Mihovil Gračanin

botaničar i agronom; 1901 -1981

Mihovil Gračanin (Skele na Drini, 1901. – Zagreb, 27. siječnja 1981.) hrvatski agronom, akademik, pedolog, fitofiziolog, fitoekolog
== Djela ==
"Uvod u ekologiju bilja" Školska knjiga, Zagreb 1977.
"Sistematika tala" Školska knjiga, Zagreb 1951.
"Geneza tala" Poljoprivredni nakladni zavod, Zagreb 1946.
== Izvori ==
Osvrt na prof. Gračanina u povodu 25-godišnjice smrti autora prof. Ive Miljkovića u PDF-u
== Vanjske poveznice ==
Mihovil Gračanin Hrvatska tehnička enciklopedija

GRAČANIN, Mihovil, pedolog, fitofiziolog i fitoekolog (Skelani na Drini, 11. V. 1901 — Zagreb, 27. I. 1981). Realnu gimnaziju završio 1919. u Sarajevu. Na Poljoprivrednom fakultetu u Pragu stječe 1923. naslov inženjera agronomije. Od 1922. izvanredni je slušač botanike te organske i fizikalne kemije na Prirodoslovnom fakultetu praškoga Karlova sveučilišta, gdje 1925, disertacijom Neka opažanja o djelovanju ZnSO4 na tok različitih fizioloških procesa u biljnom organizmu, postiže doktorat prirodnih znanosti. U to je vrijeme 1924–26. znanstveni suradnik u Biokemijskom institutu u Pragu. God. 1926. vraća se u domovinu i postaje šef Agrokemijskog odsjeka Poljoprivredne stanice na Topčideru, a zatim u Osijeku. Potkraj 1927. asistent je na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu i od 1928. predaje tloznanstvo. God. 1929. izabran je za docenta, 1931. postaje izvanredni, a 1934. redoviti profesor iz pedologije i ishrane bilja. Nakon što je 1952. bezrazložno udaljen sa zagrebačkog fakulteta, 1955. prihvaća mjesto redovitog profesora na Filozofskom fakultetu u Skoplju te funkciju direktora tamošnjega Biološkog instituta, Botaničkog zavoda i Botaničke bašte. Kao gost profesor predavao u Hamburgu (1956), Hannoveru i Berlinu (1960), a 1962–63. predaje i na Filozofskom fakultetu u Prištini. Po umirovljenju 1965. vraća se u Zagreb, predaje na poslijediplomskom studiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu i osniva laboratorij za istraživanje plodnosti tla u »Agrokombinatu«. Niz godina obavljao je brojne javne i društvene funkcije: bio je predsjednik Jugoslavenske sekcije Međunarodnoga pedološkog društva (1931–40), predsjednik Hrvatskoga prirodoslovnog društva (1943), predsjednik Društva na biolozite (1958) te član Masarykove Akademie Prace (od 1932), Međunarodnoga pedološkog društva (od 1928), Deutsche Botanische Gesellschaft (od 1957), American Society of Plant Physiologist (od 1957) i Société europèenne de culture (od 1960). Bio je glavni urednik znanstvenih edicija Poljoprivrednoga nakladnog zavoda (1947–49), serija Biologija i Bulletin scientifique i sklopke publikacije Godišen zbornik na Prirodno-matematičkiot fakultet (1956–64). Radni vijek posvetio je pedološkim i fiziološkim istraživanjima stvorivši zapažena djela trajne vrijednosti. Bio je istaknuti tumač ruske pedološke škole, a njegova pedološka proučavanja obuhvaćaju probleme geneze, fiziografije i klasifikacije svih tipova tala u bivšoj Jugoslaviji, posebice šumskih. Radove s toga područja citiraju mnogi pedolozi, a jedna grupa Na-Mg tala nazvana je, njemu u čast Gračanin-Soil. Bavio se i odnosima edafskih faktora i vegetacije, a znatni su i njegovi rezultati istraživanja fiziologije hranidbe i rasta viših biljaka, djelovanja različitih bioelemenata, primanja vode, transpiracije te druga istraživanja važna za kvalitetu i kvantitetu biološke proizvodnje u poljodjelstvu i šumarstvu. Rezultati, postavke i spoznaje u djelima Pedologija i Prilog genetskoj klasifikaciji tala stekli su nepodijeljeno priznanje domaćih i stranih stručnjaka. Oko 140 radova objavio je u domaćim i stranim publikacijama: Comptes rendus de l’Académie des sciences (Pariz 1925, 1932), Annales de la science agronomique française et étrangère (Pariz 1926), Biochemische Zeitschrift (Berlin 1926–29), Zemĕdèlsky archiv (Prag 1929), Zeitschrift für Pflanzenernährung, Düngung und Bodenkunde (Berlin 1930), Glasnik za šumske pokuse (1931, 1935, 1938, 1948), Bulletin de la Société botanique tschecoslovaque (Prag 1932), Rad JAZU (1932, 1941, 1950), Bodenkundliche Forschungen (Berlin 1934, 1940), Arhiv Ministarstva poljoprivrede (Beograd 1936–39), Glasnik Hrvatskoga prirodoslovnog društva (1936), Priroda (1937, 1939, 1941), Hrvatski geografski glasnik (1939), Poljoprivredna znanstvena smotra (1939–43, 1947, 1950, 1952), Veterinaria (1955), Godišen zbornik na Prirodno-matematičkiot fakultet (Skoplje 1956–58, 1962–64, 1966, 1970), Agrochimica (Pisa 1957, 1969), Bulletin scientifique (1960, 1963–64, 1966, 1969), Berichte der Deutschen Botanischen Gesellschaft (Berlin 1962), Flora (Jena 1964), Acta botanica Croatica (1965–66, 1969–71), Agronomski glasnik (1970), Biološki glasnik (1970), Canadian Journal of Botany (Ottawa 1970), Bilten Poljodobra (1971). Surađivao je i u Šumarskoj enciklopediji LZ. DJELA: Pedologija, 1–3. Zagreb 1946–1951. — Kalcifikacija tala. Zagreb 1947. — Fosfatizacija tala. Zagreb 1952. — Mali pedološki praktikum. Zagreb 1955. — Opći principi fertilizacije tala. Zagreb 1970. — Uvod u ekologiju bilja (suautor Lj. Ilijanić). Zagreb 1977.

Gračanin, Mihovil, hrvatski agronom (Skelani, BiH, 11. V. 1901 – Zagreb, 27. I. 1981). Pedolog i naš prvi ekofiziolog. Diplomirao 1923. i doktorirao 1925. u Pragu. Od 1927. radio na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu, redoviti profesor (od 1934) iz pedologije i ishrane bilja. Tijekom 25 god. vodio je Zavod za pedologiju i laboratorij (poslije Zavod) za ishranu bilja koji je sam utemeljio. Bez objavljena razloga, kao nepodoban, udaljen je s fakulteta 1952. Na poziv Univerziteta u Skoplju na tamošnjem Poljoprivrednom fakultetu preuzeo 1955., kao redoviti profesor, katedru za fiziologiju i ekologiju bilja. Nakon 10 godina umirovljen je i vraća se u Zagreb. Kao vanjski znanstveni suradnik u Agrokombinatu pomogao je osnovati Agroinstitut. Objavio 135 znanstvenih radova. Glavna djela: Pedologija I: Geneza tala (1946), Pedologija II: Fiziografija tala (1947), Pedologija III: Sistematika tala (1951), Kalcifikacija tala (1947), Fosfatizacija tala (1952), Opći principi fertilizacije tala (1970), Uvod u ekologiju bilja (1977). Bio je dopisni član 7 akademija znanosti u Europi i SAD-u, dopisni član JAZU (1940–51), glavni urednik znanstvenih edicija Poljoprivrednoga nakladnog zavoda (1947–49), urednik Poljoprivredne znanstvene smotre (1941–52), urednik Hrvatske enciklopedije (za poljoprivredne znanosti, do 1945). Dobio je Nagradu za životno djelo (1974). Citiranje: Gračanin, Mihovil. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji

prema botaničaru Mihovilu Gračaninu

(doslovno iz odluke: „preimenuje se i dobiva naziv prema botaničaru Mihovilu Gra- čaninu“)

Wikipedia Wikidata