Milan Ogrizović
Senj 11. 2. 1877. – Zagreb 25. 8. 1923.
književnik i političar; 1877-1923
Milan Ogrizović (Senj, 11. veljače 1877. – Zagreb, 25. kolovoza 1923.), bio je hrvatski književnik i političar (Čista stranka prava). Bio je profesor, djelovao je kao lektor i dramaturg u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. Jednim je od najizvođenijih hrvatskih dramatičara.
== Životopis ==
Milan Ogrizović rodio se je 1877. godine u Senju kao treći sin (posmrče) u obitelji Ilije Ogrizovića, poštanskoga službenika, i majke Franjke rođ. Krišković. U Zavalju, blizu Bihaća, proveo je djetinjstvo kod ujaka, koji je bio župnikom i koji ga je preobratio s pravoslavne na katoličku vjeru. Klasičnu je gimnaziju završio u Gospiću.
Završio je studij matematike i klasične filologije 1901. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Predavao je na Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu od 1900. do 1906. godine. Godine 1904. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu doktorirao je s temom iz filologije.
Pisao je pjesme, novele, crtice, operne librete, ali je ponajprije dramski pisac. Po romanu Eugen Kumičića Kraljica Lepa: ili propast kraljeva hrvatske krvi napisao je zajedno s Marijom Kumičić, 1905. godine, dramatizaciju Propast kraljeva hrvatske krvi: historijska drama u pet činova. Praizvedba predstave bila je 16. veljače 1905. godine u zagrebačkome HNK.
Godine 1908. postao je narodnim zastupnikom kao kandidat na listi Čiste stranke prava.
Do Prvoga svjetskog rata bio je lektor i dramaturg u Hrvatskom zemaljskom kazalištu, a poslije profesor u zagrebačkoj Glumačkoj školi. Pisao je pjesme i satire, a najpoznatije su njegove drame Dah, Hasanaginica i Prokletstvo. Povremeno se bavio glazbenom kritikom, a posebnu pozornost posvećivao je operi te je pisao libreta za njih. Autor je tragičnoga igrokaza Nepoznati o životu Vatroslava Lisinskog.
Baveći se sporadično i književnom kritikom, Ogrizović je najavio dva najveća hrvatska pisca svojega doba: Antuna Gustava Matoša i Miroslava Krležu.
Njegov sin bio je profesor Bogdan Ogrizović.
== Djela ==
Nepotpun popis:
Kako je Emerik Pavić preveo Kačićev Razgovor ugodni, Tisak Kr. zemaljske tiskare, Zagreb, 1904.
Slava njima!: dramatska ilustracija Bukovčeve zavjese s prologom u slavu 10-godišnjice otvorenja nove kazališne zgrade i s pjevanjem / složio Milan Ogrizović, Dionička tiskara, Zagreb, 1905.
Prokletstvo: drama u četiri čina, Tiskara i litografija C. Albrechta (Maravić i Dečak), Zagreb, 1907. (suautor Andrija Milčinović)
Godina ljubavi, Izdanje i naklada Moderne biblioteke, Zagreb, 1909.
Kod "Sedmerice", Pučka tiskara (E. Demetrović i dr.), Zagreb, 1909.
Hasanaginica: drama u tri čina, Matica hrvatska, Zagreb, 1909. (2. izd. 2010., 3. izd. Tisak i naklada knjižare L. Hartmana (St. Kugli), Zagreb, [1915?], 4. izd. Tisak i naklada Knjižare St. Kugli, Zagreb, [1925?])
Pedeset godina Hrvatskoga kazališta: (1860-1910), Uprava Kr. hrv. zem. kazališta, Zagreb, 1910.
Govor narodnog zastupnika otočkoga kotara dra. Milana Ogrizovića o izgradnji ličke željeznice: izrečen kao interpelacija u hrvatskom saboru dne 6. travnja 1910., Tiskom Prve hrvatske radničke tiskare, Zagreb, 1910.
Pripovijesti, Humoristička knjižnica, Zagreb, [1910?]
Van s tudjincima!: (24. studenoga 1860): slika iz prošlosti hrvat. kazališta u jednom činu, Dionička tiskara, Zagreb, 1910.
Banović Strahinja: drama u tri čina, Dramatska djela Milana Ogrizovića, knj. 1, vlast. naklada, Zagreb, 1913.
Vučina: drama u tri čina, Tisak i naklada St. Kugli, Zagreb, 1921.
U Bečkom Novom Mjestu: (1671-1921): epilog Zrinsko-Frankopanskoj tragediji u jednom činu / za 250. obljetnicu Zrinsko-Frankopanske pogibije napisao Milan Ogrizović, Matica hrvatska, Zagreb, 1921.
Slava Augustu Šenoi: (1881-1921): spomen-spis o četrdesetgodišnjici njegove smrti, Naklada knjižare St. Kugli, Zagreb, 1922.
Hasanaginica: muzička drama u tri čina, St. Kugli, Zagreb, 1924.
Stari plamen: roman iz hrvatskog života, Nakladom Tiskare Merkur, [19--?] (suautor Zyr Vukelić)
== Nagrade ==
1909.: Nagrada "Dimitrije Demetar", za dramu Hasanaginica: drama u tri čina.
== Izvori ==
== Vanjske poveznice ==
Slava njima!: dramatska ilustracija Bukovčeve zavjese s prologom u slavu 10-godišnjice otvorenja nove kazališne zgrade i s pjevanjem / složio Milan Ogrizović,
Ogrizović, Milan, hrvatski književnik (Senj, 12. II. 1877 – Zagreb, 25. VIII. 1923). Studij matematike i klasične filologije završio 1901. na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, gdje je 1904. i doktorirao temom iz filologije. Radio je kao srednjoškolski profesor, lektor i dramaturg u zagrebačkome HNK-u te kao nastavnik na Glumačkoj školi u Zagrebu. Pisao je pjesme, novele, crtice, operna libreta, kazališne i književne kritike, bio je aktivan u kulturnom i političkom životu (pravaški zastupnik u Hrvatskome saboru), a najveći doprinos književnosti hrvatske moderne dao je kao dramatičar. Prva mu je drama Dah, ibsenovskoga nadahnuća, praizvedena u zagrebačkome HNK-u 1901. Poslije se sve više nadahnjivao narodnim pjesništvom i nacionalnom poviješću. Jedan je od najizvođenijih hrvatskih dramatičara, neke su mu drame bile iznimno popularne, osobito Hasanaginica (1909), za koju je dobio i Demetrovu nagradu, a koja se na repertoaru zagrebačkoga HNK-a zadržala desetljećima. Tetralogiju Godina ljubavi (1907) čine jednočinke Proljetno jutro (1903), Ljetno popodne (1904), Jesenje veče (1903) i Zimska noć (1906). Izvedene su mu i drame Banović Strahinja (1912), Objavljenje (1917), Smrt Smail-age Čengića (1919), Vučina (1921), U Bečkom Novom Mjestu (1921) i dr. Više je djela objavio u suradnji s drugim književnicima. S A. Milčinovićem objavio je naturalistički pisanu povijesnu dramu Prokletstvo (1907), koju je cenzura zabranjivala pa je praizvedena tek 1965. U knjizi Tajna vrata (1917) tiskao je sedam novela, objavljivanih u časopisima 1905–17. Teatrološki su vrijedna i njegova djela Pedeset godina hrvatskog kazališta: (1860–1910) (1910) i Hrvatska opera: (1870–1920) (1920). Citiranje: Ogrizović, Milan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji