Mirko Bogović
Varaždin 2. 2. 1816. – Zagreb 4. 5. 1893.
književnik i veliki župan zagrebački; 1816-1893
Mirko Bogović (Varaždin, 2. veljače 1816. – Zagreb, 4. svibnja 1893.), hrvatski pjesnik i političar.
== Životopis ==
Rođen u Varaždinu, osnovnu školu završio u Križevcima, gimnaziju u Varaždinu. Posvećuje se vojnom pozivu, ali 1840. godine napušta vojsku i studira filozofiju i pravo.
Pisao je lirske pjesme ljubavnog, političkog i domoljubnog sadržaja ("Ljubice" 1844., "Smilje i kovilje" 1847., "Domorodni glasi"); satiričar ("Strelice"). Uredio 9. godište "Kola" (1854.) i prvo "Nevena" (1852.).
Za Bachova apsolutizma središnja književna osobnost u Hrvatskoj; jedan je od osnivača hrvatske novele ("Pripovijesti") i plodan dramatičar s političkom i socijalnom tendencijom ("Frankopan", "Matija Gubec", "Stjepan, posljednji kralj bosanski", "Šilo za ognjilo"). Pisao anakreontske pjesme ("Vinjage").
== Djela ==
Ljubice, 1844.
Smilje i kovilje, 1847.
Domorodni glasi
Strelice
Kola, 1854.
Nevena, 1852.
Matija Gubec
Vinjage
Drame:
Matija Gubec
Stjepan posljednji kralj Bosanski
Pripovijesti:
Crnogorska osveta
Grad Gotalovec
Vidov-dan na Lobor-gradu
Slava i ljubav
Šilo za ognjilo
Krvavi most u Zagrebu
Ubojstvo na Greben-gradu
== Vanjske poveznice ==
Digitalizirana djela, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu
prema imenu matične ulice
(doslovno iz odluke: „imenuje se prema imenu matične ulice i dobiva ime OGRANAK ULICE MIRKA BOGOVIĆA“)