Miroslav Feldman

književnik i liječnik; 1899 - 1976

Miroslav Feldman (Virovitica, 28. prosinca 1899. – Zagreb, 30. svibnja 1976.), hrvatski književnik, liječnik i pjesnik.
== Životopis ==
Miroslav Feldman je rođen u Virovitici, 28. prosinca 1899. u hrvatsko-židovskoj obitelji. Studirao je medicinu u Zagrebu i Beču. Nakon fakulteta vratio se u Hrvatsku gdje je radio kao liječnik u Virovitici, Pakracu, Osijeku, Sarajevu i Zagrebu. Tijekom Drugog svjetskog rata pridružio se narodnooslobodilačkom pokretu u Hrvatskoj gdje je organizirao sanitetsku službu. Bio je predsjednik hrvatskog i jugoslavenskog PEN-a. Književnu karijeru započeo je kao pjesnik, ali je najznačajniji kao dramatičar. Pisao je psihološke drame s elementima groteske te djela s naglašenom socijalnom kritikom u kojima satirički progovara o pojavama u hrvatskoj provinciji i o životu viših društvenih slojeva. Miroslav Feldman je preminuo u Zagrebu, 30. svibnja 1976. godine. Pokopan je na Mirogoju.
== Djela ==
"Arhipelag snova",
"Vožnja",
"Zec",
"Profesor Žič",
"U pozadini",
"Iz mraka".
== Izvori ==
== Literatura ==
Snješka Knežević, Aleksander Laslo. 2011. Židovski Zagreb. AGM, Židovska općina Zagreb. Zagreb. ISBN 978-953-174-393-8
Romano, Jaša. 1980. Jevreji Jugoslavije 1941-1945: žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Jevrejski Istorijski Muzej, Saveza jevrejskih opština Jugoslavije. Beograd.

