Milan Amruš

političar, gradonačelnik Zagreba; 1848-1919

Milan Amruš (Brod na Savi, 1. listopada 1848. – Zagreb, 26. svibnja 1919.), hrvatski liječnik i političar.
== Životopis ==
Emil Milan Amruš rođen je u Brodu na Savi, a pohađao je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu koju je završio 1866. godine. Medicinu je završio na Jozefinskoj akademiji u Beču. Kao vojni liječnik i izvjestitelj za zdravstvo i veterinarstvo Zemaljske vlade u Sarajevu, postavlja temelje modernoj zdravstvenoj službi u Bosni i Hercegovini, a zatim u Institutu za patologiju u Beču. Nešto kasnije završio je i studij prava te se u Zagreb vratio u svibnju 1888. godine. Jedna od prvih akcija koju je poduzeo po povratku u Zagreb bila je ustrojstvo Medicinskog fakulteta u Zagrebu, potrebu i mogućnost kojeg je opisao u Obzoru 1886. godine.
Završivši i studij prava, vrativši se u Zagreb, aktivno se bavi politikom kao član Neodvisne narodne stranke, čiji su članovi zvani Obzoraši, i biva izabran za narodnoga zastupnika u Hrvatskom saboru. Gradonačelnik Zagreba bio je od 1890. do 1892. i od 1904. do 1910. Za to vrijeme Zagreb dobiva asfaltirane ulice, električnu uličnu rasvjetu, Zavod za njegu dojenčadi i još puno toga od koristi svojim građanima.
Za njegova je mandata uspinjačom u Bregovitoj ulici 1890. godine povezan Donji i Gornji grad, a 1891. uveden je konjski tramvaj te otvorena jubilarna gospodarsko-šumarska izložba kojom je proslavljeno 50 godina Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva. Amruš je 1892. godine na dnevni red gradskog zastupstva stavio i potrebu gradnje električne centrale koja bi grad opskrbljivala strujom za to je stručnu pomoć zatražio i dobio od Nikole Tesle.
Kao privatni liječnik, narodni zastupnik i član ravnateljstva Okržune blagajne za osiguranje radnika, Amruš je u rujnu 1902. izabran na čelo Odbora za gradnju lječilišta za sušičave u okolici Zagreba. Najpogodnijim mjestom činilo se „Bielo bukevje“ na 800 metara nadmorske visine na Zagrebačkoj gori.
Godine 1902. pokrenuo je Hrvatsku pučku knjižnicu, a godinu kasnije izdao je prva dva sveska pod nazivom „Zdravlje“ i „Gruntovnica“. Za vrijeme njegova drugog gradonačelničkog mandata 1904. godine započela je gradnja Sanatorija Brestovac, a prvi su bolesnici primljeni na Brestovac 1909. godine.
Amruš je s gradskim zastupnicima, činovnicima i tisućama Zagrepčana na Jelačićevom trgu dočekao trenutak kad su 5. studenog 1907. godine zapaljene krune električne svjetiljke na Jelačićevom trgu, u Ilici do Frankopanske, u ulici Marije Valerije (današnjoj Praškoj) te zapadnom stranom Zrinjskoga trga sve do Starčevićeva doma kod Glavnoga kolodvora. Također je njegovom zaslugom Zagreb dobio javni zahod na Jelačićevu trgu 1909. godine, a svoj je znatni imetak Amruš oporučno ostavio gradu Zagrebu u dobrotvorne svrhe. Na svome je imanju u Klinča Selu utemeljio sirotište pod imenom „Amruševo“, a u njegovoj kući na Josipovcu otvoren je dom za napuštenu djecu. Prostorije njegova stana u zgradi u Petrinjskoj ulici poslije je grad preuredio i tamo uselio Dispanzer za spolne bolesti.
Jednim je od darovatelja katedrale Srca Isusova u Sarajevu (jedan od vitraja u svetištu).
U zagrebačkome Donjem gradu je po njemu imenovana Amruševa ulica.
== Izvori ==
http://www.stampar.hr/Default.aspx?art=1713&sec=171  Arhivirana inačica izvorne stranice od 28. srpnja 2013. (Wayback Machine) Izvor: Liječničke novine. 2004. 4 (29) „Milan Amruš – liječnik i političar“, Ivica Vučak (preuzeto 26. svibnja 2013. s dopusnicom)
== Vanjske poveznice ==
Digitalizirana djela, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu

AMRUŠ, Milan, liječnik i političar (Slavonski Brod, 1. X 1848 — Zagreb, 26. V 1919). Sin Ivana, vojnog liječnika, i Jagode Brlić, poznate ilirske pjesnikinje. Osnovnu školu polazio je u rodnom mjestu, gimnaziju u Vinkovcima i Zagrebu. God. 1872. završio je studij na vojno-medicinskom zavodu »Josephinum« u Beču. Kraće vrijeme radio je kao internist u Zagrebu i Beču, a 1878. nakon okupacije BiH premješten je u Sarajevo, gdje je kao pukovnijski liječnik uredio vojnu bolnicu, suzbijao epidemijske bolesti i marvinsku kugu. Postavio je temelje modernoj zdravstvenoj službi u BiH te bio imenovan zdravstvenim savjetnikom i izvjestiteljem za zdravstvo i veterinarstvo Zemaljske vlade u Sarajevu. Namjeravao se posvetiti politici te odlazi u Beč, gdje je upisao pravo (diplomirao 1890) i usporedo radio u Institutu za patologiju kod prof. S. Strickera te surađivao u bečkim medicinskim časopisima. God. 1886. objavio je zapaženu radnju o morfologiji bacila tuberkuloze; njegova su istraživanja ponukala prof. Strickera da promijeni svoje prvotno gledište (koje je bilo suprotno Kochovu) o uzročniku tuberkuloze. O značenju i postanku Amruševe radnje pisali su J. Wagner-Jauregg i E. Lesky. Surađivao je također u Obzoru (1886, 1898, 1900, 1917), Agramer Tagblattu (1894, 1898, 1900, 1901, 1908, 1909), u kojem se zalagao za osnivanje medicinskoga fakulteta u Zagrebu, te u Narodnim novinama (1907, 1918). U Beču je između 1883. i 1886. osnovao Hrvatsko pripomoćno društvo za đake i bio mu predsjednik do povratka u Zagreb. U Zagrebu je kao član Neodvisne narodne stranke (obzoraši) izabran u Hrvatski sabor, u kojem je prvi put istupio 1887. zagovarajući izgradnju nove kazališne zgrade. Ostali njegovi saborski govori zasijecali su u sve grane tadašnjega političkog života. Iako se poslije približio banu Khuen-Héderváryju i istupio iz svoje stranke, ipak je i dalje zastupao hrvatske interese. God. 1890. postao je zagrebački gradonačelnik, ali je smijenjen 1892 (jer je odbio da bude član poklonstvene deputacije za Budimpeštu). Međutim, ponovno je 1904. preuzeo gradsku upravu. Kao načelnik poradio je na uvođenju tramvaja, uklanjanju plinare iz grada, izgradnji novog kolodvora, električne centrale i dječjeg ambulatorija te uklanjanju sajmišta ispred zgrade današnjeg rektorata. God. 1891. potpomaže ostvarenje Jubilarne gospodarske izložbe, a 1906. Gospodarske izložbe u Zagrebu. Odstupivši 1910. s načelništva, postaje za bana Nikole Tomašića predsjednik Odjela za bogoštovlje i nastavu i na tom se mjestu napose zauzimao za osnovno školstvo. S tog se položaja povukao 1912, a aktivirao se tek za I svjetskog rata u zdravstvenim akcijama. — Amruš je prijateljevao i dopisivao se s mnogim poznatim ljudima. Napose je vrijedna njegova korespondencija s J. J. Strossmayerom (1883–1904; Arhiv JAZU), koja sadržava mnogo nepoznatih činjenica iz tadašnjega političkog života u Hrvatskoj. Posmrtno su objavljeni njegovi Razmišljaji (Hrvat, 1919, 11), njegov politički credo, u kojem je zagovarao zbližavanje Hrvata i Srba želeći »da bez trzavica evolucijom postignu sretnu budućnost«. Imetak je ostavio u dobrotvorne svrhe: dvije zgrade u Zagrebu i jedan fond namijenio je Dječjoj poliklinici, a svoje dobro Klinča selo Dječjem oporavilištu i gradskom mljekarstvu. Nekoliko legata razdijelio je Društvu Sv. Vida, Instituciji za gluhonijeme i dr. DJELA: Ueber eine Zoogloea – Form der Tuberkel-Organismen. Wien 1886 (p.o. iz: Medizinische Jahrbücher). — Govor Dra Milana Amruša narodnoga zastupnika u razpravi o obnovi financijalne nagodbe dne 11. listopada 1889 u saboru Kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Zagreb 1889. — Govori Dra. Milana Amruša izrečeni u ljetnom zasjedanju hrv. sabora godine 1894. Zagreb 1894. — Govor i interpelacije Dra Milana Amruša zastupnika naroda u prvom zasjedanju hrv. sabora 1897. Zagreb 1897. — Govor Dra Milana Amruša zastupnika naroda u sjednici hrvatskoga sabora dne 21. siečnja 1898. u glavnoj razpravi o proračunu za g. 1898. Zagreb 1898. Gruntovnica. Zagreb 1903. — Zdravlje. Zagreb 1903.

Amruš, Milan, hrvatski liječnik i političar (Brod na Savi, 1. X. 1848 – Zagreb, 26. V. 1919). Studij medicine završio 1872. u Beču, kao vojni liječnik radio je u Zagrebu, Beču i Sarajevu, gdje je utemeljio modernu zdravstvenu organizaciju u BiH te bio imenovan zdravstvenim savjetnikom i izvjestiteljem za zdravstvo i veterinarstvo Zemaljske vlade. Godine 1883. napustio je vojnu službu, otišao u Beč i posvetio se studiju prava, koji je završio 1890. Tijekom studija radio je u tamošnjem Institutu za patologiju, istražujući morfologiju bacila tuberkuloze. Njegova rasprava o toj temi, tiskana 1886., bitno je ubrzala prihvaćanje Kochovih zaključaka. Godine l887. vratio se u Zagreb i uključio u politički život. Isprva je djelovao kao član Neodvisne narodne stranke (obzoraši), a potom kao izvanstranački političar, razmjerno blizak režimu bana Khuen-Héderváryja. Od 1887. do 1901. bio je zastupnik u Hrvatskom saboru, a u dva je navrata obnašao i dužnost zagrebačkoga gradonačelnika (1890–92; 1904–10). Od 1910. do 1912. bio je predstojnik vladina Odjela za bogoštovlje i nastavu. Nakon toga povukao se iz političkoga života. Za I. svjetskog rata sudjelovao je u mnogobrojnim zdravstvenim akcijama. Kao gradonačelnik bitno je pridonio razvoju Zagreba (uvođenje tramvaja, izgradnja novoga kolodvora, električne centrale, poboljšanje zdravstveno-higijenskih prilika i dr.). Citiranje: Amruš, Milan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji

Wikipedia Wikidata