba Pere Kvržice (osječko kazalište 1947, Zagrebačko kazalište mladih 1953, Narodno kazalište »August Cesarec« u Varaždinu 1969) i Vlak u snijegu (Zagrebačko kazalište mladih 1950, dramatizacija Đurđica Dević), a prema romanima snimljeni su igrani filmovi Družba Pere Kvržice (1970, V. Tadej), Vlak u snijegu (1976, M. Relja) i Anka (2017, D. Aćimović) te na HRT kratki film Potraga za mlinom (1999, Vlatka Vorkapić). Od 1988. u Velikom Grđevcu održavaju se Lovrakovi dani kulture, u okviru kojih se od 1993. dodjeljuje Nagrada »Mato Lovrak« za najbolji roman za djecu. Njegova se ostavština – iz koje su tiskana sjećanja Pero Kvržica među ljudima (Zagreb 2014) – čuva u Hrvatskom školskom muzeju u Zagrebu. DJELA (izbor): Slatki potok i druge priče za djecu. Zagreb 1930. — Deca Velikog Sela. Beograd 1933 (češki prijevod Praha 1935); izmijenjeno izd. Vlak u snijegu. Zagreb 1946. — Družba Pere Kvržice. Zagreb 1933. — Divlji dječak. Zagreb (1934). — Doka Bedaković. Zagreb 1938. — Neprijatelj br. 1. Beograd 1938, Zagreb 1952. — Njegova malenkost Francek Drugi Hrabri. Zagreb 1938. — Anka Brazilijanka. Zagreb 1939. — Micek, Mucek i Dedek. Zagreb 1939. — Srećna zemlja. Novi Sad 1940. — Prijatelji. Beograd 1941, Zagreb 1946. — Dijamant u trbuhu. Zagreb 1951. — Dječak konzul. Sarajevo 1954. — Naši dječaci. Beograd 1954. — Prozor do vrta. Sarajevo 1955. — Tri dana života. Zagreb 1957. — Devetorica hrabrih. Zagreb 1958. — Iskrica. Beograd 1958, Zagreb 1964. — Dobra oluja i druge priče. Beograd 1959, Zagreb 1964. — Zeleni otok. Zagreb 1961. — Putovanje od 35 koraka. Zagreb 1963. — Slamnati krovovi. Zagreb 1963. — Katićev dom. Sarajevo 1964. — Sabrana djela, 1–15. Zagreb 1964. — U mraku. Zagreb 1964. — Andrija Jug i svijet danas. Zagreb 1967. — Gimnazijalac. Zagreb 1969. — Izabrana djela. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 98. Zagreb 1971. — Preparandist. Zagreb 1972. — Uzvišeno zvanje. Zagreb 2011.

Lovrak, Mato, hrvatski književnik (Veliki Grđevac, 8. III. 1899 – Zagreb, 13. III. 1974). Završio je učiteljsku školu u Zagrebu 1919. te do umirovljenja 1954. radio kao učitelj u Kutini, Ilovskome Klokočevcu, Velikome Grđevcu, Velikim Zdencima, Topuskom i Zagrebu. Započevši kao novelist, od 1924. objavio je nekoliko desetaka pripovijetki i romana za djecu, često nadahnut vlastitim učiteljskim iskustvom. Prvim romanom Deca Velikog Sela (1933), poslije (1946) nazvanim Vlak u snijegu i objavljenim u više od 50 izdanja, predstavio se kao umješan pripovjedač koji u hrvatsku dječju književnost uvodi seosku djecu kao glavne protagoniste, a uz jasno ocrtan socioekonomski okvir zbivanja, čime se uklopio i u poetičke okvire međuratne književnosti socijalnoga realizma. U romanu Družba Pere Kvržice (1933) radnja prati skupinu djece što pod vodstvom dječaka Pere nedaleko od sela uređuje zapušten seoski mlin, pri čemu je uglavnom svaki dječji lik individualiziran. Dajući prednost akciji, nije težio stvoriti idealan tip bezbrižna djeteta i trajno je očitovao živo zanimanje za skupine seoske djece i njihove igre. U pripovijestima Doka Bedaković (1938) i Anka Brazilijanka (1939) u središtu su radnje djevojčice kao protagonistice. Gradska djeca u njegovim se djelima pojavljuju rjeđe, a njihovi su portreti shematičniji (Neprijatelj broj 1, 1938; Prijatelji, 1941; Dječak konzul, 1954). Od kasnijih romana ističu se Tri dana života (1957), Devetorica hrabrih (1958) te Iskrica (1958), koji potvrđuju njegovu sklonost prikazu socijalnoga konteksta. Lovrakovi su romani kratki, sažeta izraza, ispripovijedani jednostavno, ali gdjekad vrlo uspješno poniru u psihologiju djeteta i djetinjstva, usprkos katkad naglašenoj pedagoškoj tendenciji i melodramatičnosti. Njegovu su klasičnom statusu pridonijele i filmske adaptacije Družbe Pere Kvržice (Vladimir Tadej, 1970) te Vlaka u snijegu (Mate Relja, 1976). Objavio je i literariziranu autobiografsku trilogiju Slamnati krovovi (1963), Gimnazijalac (1969) i Preparandist (1972). Citiranje: Lovrak, Mato. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 29.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji

Wikipedia Wikidata Acta Croatica