Mirko Rački
Novi Marof 13. 10. 1879. – 21. 8. 1982.
Mirko Rački (Novi Marof, 13. listopada 1879. – Split, 21. kolovoza 1982.) hrvatski je slikar i grafičar.
== Životopis ==
Nakon Učiteljske škole u Zagrebu (1898.) pohađao je privatnu umjetničku školu Heinricha Strehblowa u Beču (1901. – 1903.), potom Akademiju u Pragu kod V. Bukovca (1903. – 1905.) i Beču kod W. Ungera (1906.). Živio je u Münchenu (1907. – 1914.). Poslije kraćeg boravka u Rimu (1914.) nastanio se u Ženevi (1915. – 1920.). Od 1920. živio je u Zagrebu, a od 1980. u Splitu.
Prvo (i najvitalnije) razdoblje boravi izvan domovine, ali je u stalnom kontaktu i s Isom Kršnjavijem i s krugom oko Ivana Meštrovića (i tada radi u duhu secesijskih kretanja Beča i Münchena).
Najvažniji skup djela, po kojima je postao poznat, vezan je uz Danteovu Božansku komediju (tim se motivima bavio od početka pa gotovo do kraja svog radnog vijeka).
Istaknuti je član društva Medulić i sudjeluje na njegovim izložbama. Neki su crteži zastupljeni u bibliofilskom izdanju "Božanske komedije" otisnute 1934. godine u nakladi Instituta grafičkih umjetnosti iz Bergama. Retrospektivna izložba mu je priređena u Zagrebu 1970.
== Nagrade i priznanja ==
Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo (1966.)
== Izvori ==
== Vanjske poveznice ==
NSK, Digitalizirana baština, Izložba Medulića / Mirko Rački Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. listopada 2016. (Wayback Machine)
Rački, Mirko, hrvatski slikar i grafičar (Novi Marof, 13. X. 1879 – Split, 21. VIII. 1982). Isprva pohađao privatnu slikarsku školu u Beču, potom Akademiju u Pragu 1903–05 (V. Bukovac) i Beču 1906 (William Unger). Živio u Münchenu (1907–14), kratko u Rimu, Ženevi (1915–20), od 1920. u Zagrebu, a od 1980. u Splitu. Bio je član skupine Medulić; od 1921. član JAZU (danas HAZU). Isprva slikao u duhu secesijskih kretanja Beča i Münchena oblikujući svoje simbolističko poimanje koje će i poslije ostati temeljem njegova rada. U tom su razdoblju nastale uglavnom alegorijske kompozicije (Religija, život, država, 1904–05; Dobra žena i zla žena, 1905) i ilustracije za Danteovu Božanstvenu komediju (u prijevodu njegova pokrovitelja i mecene I. Kršnjavoga), po kojima je postao poznat. Uz nekoliko ciklusa crteža, akvarela i bakropisa obrađivao je danteovske teme i na velikim kompozicijama u ulju (Grad Dis, 1906; Prijelaz preko Aheronta, 1907; Francesca da Rimini, 1908–09). Kao pripadnik nacionalno-romantične skupine Medulić sudjelovao je na njezinim izložbama i slikao u duhu ideologiziranoga monumentalizma, što je došlo do izražaja u temama iz junačkih narodnim pjesama (ciklus iz života Kraljevića Marka, 1910). Zaslugom I. Kršnjavoga alegorijskim kompozicijama oslikao je veliku čitaonicu stare Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu (1912–13). Za I. svjetskoga rata sudjelovao je na projugoslavenskim izložbama u inozemstvu, a nakon povratka u domovinu povukao se iz politike i likovnoga života. Živio je povučeno, rijetko je izlagao; bio je aktivniji u javnom životu kratko vrijeme nakon II. svjetskoga rata (ravnatelj Moderne galerije u Zagrebu, 1946), potom se opet povukao, sve dok ga izložba u povodu 90. godine života nije vratila u svijest javnosti. Slikao je sporadično krajolike iz okolice Zagreba i Dalmacije, a biblijskoj tematici posvetio je nekoliko godina svojega rada oslikavši crkvu sv. Petra i Pavla u Osijeku i crkvu u Ludbregu (1939–42). Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1966). Citiranje: Rački, Mirko. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 24.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji