Naum Mallin

grčki trgovac, dobrotvor; XIX st

Sekvoja, Mallinov park

Ksaverskom dolinom nekoć je nesmetano vijugao potok Medveščak sa čijim su se žuborom miješali jedino cvrkut ptica i šuštanje lišća. Te iskonske ljepote više nema, no djelić prirode ipak je ostao očuvan u parku iznad poznatog svetišta.

Posjed se od početka 17. stoljeća nalazio u vlasništvu isusovaca koji su ondje dali izgraditi crkvu, ljetnikovac, perivoj i križni put. Isusovački red je ukinut 1773. godine; dio zemljišta otkupio je u prvoj polovici 19. stoljeća trgovac Johann B. (Janko) Mallin. Osnivačem perivoja podignutog oko obiteljske kurije, sjeverno od Ksavera, smatra se Jankov sin Naum, po kojem se susjedna ulica zove Naumovac. On je u perivoju zasadio dva kalifornijska mamutovca (Sequoiadendron giganteum) - jedan 1862., drugi 1870. godine. Kupljene u Parizu kao male sadnice i zasađene tek nekoliko godina nakon što je ta vrsta stigla u Europu, to su najstarije sekvoje u Hrvatskoj. Uspješno su se prilagodile ovom podneblju te se odonda uzgajaju i u drugim hrvatskim parkovima i arboretumima. Starija je prema podacima Šumarskog lista visoka 43,5 m, a mlađa 46 m. Kasnije su im se pridružile razne druge egzotične vrste, a dr. Ivo Mallin je nastavio očevim stopama i preuzeo brigu o perivoju. Bio je to neslužbeni privatni arboretum sa zavidnom dendrološkom zbirkom. Svojedobno se sastojala od 60-ak vrsta drveća i grmlja (japanski pačempresi, kavkaske i himalajske smreke, kalifornijski borovi, srebrnasti javori samo su neke od njih).

Danas je ovo gradski park, spomenik parkovne arhitekture. Djelomično je obnovljen 1982. godine.

MALLIN, Naum (Malin), gospodarstvenik (Zagreb, 23. VII. 1816 — Zagreb, 22. XI. 1893). Studirao filozofiju u Grazu 1837. i Pragu 1838. te pravo u Beču 1839–40, potom preuzeo očevu trgovinu u Zagrebu i proširio obiteljski posao. U mladosti surađivao s ilircima. Nakon sloma neoapsolutizma uključio se u politiku kao pristaša Narodne stranke te bio sudionik Banske konferencije 1860–61. U pol. 1860-ih približio se Samostalnoj narodnoj stranci, a 1864, kao osoba od povjerenja bečke vlade i predsjednika Hrvatske dvorske kancelarije I. Mažuranića, preuzeo list Agramer Zeitung (izdavač 1864–68, urednik 1865–68), koji je zastupao stranački program. Dolaskom bana L. Raucha prisiljen je 1868. prodati list vladi, uvelike se povukavši iz politike (nakon 1873. prihvatio revidiranu Hrvatsko-ugarsku nagodbu). Za gradskoga zastupnika u Zagrebu biran 1860–68, 1875–77. i 1879–80. Kao gospodarski i financijski stručnjak 1856–87. bio potpredsjednik Prve hrvatske štedionice te 1872. suosnivač i član uprave Hrvatske komercijalne banke. Jedna je od središnjih osoba zagrebačkoga društvenoga života u 1850-ima i 1860-ima, zaslužan za podizanje spomenika banu J. Jelačiću (1866), član, često i utemeljitelj društava, član uprave ili blagajnik (Matica ilirska, Narodni muzej, Hrvatsko-slavonsko gospodarsko društvo, Društvo za jugoslavensku povjestnicu, Kazališni odbor, HGZ, Narodni dom, Društvo čovječnosti, Slavenska lipa na slavenskom Jugu, Umjetničko društvo). Istaknuti član zagrebačke Grčko-nesjedinjene srpske crkvene općine (potpredsjednik 1861–69, tajnik i blagajnik 1861–86, član skupštine), osobito zaslužan kao tajnik Odbora za izgradnju crkve Preobraženja Gospodnjega. Pratio je gospodarska zbivanja, napose izložbe, kao posjetitelj (Svjetska izložba u Londonu 1851), organizator hrvatskih nastupa (Svjetska izložba u Beču 1873) i izlagač. Naslijedio je i proširio posjed na zagrebačkom Ksaveru (Naumovac), gdje je uzgajao vinovu lozu i druge kulture, uspjelo ih i izlažući, te uredio perivoj s crnogoričnim drvećem i egzotičnim biljkama (Mallinov park). Skupivši vrijednu umjetničku zbirku, smjestio ju je u obiteljski ljetnikovac, elitno okupljalište, a Ksaverska dolina s njegovom gostionicom K slavuju bila je omiljeno izletište. Portretirali su ga M. Stroy (1833–37) i I. Zasche (1853); portreti u Dijecezanskom muzeju u Zagrebu. LIT.: (Nekrolozi): Agramer Zeitung, 68(1893) 268, str. 4; Narodne novine, 59(1893) 269, str. 3; Obzor, 34(1893) 269, str. 3. — N. Urica: Kako je postala »unija« izmedju Hrvatske i Ugarske. Zagreb 1905, 34. — O. Frangeš: Dr. Ivo Mallin. Hrvatsko kolo, 8(1927) str. 385–386. — P. Preradović ml.: Wie viel hat das Jelačić Denkmal gekostet? Morgenblatt, 44(1929)352, str. 26–27. — Gj. Szabo: O jednoj staroj kući i starim ljudima u Zagrebu. Narodna starina, 12(1933) 32, str. 183–184. — Đ. Arnold: Mallinov park kod Sv. Ksavera u Zagrebu. Naš vrt, 2(1935) 11/12, str. 172–175. — J. Horvat: Povijest novinstva Hrvatske 1771–1939. Zagreb 1962, 237. — M. Schneider: Slikar Ivan Zasche (1825–1863). Zagreb 1975, 139. — D. Vitković: Srpska pravoslavna crkvena općina, parohija i škola u Zagrebu. Zagreb 1985, 41, 47–49, 66. — A. Szabo: Središnje institucije Hrvatske u Zagrebu 1860–1873, 2. Zagreb 1988, 23, 26, 39, 59, 89, 176, 201, 216, 223, 227, 244. — I. Gostl: Zagrebački perivoji i promenade. Zagreb 1994, 151–154. — M. Kolar-Dimitrijević: Prvo zagrebačko dobrotvorno društvo Društvo čovječnosti 1846–1946. Zagreb 1998, 98. — I. Iveljić: Očevi i sinovi. Zagreb 2007. — D. Hirc: Stari Zagreb, 1–2. Zagreb 2008. — D. Damjanović: Saborni hram Preobraženja Gospodnjeg i baština Srpske pravoslavne crkvene općine u Zagrebu. Zagreb 2019.