Milan Pavelić
Krivi Put 30. 11. 1878. – Zagreb 14. 6. 1939.
isusovac, književnik; 1878-1939
Pavelić, Milan, hrvatski književnik i prevoditelj (Krivi Put kraj Senja, 30. XI. 1878 – Zagreb, 14. VI. 1939). Bogosloviju studirao u Zagrebu. Za svećenika zaređen 1902., u Družbu Isusovu stupio 1924. Napustivši župničku službu (1911), uređivao je više katoličkih glasila (Riječ, 1911; Narodna prosvjeta, 1919., i dr.). Rano je počeo pisati pjesme. U refleksivnim pjesničkim zbirkama Iz zakutka (1902) i Pjesme (1913) nasljedovao je stil S. S. Kranjčevića i usmene epike te harambašićevsku retoričnost. Potonje zbirke Zvijezde Srca Isusova (1938) i Pod okom Gospodnjim (1939), koju mu je posmrtno objavio J. Badalić, vjerskoga su nadahnuća. Prevodio je s francuskoga, talijanskoga, njemačkog i latinskoga (A. Manzoni, Adolf Rette, M. Marulić); osobito se izdvajaju prepjevi latinskih liturgijskih himana (Crkveni himni, 1936). Objavio je i antologiju svjetske duhovne lirike Iz duhovne lirike (1937), koju je sam i preveo. Citiranje: Pavelić, Milan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji
Milan Pavelić (Krivi Put (Mrzli Dol) 30. studenoga 1878. ‒ Zagreb,14. lipnja 1939.), hrvatski katolički svećenik, isusovac, teolog, pjesnik i prevoditelj.
== Životopis ==
Milan Pavelić se kao prvi od osmero djece rodio 30. studenog 1878. godine u naselju Serdari na području Krivog Puta (Lika), a tu je pohađao i osnovnu školu. Klasičnu gimnaziju pohađao je u Senju a maturirao je 1898. U Zagrebu je studirao bogoslovne nauke i bio 1902. zaređen za svećenika. Službovao je kao kapelan u Bakru i Crikvenici a kao župnik u Krasnom i Kompoljima. Zbog lošeg zdravlja privremeno je umirovljen već 1911. Nakon oporavka kratko je 1912. bio urednik riječkog časopisa "Hrvatska obitelj", a već u prosincu 1912. sudjeluje u osnivanju i uređivanju katoličkog dnevnika "Riječke novine", glasila Hrvatskog katoličkog pokreta krčkog biskupa Antuna Mahnića. Istaknuo se i kao urednik zagrebačke Narodne prosvjete (od 1919.).Neko je vrijeme vjeroučitelj u Sušaku pa duhovnik sjemeništaraca u Senju a 1920. dolazi u Zagreb za duhovnika Sestara milosrdnica. Pavelić 1924. stupa u Družbu Isusovu i obavlja novicijat u Ljubljani. Od 1926. boravi u isusovačkoj rezidenciji uz Baziliku Srca Isusova u Zagrebu i urednik je Glasnika Srca Isusova i Marijina. Zbog slabog je zdravstvenog stanja 1932. premješten u isusovački kolegij na Jordanovcu u Zagrebu i tu će se posvetiti književnom stvaralaštvu. Bit će to njegovo najplodnije razdoblje kada nastaje nekoliko zbirki pjesama: Iz duhovne lirike (izbor iz europske duhovne lirike), Zvijezde Srca Isusova, Pod okom Gospodnjim i životopis Sestra Leopoldina Čović. U hrvatskoj crkvenoj javnosti ostat će zapamćen po izvanrednim prepjevima oko 300 liturgijskih i drugih himana s latinskog na hrvatski jezik: Crkveni himni (1936. i 1945.). Brojne od tih himni danas su dio katoličke liturgije i časoslova na hrvatskom jeziku.
Preminuo je 14. lipnja 1939. godine u Zagrebu.
== Stil pisanja ==
Pavelić je pjesnik čiste i neposredne lirike. Njegov opus čine zbirke domoljubnih i duhovnih pjesama. Polazna točka u njegovu stvaralaštvu je zahvaćanje u one osjećaje, teme i ugođaje koji prožimaju kršćanstvo iz kojeg je niknuo i u kojem je intenzivno živio. Za njega "prava je poezija težnja za ljepšim svijetom, uzlet duše iz svakidašnjice k višemu, sretnom životu". Svi koji su pisali o njemu isticali su vrijednost njegova prevodilačkog rada i sposobnost doživljenog pjesničkog prenošenja duha stranih pjesnika u hrvatski jezik koji je izvanredno osjećao. To se posebno ističe kad se govori o raznolikosti stiha, pravilnosti ritma, melodioznosti rečenice, izboru riječi, jasnoći izraza i čistoći opisa (Derossi). U mladenačkom pjesništvu bio je predvodnikom modernoga kršćanskog pjesništva pod jakim utjecajem Kranjčevića i Matoša, dok se u potkraj života vratio tradicijskom pjesničkom izrazu. Među pet objavljenih zbirki poezije ističu se Pjesme (1913.), a lirika mu je pretežno misaona, prema Božidaru Petraču preradovićevski tradicionalna, matoševski moderna.
Nažalost, iako je na književnoj sceni prve polovice 20. stoljeća bio značajno prisutan, Pavelić je danas gotovo pao u zaborav. Hrvatska književna kritika ne pokazuje interes za objektivno vrednovanje tog plodnog hrvatskog pjesnika kršćanskog nadahnuća i prevoditelja.
Uz Bartola Kašića, jedan od najpoznatijih i do danas nenadmašenih prevoditelja crkvenih pjesama u Hrvata. Poznat je i kao autor teksta poznate adventske popijevke Visom leteć ptice male.
Bio je suradnikom Antuna Radića i prijatelj Milutina Cihlara Nehajeva i Vladimira Nazora.
== Djela ==
1902. Iz Zakutka. Zagreb,
1913. Pjesme. Rijeka
1916. A. Manzoni: Zaručnici (prijevod s talijanskog)
1920. Adolf Rétté: K svjetlosti vječnoj (prijevod s francuskog)
1922. Iz života sv. Panfucija
1924. Učitelj svete umjetnosti (Marko Marulić)
1924. Pedeset priča Marka Marulića (prijevod s latinskog)
1928. Pjesme o malom Isusu
1928. Povijest jedne duše (prijevod s francuskog)
1928. Četrnaest pjesama sv. Male Terezije (prijevod s francuskog)
1936. Crkveni himni (prijevod latinskog i drugih jezika) Drugo izdanje 1945.
1936. Iz duhovne lirike (Izbor iz antologije svjetske duhovne lirike), Zagreb
1938. Zvijezde Srca Isusova, Zagreb
1939. Pod okom Gospodnjim, Zagreb
1941. Sestra Leopoldina Čović, Zagreb
1976. Ja ljubim podnevni ljetni žar (Izbor iz poezije M. Pavelića: uredio Josip Badalić, SJ), Zagreb
== Izvori ==
Josip Badalić, Milan Pavelić svećenik i pjesnik, (životopis), Zagreb, 1972.;
Dušan Žanko, Milan Pavelić, Život, 1940, 5-6, str. 219-225;
Petar Grgec, Umjetnička vrijednost Pavelićeve poezije, Život, 1940, 5-6, str. 226-234;
Zlata Derossi, Milan Pavelić (1878-1939), Senjski zbornik 10-11/1984. str. 223-228.
== Vanjske poveznice ==
Hrvojka Mihanović-Salopek: Milan Pavelić - majstor neoklasicizma u sutonu klasicizma
u spomen na hrvatskoga književnika Milana Pavelića
(doslovno iz odluke: „preimenuje se u spomen na hrvatskoga knji- ževnika Milana Pavelića i dobiva naziv“)