Nikola Faller

dirigent i skladatelj; 1862-1938

Nikola Faller (Ivanec kod Varaždina, 22. travnja 1862. – Zagreb, 28. veljače 1938.), hrvatski dirigent, skladatelj i zagonetač. Izveo je više od 250 različitih djela, dirigirao više od 1900 puta, autor je više od 40 skladbi koje obuhvaćaju komorna djela, zborske pjesme i crkvenu glazbu. Autor je prve hrvatske križaljke (1925.).
== Životopis ==
Rođen je na očevom ladanjskom dvorcu Pahinsko, nedaleko od Ivanca. Glazbu je počeo učiti u Varaždinu gdje je pohađao gimnaziju, a glazbi ga je podučavao Rikard Hansmann, učitelj glazbe i zborovođa varaždinskog pjevačkog društva Männergesangverein. Već u srednjoj školi korepetira u Zagrebačkom kazalištu. Glazbeno se školovao u Zagrebu, Beču, Parizu i Londonu. Od 1887. do 1889. bio je dirigent Zagrebačke opere.
Početkom ožujka 1889. dolazi u Split i preuzima Hrvatsko pjevačko društvo Zvonimir, koje reorganizira u Splitsko muzikalno društvo Zvonimir.
Njegova zasluga je utemeljenje baleta kao posebnog ansambla (1894.) i obogaćivanje repertoara, naročito opera Wagnera, Čajkovskog, Masseneta, Puccinija, Bizeta, Beethovena i drugih skladatelja.
Zatim je nastavnik i zborovođa u Splitu. U Zagrebu je 1890-ih vodio operne stagione. Bio je zborovođa Kola, dirigent i ravnatelj Opere. Omogućio je izvođenje opera hrvatskih skladatelja poput Lisinskog, Albinia i Berse. Od 1910. do 1912. bio je intendant kazališta u Osijeku. Od 1924. do smrti bio je predsjednik Hrvatskog pjevačkog saveza.
Uređivao je list Zagonetku.
== Djela ==
gudački kvartet
dvije sonate za violinu i glasovir
sonata za glasovir
zborovi
popijevke
crkvena djela.
Među njegovim skladbama nalazi se Hrvatska misa za mješoviti zbor, kasnije je nadodana pratnja za orkestar vojničkog sastava.
Stručne članke objavili su mu Obzor, Vienac, Agramer Zeitung, Agramer Tagblatt, Hrvatski pokret, Glazbeni vjesnik i drugi časopisi. Objavio je autobiografske skice u Skladu i Komediji.
== Zanimljivosti ==
Prikupio je cedulje svih kazališnih predstava izvedenih u Zagrebu i na gostovanjima HNK u drugim sredinama, počevši od 1870. pa do 1938. godine. Očuvane su u 98 svezaka, uvezanih po sezonama. Ukupan broj cedulja koje je prikupio - bez duplikata - iznosi približno 36 000, a pohranjene su u muzejsko-kazališnoj zbirci Odsjeka za povijest hrvatskog kazališta.
Amaterski se bavio i botanikom te je skupio vrijedne herbarije.
Bio je i zagonetač, poznat kao autor prve hrvatske križaljke (unakrštaljke), objavljene u Pariškoj modi 1. ožujka 1925.
== Spomen ==
U zagrebačkom Gajevu šetalište uz potok Črnomerec nosi njegovo ime, kao i prolaz u Varaždinu.
Medalja Hrvatskog pjevačkog saveza iz 1937., kipara Vojte Braniša, nosi njegov lik.
U Zagrebu se dvogodišnje održava Fallerov enigmatski festival (FEFeron). Od 1988. Varaždinski engimatski klub odvogodišnje održava Fallerov zagonetački memorijal te dodijeljuje plaketu i diplomu za najbolje i najuspješnije zagonetačke inovacije.
Prigodom 160. godišnjice rođenja izdana je omotnica i žig s njegovim likom.
== Izvori ==
== Vanjske poveznice ==
Digitalizirana djela, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu
Nikola pl. Faller, hrvatski zagonetač, autor je prve hrvatske križaljke  Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. svibnja 2013. (Wayback Machine)

FALLER, Nikola, dirigent i skladatelj (Ivanec kraj Varaždina, 22. IV. 1862 — Zagreb, 28. II. 1938). Prvu pouku u sviranju glasovira dobio od oca Nikole, erarijalnoga pravnog savjetnika i vrsna pijanista. I majka Valerija rođ. grofica Oršić bavila se glazbom. Potom je do 1877. u Varaždinu pohađao gimnaziju i učio glasovir u R. Hannsmanna te 1873. prvi put javno nastupio kao pijanist. U Zagrebu je nakon mature 1880. upisao studij prava, glasovir učio u Franje Petrića i prigodice nastupao na koncertima uz gimnazijski orkestar pod vodstvom V. Klaića. Korepetitorom solista i zborovođom u zagrebačkom kazalištu postao je 1879, nakon što je s opernim ansamblom uspjelo održao pokus opere Nikola Šubić Zrinjski, mjesto oboljelog autora Zajca. Kada je Opera nakon potresa 1880. raspuštena, F. je otpušten, ali je i dalje korepetirao. Na koncertima je počeo nastupati kao pijanist prateći pjevače K. Matačića, Mariju Přikril, Maru Kiseljak i violinske virtuoze F. Ondřičeka i M. Rossija, komu je posvetio svoju skladbu – Sonatu za violinu i glasovir u Des-duru op. 4. Solistički je nastupio na koncertu HGZ 1888, interpretirajući Saint-Saënsov glasovirski koncert u g-molu. Uspostavom Opere od sezone 1881/82. ponovno je angažiran kao korepetitor, a počinje dirigirati operete i dramska djela s glazbom. Na gostovanju u Karlovcu 1883. dirigirao je izvedbama Zajčevih opereta Momci na brod i Mjesečnica, a u Osijeku je 1884. polučio velik uspjeh dirigirajući Verdijevu Traviatu i Zajčeva Nikolu Šubića Zrinjskog. Tada je na preporuku biskupa J. J. Strossmayera dobio stipendiju hrvatske Zemaljske vlade za trogodišnji studij. U Beču je 1884–86. učio kompoziciju u F. Krenna, kontrapunkt u A. Brucknera, glasovir u J. Epsteina, a u Parizu 1880–87. iste predmete u J. Masseneta, L. Delibesa i E. Guirauda. Kao bečki student 1886. prvi put je u zagrebačkom HNK dirigirao operu, Gounodova Fausta. Nakon kraćega studijskog boravka u Londonu, vratio se u jesen 1887. u Zagreb i dobio mjesto prvog dirigenta Opere, uz ravnatelja Zajca. Istodobno je postao 1887–89. učiteljem glasovira u glazbenoj školi HGZ. Nakon ukinuća Opere 1889, odlazi u Split gdje djeluje do 1891. kao zborovođa HPD »Zvonimir«, orguljaš stolne crkve, srednjoškolski učitelj glazbe te dirigent »Narodne glazbe«. U Zagreb se vratio 1891. na poziv HPD »Kolo« kojemu je bio zborovođom 1891–1907. s prekidima 1894, 1901–03. Od 1891. ponovno dirigirao orkestrom zagrebačkoga kazališta i zajedno s I. Hreljanovićem organizirao tri vrlo uspjele operne sezone 1891, 1893 (praizvedba Mascagnijeve Cavalleria rusticana) i 1894. Kada je S. Miletić 1894. ponovno u HNK uspostavio stalnu Operu, F. je postao njezinim prvim dirigentom i 1896–1902. ravnateljem, a nakon njezina ponovnog raspuštanja 1902. dirigentom zagrebačkoga kazališta sve do 1910. Za toga prekida održavao je svake sezone s gostujućim pjevačima po nekoliko opernih i više operetnih predstava nastojeći sačuvati kontinuitet Opere. God. 1910–12. bio je intendant HNK u Osijeku, a po povratku u Zagreb 1912. službeno je umirovljen, ali je i dalje dirigirao te poučavao glasovir i operno pjevanje. God. 1918. dirigirao je opernu sezonu na Rijeci. Usporedo je između 1897. i 1922. dirigirao orkestralnim koncertima zagrebačkoga kazališta i »Kola«, a koncertirao je i u komornim sastavima, glasovirskom triju i dr. Od 1924. do smrti F. je bio predsjednikom Hrvatskoga pjevačkog saveza te je zaslužan za njegovo napredovanje i očuvanje autonomije. Svojom je glavnom djelatnošću opernog dirigenta F. u razdoblju poslije Zajca, 1891–1909, stvarao i uzdizao zagrebačku Operu dajući temeljne prinose razvoju hrvatskog opernog kazališta. U repertoar je uveo opere R. Wagnera (Lohengrin, 1893; Tannhäuser, 1895; Walküre, 1898; Rienzi, 1901), G. Bizeta (Carmen, 1893; Biserari, 1900), A. Thomasa (Mignon, 1894), J. Masseneta (Manon, 1897; Werther, 1901) i P. I. Čajkovskog (Evgenij Onjegin, 1897). Praizveo je novitete europskog repertoara, primjerice Leoncavallovu operu Pagliacci (1894) i Puccinijevu La Bohème (1898), obje 2 godine nakon prve svjetske izvedbe. Opere je većinom dao u hrvatskome prijevodu. Ostvario je i brojne prve izvedbe opera i opereta hrvatskih skladatelja posebice Porina (1897, V. Lisinski), Andriju Čubranovića (1900, V. Bersa), Ivanjsku kraljicu (1902, F. S. Vilhar), Seoskog plemića (1908, I. Zajc). Ravnao je 1892. i prvom samostalnom baletnom predstavom u zagrebačkom kazalištu, Vila lutaka J. Bayera. U svemu je izveo više od 250 raznovrsnih djela, ponajviše opernih, a dirigirao je više od 1900 puta. U interpretacije je unosio širinu vlastite glazbene naobrazbe, umjetničku nadarenost i zanos. Fallerov skladateljski opus obuhvaća više od 40 skladba: komorna i glasovirska djela (2 sonate za violinu i glasovir; sonata za glasovir), zborove, solo-popijevke i crkvene skladbe. Obrađivao je tuđe skladbe, preradio operu Porin V. Lisinskog, uredio 2. izd. glasovirskog izvatka opere Nikola Šubić Zrinjski I. Zajca. Priredio je zbirku zborova Hrvatska pjesmarica Kolo (Zagreb 1894, 2. dopunjeno izd. 1905). Pisao članke o glazbi, ponajviše kritike, u časopisima i listovima: Obzor (1897, 1900, 1916–17, 1922, 1932), Vienac (1897, 1913), Agramer Zeitung (1899–1900, 1906), Agramer Tagblatt (1909–10), Hrvatski pokret (1912–14), Glazbeni vjesnik (1927–29), Jutarnji list (1930, 1933, 1937), Hrvatski Zagorac (1936–37). Autobiografske crtice objelodanio u Skladu (1934) i Komediji (1937). Skupio je opsežnu građu za povijest hrvatskoga, napose zagrebačkoga kazališta tj. opere, počevši od 1869, koja je poslužila kao osnova za brojne kasnije radove. Uz glazbu F. se bavio i botanikom te je skupio vrijedne herbarije. DJELA (praizvedbe i tisak): Pastorella za Božić, himna za orgulje, muški zbor i bariton op. 14. Split 1889. — Himna Kačiću op. 18 za muški zbor. Makarska 1890. Tiskano Zagreb 1890. — Responsorija za veliki tjedan za muški zbor, sole, orgulje i gudaći orkestar op. 16. Split 1890. — Scenska glazba za Macbeth. Zagreb 1891. — Bez tebe op. 24 za muški zbor. Zagreb 1892. Tiskano Gusle, 1(1892) br. 11, glazbeni pr. — Glazba izvornoj glumi »Pastorak« od J. E. Tomića op. 31. Zagreb 1893. — Iza prvog plesa op. 29 za ženski zbor i orkestar. Zagreb 1893. Tiskano u preradbi za glas i glasovir. Zagreb 1894. — Na rastanku op. 7, solo-popijevka. Zagreb 1893. — Prvi ples op. 22 za mješoviti zbor i orkestar. Zagreb 1893. Tiskano Zagreb s. a. — Svibanjski čar za glasovir. Tiskano Zagreb 1893. — Zaboravimo naše tuge op. 25, za glasovir. Tiskano Zagreb 1893. — Moj uzdah op. 27, solo-popijevka. Tiskano Zagreb s. a. — Un scrupule op. 28 za glasovir. Tiskano Zagreb s. a. — Orkestralna glazba za tragediju »Julije Cezar« od Shakespearea op. 32. Zagreb 1894. — Nadgrobnica op. 30 za muški zbor. Tiskano Zagreb 1894 (2. izd. Sklad 1936). — Črne oči op. 26 za ženski zbor i orkestar. Zagreb 1896. Tiskano u preradbi za glasovir. Zagreb s. a. — Hrvatska misa op. 33 za muški zbor. Tiskano Zagreb s. a. — Koračnica hrvatskog pjevačkog društva Sklad op. 35 za muški zbor. Tiskano Zagreb s. a. — Glazba Ogrizovićevoj »Slava njima« op. 36 za sole, zbor i orkestar. Zagreb 1905. — Ljubavna pjesma op. 5, solo-popijevka. Zagreb 1918. — Pjesma rodnoga kraja op. 40 za muški zbor. Zagreb 1934. Tiskano Sklad 1934. — Ah, divan san, solo-popijevka. Zagreb 1935. — Dve šaljive kajkavske popevke za muški zbor: Vrapček, Janjček op. 41 i 42. Tiskano Sklad 1938. — Od srca k srcu op. 38 za ženski zbor. Zagreb 1938.

Faller, Nikola, hrvatski dirigent (Ivanec, 22. IV. 1862 – Zagreb, 28. II. 1938). Isprva glazbu učio u Varaždinu i Zagrebu, potom se 1884–87. usavršavao na privatnim studijima u Beču (A. Bruckner), Parizu (J. Massenet, L. Delibes) i Londonu. Djelovao pretežito u Zagrebu kao nastavnik glasovira, dirigent u Operi HNK, zborovođa i nastavnik glazbe, ali i u Splitu (1889–91) i Osijeku (1910–12. intendant u HNK-u). Od 1924. do 1938. predsjednik Hrvatskoga pjevačkog saveza. Osobite zasluge stekao kao ravnatelj Opere HNK u Zagrebu zbog poticanja domaćega glazbeno-kazališnog stvaralaštva, uvođenja baleta, sređivanja dokumentacije i proširenja repertoara (prve izvedbe u Hrvatskoj djela R. Wagnera, G. Bizeta, P. I. Čajkovskoga, P. Mascagnija, R. Leoncavalla i dr.). Za života objavio autobiografske napise (Neka govore činjenice: tok mojega života, 1934., Moja autobiografija, 1937). Citiranje: Faller, Nikola. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji

Wikipedia Wikidata