Nikola Pavić
Zagreb 1898. – 1976.
kajkavski pjesnik; 1898-1976
Nikola Pavić (Zagreb, 22. srpnja 1898. – Zagreb, 16. prosinca 1976.) hrvatski pjesnik i prosvjetar. Sin je istoimenog učitelja i pjesnika iz Požege Nikole D. Pavića Hortenzija.
== Životopis ==
Nikola Pavić studirao je na Višem gospodarskom učilištu u Križevcima te na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je kao učitelj u Međimurju, Podravini i Zagrebu, gdje je od 1950. bio tajnikom Matice hrvatske. Pisao je poeziju na međimurskom kajkavskom narječju. Prva mu je zbirka pjesama na književnom jeziku tiskana 1922. u Čakovcu, a u Zlataru je 1923. objavio prvu svoju kajkavsku zbirku Pozableno cvetje. Najboljim njegovim zbirkama poezije smatraju se Međimurska zemlja iz 1951. i Prsten zvenknul iz 1968. u kojoj je tiskana i pjesma "Međimurska" koja se često citira u raznim knjigama vezanim uz Međimurje.
Pjesme su mu tiskane u domaćim i stranim antologijama i izborima, a neke su prevedene na mađarski, ruski, talijanski i njemački jezik, a on sam preveo je desetak pjesama mađarskih pjesnika.
== Djela ==
Lirika, Čakovec, 1922.
Pozableno cvetje, Zlatar, 1923.
Zlatni orasi, pjesme za djecu, Čakovec, 1924.
Zvjezdano jezero, pjesme za djecu, Čakovec [Zlatar], 1925.
Čudnovata školjka, pjesme za djecu, Zagreb, 1930.
Popevke, Zagreb, 1940.
Međimurska zemlja, Zora, Zagreb, 1951.
Zvira voda, Zagreb, 1957.
Prsten zvenknul, Ogranak Matice hrvatske, 1968.
Izabrana djela, PSHK, knj. 105, Zagreb, 1973.
== Izvori ==
== Vanjske poveznice ==
LZMK / Hrvatska enciklopedija: Pavić, Nikola
LZMK / Proleksis enciklopedija: Pavić, Nikola
Pavić, Nikola, hrvatski pjesnik (Zagreb, 22. VII. 1898 – Zagreb, 16. XII. 1976). Studirao na Višem gospodarskom učilištu u Križevcima te na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je kao učitelj u Međimurju, Podravini i Zagrebu, gdje je od 1950. bio tajnik Matice hrvatske. Pisao je pjesme na standardnom jeziku (Lirika, 1920) i kajkavskom narječju (Pozableno cvetje, 1923; Popevke, 1940; Međimurska zemlja, 1951; Zvira voda, 1957; Prsten zvenknul, 1968) te metodičke i pedagoške članke i studije. Izvornost i svježina njegova pjesništva došle su osobito do izražaja u pjesmama napisanima međimurskom kajkavštinom. Objavljivao je i pjesme za djecu (Zlatni orasi, 1924; Zvjezdano jezero, 1925; Čudnovata školjka, 1930). God. 1958. uredio je Antologiju novije kajkavske lirike. Uz F. Galovića, D. Domjanića, M. Krležu i I. G. Kovačića pripada među istaknute predstavnike hrvatskoga kajkavskoga pjesništva XX. st. Citiranje: Pavić, Nikola. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji