Mijo Krešić

trgovac i kulturni djelatnik; 1818 - 1888

KREŠIĆ, Mijo, trgovac, publicist i kulturni djelatnik (Karlovac, 22. III. 1818 — Zagreb, 7. I. 1888). God. 1833. završio franjevačku gimnaziju u Karlovcu, 1834–37. bio naučnik u trgovini željezne robe »Kinderman i Reiter« u Zagrebu, gdje je došao u doticaj s preporoditeljima. Putovao potom po središnjoj Europi, u Sopronu 1838–41. radio u trgovini željezne robe, od 1842. u Karlovcu vodio vlastitu trgovinu (u njegovoj kući djelovala je ilirska čitaonica), a 1850. preselio se u Zagreb i otvorio trgovinu galanterijom. God. 1848. član izaslanstva koje je vladaru u Beč nosilo Zahtijevanja naroda. Uz A. Jakića i Đ. Crnatka bio je najistaknutiji pripadnik gospodarske elite koja je držala da trgovci i obrtnici kao zdrava jezgra srednjega staleža trebaju biti uključeni u sva društvena zbivanja, djelovati u stručnim udrugama i na političkom i kulturnom polju te biti pokretači modernizacije i nacionalne integracije. Za neoapsolutizma uključio se u rad domovinskih društava (Društvo za povjesnicu jugoslavensku, MH, HGZ, HPD »Kolo«, Trgovački kasino, društvo Streljana, Kazališni odbor), a s obnovom ustavnosti i u politički život. Iako sklon pravaškim idejama, priklonio se Narodnoj stranci te 1861. i 1875. bio izabran za zastupnika grada Zagreba; uoči izbora za magistrat 1867. suorganizirao skupove narodnjaka u Streljani. Svojim je djelovanjem znatno pridonio razvoju gospodarstva; bio je član središnjega odbora Hrvatsko-slavonskoga gospodarskoga društva i odbora Prve dalmatinsko-hrvatsko-slavonske izložbe u Zagrebu 1864, vijećnik i 1865. potpredsjednik zagrebačke Trgovačke i obrtničke komore, član te 1864. i 1866. predsjednik Obrtnoga društva, suosnivač i dioničar Hrvatske eskomptne banke 1868. Napisao je priručnik Mladi trgovac (Zagreb 1884, 1888²), u kojem je, uz praktična znanja i kritički osvrt o trgovini i obrtu u Hrvatskoj, istaknuo značenje razvijanja poslovnoga duha potrebnoga za snalaženje u novim tehnologijama i industriji te ulogu građanstva u procesima napretka i nacionalne integracije. Uočivši potrebu za literarnim glasilom na hrvatskom jeziku, 1861. pokrenuo je obiteljski časopis Naše gore list te do 1866. u njem objavljivao članke, uglavnom mlađih suradnika, o glavnim problemima toga doba, nastojeći pridobiti i žensku publiku dotad usmjerenu na njemačke časopise. Također je pokrenuo i uređivao nacionalno orijentirane almanahe Lada (1862) i Hrvatski zabavnik (1881–82) te Hrvatski koledar (1862–64), što je sve izazivalo kritike starijega naraštaja inteligencije, koji je kulturnu sferu smatrao svojim područjem. Dopisivao se s mnogim istaknutim suvremenicima. Njegova Autobiografija (Zagreb 1898, pretisak Karlovac 2005; ulomci uvršteni u Hrvatski putopis, Zagreb 2002. i Šopron – grad kulture i suradnje, Samobor—Šopron 2007), isprva objavljena u Obzoru, prilog je memoarskoj i putopisnoj prozi te vrijedan izvor za poznavanje gospodarskih, političkih i kulturnih prilika u Hrvatskoj u XIX. st. LIT.: (Prikazi knj. Mladi trgovac): Sriemski Hrvat, 6(1883) 85, str. 4. — Hrvatski radiša, 24(1943) 4/5, str. 7; 6, str. 4–5. — (Nekrolog). Hrvatska, 3(1888) 5, str. 3. — M. Grlović: Album zaslužnih Hrvata XIX. stoljeća. Zagreb 1898–1900. — J. Šarinić: Trgovac Krešić u kolu hrvatskih preporoditelja. Hrvatsko kolo, 24(1943) str. 388–407. — R. Maixner: Pisma Miji Krešiću. Građa za povijest književnosti hrvatske, 1955, 25, str. 211–227. — M. Despot: Industrija građanske Hrvatske 1860–1873. Zagreb 1970. — J. Šarinić: Hrvatska politika u Krešićevim pismima u Pariz. Starine, 1971, 55, str. 211–304. — M. Despot: »Hrvatski koledar« zagrebačkog trgovca Mije Krešića. Kaj, 7(1974) 12, str. 21–32. — A. Szabo: Središnje institucije Hrvatske u Zagrebu 1860–1873, 1–2. Zagreb 1987–1988. — M. Gross i A. Szabo: Prema hrvatskome građanskom društvu. Zagreb 1992. — J. Horvat: Povijest novinstva Hrvatske 1771–1939. Zagreb 2003. — J. Bratulić: Mijo Krešić, trgovac i rodoljub. U: Autobiografija. Karlovac 2005, 1–5. — I. Iveljić: Očevi i sinovi. Zagreb 2007.

Krešić, Mijo, hrvatski trgovac i kulturni djelatnik (Karlovac, 22. III. 1818 – Zagreb, 7. I. 1888). Nakon školovanja u Zagrebu, radio je kao trgovački pomoćnik u Sopronu. Od 1842. vodio vlastitu trgovinu u Karlovcu, a od 1852. u Zagrebu. Za hrvatskog narodnoga preporoda u njegovoj kući u Karlovcu djelovala je narodna čitaonica. Godine 1848. bio je član izaslanstva koje je u Beču predstavilo program građansko-liberalnih reformi, poznat kao Zahtijevanja naroda. Nakon razdoblja Bachova apsolutizma, pokrenuo je 1861. književni časopis Naše gore list, koji je sam uređivao, okupivši pritom mlađi naraštaj hrvatskih književnika (A. Šenoa, I. Dežman, L. Botić, J. E. Tomić). List je izlazio do kraja 1866. Izdavao je ujedno Hrvatski koledar (1862–64), almanah Lada (1862) i Hrvatski zabavnik (1881–82). Zapaženi su i njegovi stručni članci tiskani u Obrtniku (od 1883). U svojoj Autobiografiji, jednom od najboljih memoarskih djela u Hrvatskoj XIX. stoljeća, opisao je događaje iz razdoblja hrvatskoga narodnoga preporoda, revolucije 1848–49. te Bachova apsolutizma. Autor je djela Mladi trgovac (1884), značajnoga za trgovačku struku. Citiranje: Krešić, Mijo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji

Wikidata