Metel Ožegović
Zagreb 4. 5. 1814. – Beč 9. 2. 1890.
političar, preporoditelj; 1814 - 1890
Metel Ožegović (Zagreb, 4. svibnja 1814. – Beč, 9. veljače 1890.), barun, hrvatski političar i preporoditelj iz plemićke obitelji Ožegović Barlabaševački.
== Životopis ==
Završio je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu 1827. godine. Studirao je pravo u Pešti uz veliku podršku oca Stjepana, uglednog političara i strica Mirka, modruškog biskupa. Nakon završetka školovanja doselio se u Varaždin, gdje ga je grof Đuro Erdödy 1831. imenovao honorarnim podbilježnikom, a 1836. velikim bilježnikom Varaždinske županije (1836. – 1845.). Tijekom svog života i djelovanja u Varaždinu zalagao se za hrvatski jezik, a 1838. godine utemeljio je narodnu čitaonicu u Varaždinu. Bio je zastupnik Hrvatskog sabora na zajedničkom saboru (1843. – 44. i 1847. – 48.) gdje je djelovao na obrani političke samostalnosti Hrvatske. Godine 1845. imenovan je tajnikom Ugarske dvorske kancelarije, a 1847. savjetnikom Ugarskog namjesničkog vijeća.
Potkraj 1848. godine član je izaslanstva koje je bezuspješno pregovaralo s predstavnicima mađarske vlade, a zajedno s banom Jelačićem zalagao se za pripojenje Hrvatske vojne krajine Banskoj Hrvatskoj. Istodobno postao je savjetnik Ministarstva unutarnjih poslova u Beču. Godine 1851. vijećnik je Vrhovnog kasacijskog suda, član Državnog savjeta i tajni savjetnik. Godine 1858. stekao je barunski naslov i kupio vlastelinstvo Bela s dva dvora i šumom.
Nakon obnove ustavnosti 1860. godine zalagao se za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom te sklapanje saveza Slavena i Mađara protiv njemačke dominacije i za preustroj Austrije u federaciju povijesnih pokrajina.
Odlučno se protivio Hrvatsko-ugarskoj nagodbi iz 1868. godine, a nakon što je ona ipak sklopljena, povukao se iz javnog života.
== Privatni život ==
Godine 1839. oženio se groficom Ivanom Sermage († 1878.) s kojom je imao sina Ljudevita, koji je oženio groficu Olgu Erdödy, i kćer Idu, koja se udala za štajerskog plemića baruna Alfreda Moscona.
== Izvori ==
== Literatura ==
Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. XV, Zagreb, 2007. ISBN 978-953-7224-15-8
== Vanjske poveznice ==
knjiznica-vz.hr - Metel Ožegović
Ožegović (Ožegović Barlabaševački), Metel, hrvatski političar (Zagreb, 4. V. 1814 – Beč, 9. II. 1890). Nakon završena školovanja u Zagrebu i Pešti, od 1831. bio je podbilježnik, a od 1836. veliki bilježnik Varaždinske županije. Kao pristaša ilirskoga pokreta, 1838. u Varaždinu osnovao čitaonicu Prijatelji našeg narodnog slovstva. God. 1842. započeo je političko djelovanje u varaždinskoj županijskoj skupštini. U radu zajedničkoga Hrvatsko-ugarskoga sabora 1843–44. branio ilirizam smatrajući ga prvenstveno književnim, a ne političkim pokretom. Zauzimao se za obranu hrvatske državnosti ugrožene mađarizacijom. God. 1845. bio je imenovan tajnikom Ugarske dvorske kancelarije u Požunu, a 1847. savjetnikom Ugarskoga namjesničkoga vijeća. Za revolucije 1848. bio je predstojnik političkog odsjeka Banskoga vijeća, zastupnik u Ugarskom saboru, a u Hrvatskom saboru zastupao je konzervativnu politiku hrvatskog plemstva nastojeći ograničiti socijalne reforme. Ujedno se zauzimao za uži savez sa Slovenijom i Vojvodinom te za opstanak Habsburške Monarhije uređene kao federacija povijesnih pokrajina. Od 1851. bio je vijećnik Vrhovnoga kasacijskoga suda, tajni savjetnik te član Državnoga savjeta (do 1868). Nakon donošenja Listopadske diplome (1860), zauzimao se za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom i za uži savez Slavena unutar Monarhije, a posebice za savez Hrvata i Mađara smatrajući ga jedinim rješenjem u obrani od germanizacije. Razočaran uvođenjem dualizma, posljednji je put istupio u anonimnoj brošuri u kojoj osuđuje Hrvatsko-ugarsku nagodbu. Živio je u Beču kao mecena hrvatskih književnika te prosvjetnih i kulturnih ustanova. Djela: Kakov bi imao biti savez medju Kraljevinom Hrvatskom i Slavonijom i Kraljevinom Ugarskom s obzirom na medjusobne njihove odnošaje (1861), Njekoji spisi iz javnoga političkoga djelovanja (1887). Citiranje: Ožegović, Metel. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji