Nikola Fink

zoolog; 1894-1968

FINK, Nikola, zoolog (Zagreb, 10. XI. 1894 — Zagreb, 1. XI. 1968). Diplomirao biologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1916. Za studija boravio na sveučilištu u Jeni (tadašnjem središtu zooloških znanosti), gdje je upoznao i darvinista E. Haeckela s kojim je održavao vezu i nakon studija. Doktorirao je 1917. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Najprije radio kao asistent u Zoologijsko-zootomskom zavodu istog fakulteta, potom je 1927–45. kustos u Hrvatskom narodnom muzeju, a istodobno 1934–44. honorarni predavač u Zoologijsko-zootomskom zavodu Filozofskog fakulteta i na Visokoj pedagoškoj školi u Zagrebu. God. 1945. izabran je za izvanrednog profesora na Filozofskom fakultetu, a 1946. za prvoga redovitog profesora Prirodoslovno-matematičkog fakulteta. Od 1946. do 1965. bio je predstojnik fakultetskoga Zoologijskog zavoda i dekan (1949/50. i 1950/51) te voditelj Gradskoga zoološkog vrta (1945–50) i pročelnik Odjela za ekologiju Instituta za biologiju Sveučilišta (1960–64). Umirovljen je 1965. Bio je član Upravnog odbora Hrvatskoga prirodoslovnog društva, MH, član redakcije Biološkoga glasnika te član redakcije i 1920–21. glavni urednik časopisa Priroda. Sudjelovao je kao organizator Biologijskog odjeljenja Škole narodnog zdravlja kada se osnivala ta ustanova. Glavno područje njegova znanstvena rada bila je entomologija, a posebice se bavio faunom naših krajeva. Napisao je oko 200 znanstvenih, stručnih i znanstveno-popularnih članaka. Surađivao je u Nastavnom vjesniku (1914–17), Prirodi (1915–22, 1924, 1946–48, 1954, 1957–60, 1963), Glasniku Hrvatskoga prirodoslovnoga društva (1917, 1923), Obzoru (1921, 1928), Mladosti (1923–30), Ribarskom listu (1932) i dr. Pisao je i stručno-popularne knjižice u izdanju Hrvatskoga prirodoslovnog društva. Bavio se i zoološkom terminologijom pa je sastavio i uredio imenik latinskih i narodnih naziva riba, vodozemaca, gmazova i ptica u Rječniku narodnih zoologijskih naziva M. Hirtza (Zagreb 1956). Poznat je i kao prevodilac zoologijske literature. Vrlo je uspješno sažeo, obradio i našoj fauni prilagodio djelo A. E. Brehma Kako žive životinje (Zagreb 1937) te preveo i prilagodio našem zoogeografskom području opsežan visokoškolski udžbenik S. I. Ogneva Zoologija kralješnjaka (Zagreb 1956). Suautor je više udžbenika iz zoologije i antropologije za srednje škole. Njemu u čast, jedna nova vrsta račića iz naših krajeva nazvana je Monodella finki. DJELA: Nasljeđivanje. Zagreb 1919. — Razvoj živih bića. Zagreb 1919. — Životinjstvo za niže razrede srednjih i njima sličnih škola (suautor K. Babić). Zagreb 1926. — Zoologija za više razrede srednjih škola, 1–2 (suautor K. Babić). Zagreb 1936. — Zoologija i botanika za II. razred građanske škole (suautori K. Babić i A. Ercegović). Zagreb 1939. — Nauka o čovjeku (suautor K. Babić). Zagreb 1941², 1944³. — Životinjstvo i nauka o čovjeku za niže razrede srednjih škola (suautor K. Babić). Zagreb 1941.

Fink, Nikola, hrvatski zoolog (Zagreb, 10. XI. 1894 – Zagreb, 1. XI. 1968). Biologiju diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1916), gdje je i doktorirao (1917). Od 1927. kustos Hrvatskoga narodnoga zoološkog muzeja, a od 1946. redoviti profesor zoologije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Glavno područje njegova rada bila je entomologija, posebno entomofauna naših krajeva. Bio je voditelj Gradskoga zoološkog vrta (1945–50). Napisao više od 200 znanstvenih, stručnih i popularnoznanstvenih radova, članaka i prikaza. Glavna djela: Nasljeđivanje (1919), Razvoj živih bića (1919) i udžbenici zoologije (Ognev–Fink: Zoologija kralježnjaka, 1956). Priredio Brehmovo djelo Kako žive životinje. U Imeniku znanstvenih naziva životinja (1956) M. Hirtza obradio zoološke nazive vodozemaca, gmazova, ptica i riba. Citiranje: Fink, Nikola. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji

u spomen na zoologa Nikolu Finka

(doslovno iz odluke: „preimenuje se u spomen na zoologa Nikolu Finka i dobiva naziv:“)

Wikidata