FELDMAN, Miroslav, pjesnik i dramatičar (Virovitica, 28. XII. 1899 — Zagreb, 29. V. 1976). Gimnaziju polazio u Osijeku i Zagrebu 1913–17, a medicinu studirao u Zagrebu 1919–21. i Beču 1921–24. Radio kao liječnik u Virovitici, Osijeku, Zagrebu 1924–25, 1930–41 (asistent i primarijus u Zakladnoj bolnici), Sarajevu 1925–27, Pakracu 1927–30. i Karlovcu 1941–43. Od 1943. u partizanima, referent saniteta mornarice te upravitelj bolnice VI. armije. Nakon rata načelnik je saniteta Ministarstva narodnog zdravlja BiH u Sarajevu, 1947–52. upravitelj internog odjela Opće bolnice u Karlovcu, 1953–55. liječnik-internist Stanice za hitnu pomoć u Zagrebu te do umirovljenja 1961. upravitelj domova narodnog zdravlja u zagrebačkim općinama Maksimir i Peščenica. Zbog ljevičarskog angažmana nekoliko puta zatvaran (1925, 1941). — U književnosti se javio kao srednjoškolac 1916. knjižicom pjesama Slutnja pod pseudonimom Miroslavonac. Pod punim imenom prva mu je pjesma objavljena 1917. u Savremeniku. Prva aktovka Pierrot i Colombina, premda 1920. prihvaćena u zagrebačkom HNK, nije izvedena a tekst je izgubljen. U HNK su mu izvedene drame: Vožnja (1927), Zec (1932), Profesor Žič (1934), Na uglu (1935), Srna (1936), U pozadini (1939). Drama Iz mraka, zabranjena odlukom banske vlasti uoči premijere u siječnju 1940, izvedena je 1946. Neizvedena drama Gospođa Dor tiskana je u Savremeniku (1931, 8–9). Drama Doći će dan izvedena je prvi put 1951. u karlovačkom kazalištu. Feldmanove su drame izvodila mnoga kazališta u Jugoslaviji prije i nakon rata, a igrane su još u Pragu i Kladnom (Zec 1934, Profesor Žič 1935), te u Beču (Profesor Žič 1935, u prijevodu Božene Begović). Njegove pjesme i drame zastupljene su u mnogim antologijama, a prevedene su na slovenski, makedonski, češki, engleski, francuski i njemački jezik. Svoj pjesnički izraz F. je oblikovao pod utjecajem ekspresionizma, ali je vedriji od nekih poetskih uzora. Kritika je ukazala na zvonkost Feldmanovih stihova naglasivši lirsku i ispovijednu notu, a katkada i ironiju kao obranu od sentimentalizma; riječ je o intimističkom pjesništvu, s prisnim i nenametljivim humanizmom (N. Miličević). U dramama F. nastoji spojiti scenske novine s društvenim angažmanom i kritikom institucija. Oslonjen na Krležino dramsko iskustvo kao i strujanja u suvremenom europskom kazalištu, on koristi širok izražajni dijapazon: od ekspresionističke tragikomike i groteske do psihološke i društvene realističke drame. Njegov je dramski opus i tematski raznolik te sadržava kritiku militarizma i lažna domoljublja (Zec), porugu malograđanskom mentalitetu i tjeskobnu sliku provincije za I. svjetskog rata (U pozadini), analizu predratnih političkih, društvenih i kulturnih prilika (Na uglu) i ironiziranje pomodna freudizma (Gospođa Dor), sliku okrutna djelovanja policijskog aparata (Iz mraka) te kompleksan prikaz čudaka (Profesor Žič). U najboljim dramama F. je zagovornik tzv. produhovljena realizma (S. Batušić) te autor koji sućutno gleda na ljudske slabosti a tjeskobnoj zbilji suprotstavlja grotesknu viziju svijeta. Zauzimao se za moderni scenski izraz ne odričući se ni izravne idejne usmjerenosti. Sastavnica hrvatskoga modernog teatra, Feldmanove su drame zamišljene »okom skeptika« (R. Marinković) koji je nastojao usuglasiti svoja građanska i umjetnička opredjeljenja (B. Hećimović). Bio je predsjednik Društva književnika Hrvatske (1955–56), potpredsjednik MH (1959–60), predsjednik hrvatskog centra PEN-kluba (1962–73). Za književni rad dobio je više nagrada: Demetrovu nagradu za drame Zec (1933) i U pozadini (1939), nagradu Društva književnika Hrvatske za knjigu Pjesme (1955), Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1972) i Nagradu AVNOJ-a (1975). Njegove umjetničke portrete izradili su M. Tartaglia, engleska kiparica Jessy Stonar, Lj. Šestić i V. Radauš. DJELA: Slutnja (pseud. Miroslavonac). Virovitica 1916. — Iza sunca. Zagreb 1920. — Arhipelag snova. Sarajevo 1927. — Zec. Zagreb 1933. — Ratna lirika. Zagreb 1936. — Iz mraka. Zagreb 1940; Sarajevo 1946. — Doći će dan. Karlovac 1947. — Dvije pjesme. Karlovac 1947. — U pozadini. Zagreb 1951. — Pjesme. Zagreb 1954. — Tri drame. Zagreb 1955. — Pitat će kako je bilo. Zagreb 1959. — Drame. Zagreb 1964. — Izabrane pjesme. Zagreb 1964. — Pjesme i drame. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 104. Zagreb 1965. — Drame. Vinkovci 1994.

Feldman, Miroslav, hrvatski književnik (Virovitica, 28. XII. 1899 – Zagreb, 29. V. 1976). Diplomirao medicinu u Beču 1924. i kao liječnik radio u Virovitici, Osijeku, Zagrebu, Sarajevu, Pakracu i Karlovcu. Već kao student prišao je lijevomu pokretu; nekoliko puta bio zatvaran, a 1943. otišao u partizane. Nakon rata bio na istaknutim dužnostima u zdravstvu. Dobitnik je nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 1971. Njegovo pjesništvo u zbirkama Iza sunca (1920) i Arhipelag snova (1927) pripada općim tokovima, intimističko je, s lirskim i ekspresionističkim elementima te s često naglašenim ironijskim odmakom. U zbirci Ratna lirika (1934), s pjesničkom osjećajnošću podređenom misaonosti, izražena je opsjednutost ratom i humani, ideologijski određen prosvjed protiv njega. U dramskom radu baštinio je Krležino i suvremeno europsko iskustvo. Vožnja (1927) i Gospođa Dor (1931) pripadaju kazalištu groteske. U dramama Profesor Žič (1934), Na uglu (1935) i Srna (1936) bavi se intimnim psihološkim ljudskim dramama, također s naglaskom na grotesknosti. Zec (1933), U pozadini (1939), Iz mraka (1940) i Doći će dan (1947) realističke su drame izravnijega humanističko-ideološkog angažmana, po temeljnoj intonaciji bliske ratnoj lirici. Tematski se zadržao na kritici militarizma, policijskoga terora i lažnoga domoljublja te razotkrivanju i ironiziranju malograđanskoga mentaliteta u pozadini ratišta. Citiranje: Feldman, Miroslav. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji

Wikipedia Wikidata